Povjesničar i osnivač stranke Nova ljevica Dragan Markovina gostovao je Dnevniku Nove TV, kao predstavnik 400 osoba iz javnog života iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, koji su potpisali “Deklaraciju o zajedničkom jeziku”.
Otkud ideja o zajedničkom jeziku? Što je vam je cilj?
Mislim da zajednički jezik postoji neovisno o bilo kakvoj ideji i ovoj Deklaraciji, uz puno pravo da ga svaka od ovih država i naroda zove onako kako ga želi zvat. Između ostalog, o tome je Krleža još davno govorio. Ideja o nekakvim inicijativama za potpisivanje ove deklaracije, nastala je iz niza seminara koji su se odvijali po raznim gradovima i naprosto iz jezične prakse, koja bilježi konstantno nasilje prema autohtonim govornicima u svim ovim državama, a posebno naravno u BiH.
Kako biste vi nazvali taj jezik i kako bi se to primjenjivalo u praksi?
Mislim da ta vrsta senzacionalizma kojom se masovni hrvatski mediji, od današnje naslovnice Večernjeg pa nadalje, pokušavaju iskonstruirati nekakav skandal ili nešto slično, zapravo potpuno promašena. Jasno u toj Deklaraciji piše i ja sam Vam sad to rekao da je punopravno pravo da svak zove taj jezik kako želi. U Hrvatskoj je to hrvatski, u Srbiji srpski, u Bosni je i srpski, i hrvatski i bosanski, u Crnoj Gori je crnogorski.
Dakle to uopće nije upitno, upitna je konstantna agresija prema govornicima autohtonih jezika, kako god ih zvali i koji su u potpunom strahu od cenzure i godinama autocenzuriraju. Zapravo, jezik je na ovim prostorima, ne samo od ’90., nego i puno prije, bio isključivo političko pitanje, nego naprosto pitanje komunikacije. U tom smislu, inzistiranje da se prevodi na četiri varijante i slično, nečeg što je svima razumljivo je po meni bespredmetno.
Kažete agresija, no neki bi ovu vašu Deklaraciju nazvali agresijom. Je li Vaša ideja da svatko u javnim instutucijama, školama, medijima… govori onako kako govore u njegovom kraju, u njegovu dijalektu ili kod kuće – da se ukine standard?
Ne, apsolutno ne. Svi smo mi pismeni ljudi. između ostalog, ako mene pitate, ja pišem čistim hrvatskim jezikom sve svoje tekstove, tako da to nije intencija. Apelirao bih da se prestane, ne govorim Vama osoobno, da se prestane baviti senzacionalistički s ozbiljnim stvarima. Dakle svi ti ljudi koji su sudjelovali u ovim razgovorima, koji su potpisali tu deklaraciju su vrlo pismeni ljudi i ne pišu nekakvim dijalktalnim narječjem, osim vrlo rijetko i jako dobro znaju o čemu govore. Dakle ovo je pokušaj da se nekako atmosfera puritanizma u jeziku konačno makne iz ovog društva.
Ako bi svi mogli govoriti kako žele, zar to ne bi odvelo u kaos? Po Vama, ne bi trebali postojati ni lektori, ni profesori jezika.
Mislim da Vi uporno krivo iščitavate poruku. Sad sam Vam rekao da ja osobno pišem čistim hrvatskim jezikom i da mi tu nikakv lektor ne treba. Svi ljudi koji su potpisali, također itekako pišu sukladno gramatičkim pravilima. Dakle, samo Vam govorim da nastojanje da se nekog ispravlja, da se nekom lektoriraju tekstovi, zato jer koriste neke riječi koje su također ravnopravne u rječniku ali ih se smatra da su manje poželjne ili manje nacionalno obojene, to je jedna vrsta jezičnog nasilja i to je izazvalo brojnu autocenzuru kod korisnika jezika. Lako za nas koji profesionalno nešto pišemo. Govorim generalno za društvo.
Nije li deklaracija protuustavna? Naime, u ustavu u članku 12. stoji : U republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo!
To što me pitate nema nikakve veze s ovim što piše u Deklaraciji. Na kraju krajeva, rekao sam Vam, a tako piše i u Deklaraciji, da se taj jezik zove onako kako ga određena država na svojem teritoriju želi zvati. Dakle, to je u hrvatskom slučaju, hrvatski jezik i uopće ideja da se to kako će netko pisati, razmišljati i nastupati javno, propisuje Ustavom, mislim da je potpuno suludo.
MP/Dnevnik.hr
