Vjeverica i hijena posve su različite životinje. Kako tjelesnom građom, tako i karakterom. Teško, gotovo nemoguće ih je sublimirati u jedno biće.
Vjeverica je tamnosmeđi dlakavi glodavac veličine manje mačke. Šiljate je njuške s karakterističnim prednjim zubima i kitnjastim i čupavim dugim repom. Hrani se lješnjacima i sjemenkama. U prirodi je plašljiva, a u ljudskom okružju vrlo pitoma. Vižljasta je i spretna, penje se i skače s grane na granu.
Hijena je nalik pjegavom, olinjalom psu. Malenih je i sjajnih očiju, spuštenih leđa. Trom je strvinar, koji se najčešće hrani ostacima hrane moćnijih zvijeri. Glasa se prodornim manijakalnim hihotanjem kojim oglašava svoju uzbuđenost prilikom ubijanja ili otkrića strvine.Zapravo živi na račun drugog.
Dok vjevericu ljudi većinom doživljavaju dražesnom, simpatičnom, bezopasnom, umiljatom i privlačnom, hijena asocira na nešto opasno, hladno, pokvareno, sebično, podlo i odbojno.
Kad je nakon gubitka parlamentarnih izbora 2015.g. bio izložen optužbama svog bivšeg ministra Rajka Ostojića, ex premijer Zoran Milanović lakonski je Ostojića poistovjetio sa simpatičnom životinjicom:
„Rajko je oko mene cupkao kao vesela vjeverica dvije godine… Ostojić je od SDP-a dobio stravično puno, neopisivo puno. Dobio je sve. I u stranci i gore na Rebru. Sve je dobio. Što god je htio. Drag je meni to dečko, ali činjenice se moraju znati“.
Zanimljivo, krotka i pitoma Milanovićeva vjeverica, kad je najurena iz Vlade tek je stidljivo izjavila da nije umorna i da puca od zdravlja i snage. Svoj razgovor s Milanovićem o razlozima smjene nije htjela podijeliti s javnošću.
O ECMO aparatima tada nije niti pisnula. Godinu i po kasnije, kad je Milanović izgubio moć Banskih dvora, šutljivo, krotko i pitomo biće preobrazilo se u govorljivo, glasno stvorenje koje hrabro čeprka po Milanovićevim ostacima. Već tada je bilo jasno da je simpatična Milanovićeva vjeverica promijenila ćud. No, ni tada nije ni zucnula o ECMO aparatima.
Kažu da se u vremenima velikih ljudskih kušnji potaknutih najvećim društvenim krizama: ratom, prirodnim katastrofama, diktaturama ili osobnim životnim izazovima u mnogim ljudima probudi ona njihova istinska, ponekad potisnuta narav. Kod nekih na svjetlo dana ispliva neviđena plemenitost, solidarnost, hrabrost, snalažljivosti, predanost, a kod drugih u prvi plan izađu bešćutnost, uskogrudnost, sebičnost, okrutnost, bestijalnost, nezaježljivost…
Tada, neki ljudi ugrožavajući vlastitu sigurnost, zdravlje pa čak i život pomažu drugima, dok se drugi nemoralno bogate, iživljavaju nad nemoćnim, nastoje zauzeti pozicije moći i utjecaja. Upravo danas kad su razorni potres i pandemija covida 19 praktično paralizirali društvo i gotovo u potpunosti zaustavili naše živote, najveće ljudske vrline i slabosti ponovo dolaze do izražaja.
Svjedoci smo da su se mnogi ljudi, iako nemaju obavezu, društveno angažirali i stavili u službu općeg dobra. Neki volontiraju, drugi nesebično doniraju onima u potrebi. Društvenu zrelost i odgovornost pokazuju i oni za koje se mislilo da su sposobni samo stvarati nerede i probleme. U istim okolnostima postoje i ljudi koji se na općoj društvenoj nesreći pokušavaju materijalno ili nematerijalno okoristiti. Postoje čak i oni koji su spremni nastalu nesreću iskoristiti i za veličanje vlastitog lika i djela pa čak i pranje nečiste savjesti i biografije.
U jeku korona krize, Milanovićevoj “veseloj vjeverici” vratila se želja za medijskim eksponiranjem i samoveličanjem. Ovaj put progovorila je i o svom vizionarstvu kupovanja ECMO uređaja:
“U svojem ministarskom mandatu prvo sam uveo objedinjenu javnu nabavu u zdravstvu, čime su u startu postignute uštede od pola milijarde kuna. U jednoj od njih, potpuno javno i transparentno nabavljeno je 35 ECMO uređaja. Netočno je da „do sada nisu bili u funkciji“. Itekako su u funkciji. Tada nisam izmislio da nam trebaju respiratori. Bila je to odluka stručnog povjerenstva.
Ja sam samo bio ministar koji je slušao struku. Respiratori i ECMO uređaji su, uvjetno rečeno, „lijekovi“. To je tehnologija koja spašava život u pravom smislu te riječi i oni su proteklih nekoliko godina spasili tisuće života. Zbog toga su me prozivali, neki zbog neznanja, neki zbog zlobe. Svima im opraštam.
Vodeći svjetski epidemiolog, profesor Igor Rudan, upravo u vašem dnevnom listu naglašava potrebu nabave što više respiratora i ECMO uređaja. Još jednom hvala stručnjacima koji su mi to predložili i zbog kojih danas imamo bolje izglede.”
Ta salata samohvale puna besmislica, manipulacija, ispraznog pozivanja na struku i procedure, transparentnost i poslušnost pa čak i zloupotrebljavanja autoriteta koji o predmetnoj problematici korištenja ECMO uređaja nemaju blage veze, upakirana u celofan visokotiražnih novina i opremljena bombastičnim naslovom “Zbog nabave respiratora su me napadali, a oni sad spašavaju živote” može kod neupućenih stvoriti dojam da se radi o vizionaru, žrtvi i heroju zahvaljujući kojem ćemo se spasiti od korona pošasti. To joj je i osnovni cilj.
Međutim, one upućene u problematiku, koji negdje u zaštitnoj odjeći s respiratorima spašavaju ljudske živote, ovkave smišljene medijske obmane vrijeđu i demoraliziraju.
Rajko Ostojić nikad nije prozivan niti napadan zbog nabave respiratora već isključivo zbog megalomanske kupnje 35 ECMO uređaja.
Ipak, on krajnje manipulativno poistovjećuje respiratore s ECMO uređajima, jer jako dobro zna da se radi o dva bitno različita medicinska uređaja. O njihovoj različitosti govori i njihova cijena. Za jedan ECMO uređaj može se kupiti pet do šest odličnih respiratora.
Dakle, umjesto 25 nepotrebnih, nikad ili nedostatno korištenih ECMO uređaja moglo se kupiti 150 visoko kvalitetnih respiratora, a da se pri tome istovremeno nabavi i deset ECMO uređaja, upravo onoliko koliko je tada nalagala struka, odnosno preporučio objavljeni stručni rad najvećih hrvatskih eksperata u području ECMO procedura.
Točnost te stručne procjene empirijski je potvrdio i broj obavljenih procedura na svim kupljenim uređajima u zadnjih sedam godina. U trenucima opće nacionalne ugrozbe, poželjne osobine su poniznost i solidarnost, rad i predanost.
Samopromocija i hvalisanje oduvjek su ljudske slabost. Svjesno obmanjivanje široke javnosti u situaciji izvanrednog stanja ponašanje je koje ukazuje na dublje, složenije poremećaje koji osim ljudskog sažaljenja zahtjevaju i stručnu pomoć i podršku.
Prijatelj, profesor na veterinarskom fakultetu sa apsolutnom mi je sigurnošću potvrdio da u zoologiji još uvijek nije zabilježena superevolucijska preobrazba vjeverice u hijenu. Razmišljajući o sličnoj devalvaciji u ljudskoj prirodi, nisam siguran da bih i ja to njemu mogao potvrditi.
PIŠE: Dr. Trpimir Goluža/Foto:pxll
