Članovi Udruge za pomoć i zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere 8. rujna 2017. godine vratili su se iz Strasbourga. U nemogućnosti da okončaju sporove koji traju i duže od 20 godina samoinicijativno su odlučili posjetiti Međunarodni sud za ljudska prava.
U Europskom sudu za ljudska prava podnijeli su detaljna izvješća i dokumentaciju o radikalnoj korupciji u hrvatskome pravosuđu kojom hrvatske pravosudne institucije i djelatnici sustavno krše članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima.
Udruga Veronika Vere o ovom putu unaprijed je izvijestila i premijera Andreja Plenkovića.
O putu u Strasbourg, o motivima koji su ih naveli da sami plate tako daleki put i samoorganizirano krenu u potragu za pravdom pred Europskim sudom za ljudska prava, razgovarali smo sa predsjednikom Udruge za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa Dragom Raspudićem, koji se sa bezakonjem i korupcijom u pravosuđu bori još od 1992. godine.
Predsjednik se Udruge za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa Veronika Vere i imate uvida u velik broj pravosudnih slučajeva sa sudova u Hrvatskoj, kakvo je vaše mišljenje o radu sudaca na hrvatskim sudovima?
Ja osobno poštujem sud Republike Hrvatske, ali ne poštujem i nikad neću poštovati pojedine udružene lopovske bande koje rade na hrvatskim sudovima i donose presude po rodbinskim i političkim vezama. To govorim zato jer sam stekao ogromno iskustvo u borbi s korupcijom u sudstvu, i sam vodim sudske postupke već 25 godina, a temelj tih postupaka započetih davne 1992. godine temelje se na ispravama koje su krivotvorene.
Vjerujete li da se ipak može dočekati pravda na hrvatskim sudovima?
Vjerujem da može, ali samo putem ulice, prosvjedima i ukazivanjima na probleme. Očekivati pravdu i sudske odluke koje se temelje na zakonu uz ovakav pravosudni sustav i ovakvo pravosuđe teško je, pa čak nemoguće očekivati.
Kako to da ste osnovali Udrugu koja ukazuje na probleme u pravosuđu i štiti žrtve pravosuđa?
Zato jer sam shvatio da kao pojedinac ne mogu napraviti baš ništa, i nisam uopće pravno zaštićen. Zakoni i institucije RH očigledno ne štite tzv. “male” građane Republike Hrvatske već umrežene lopovske bande.
Odlučili ste se otići u Europski sud za ljudska prava u Strasbourg. Vas nekolicina sami ste se organizirali, sami ste snosili troškove puta.. Što vas je motiviralo?
Isključivo pravda koju bezuspješno tražim na sudovima već više godina.
Išlo je vas nekoliko članova Udruge Veronika Vere u Strasbourg? Možete li opisati malo vaš put, i kako ste dočekani u Strasbourgu?
Put je bio odličan. Dobro smo se organizirali, put je tekao bez problema, imali smo dobre vozače.
Išli ste neplanski na Europski sud za ljudska prava, a ipak su vas tamo primili i razgovarali sa vama?
Da, tako je! Kada smo došli na sud u Strasbourg, najprije su nas sve popisali (evidentirali), i rekli nam da čekamo, a potom su nas uputili na drugi ulaz. Tamo je došla jedna gospođa koja je govorila hrvatski jezik, i meni je odmah rekla da je moj predmet već davno riješen.
Vi niste znali da je vaš predmet riješen? U kojem smislu je vaš predmet riješen, pozitivno ili?
Kad sam zatražio informaciju o svojem predmetu, rekla mi je da je predmet još prije godinu dana odbačen kao nedopušten, zatim mi je donijela odluku, nakon čega sam se i osobno uvjerio,. Istovremeno sam se uvjerio i da svi moji poznanici i prijatelji iz Hrvatske, pa i neki članovi Udruge Veronika Vere, a koji su podnijeli tužbe Europskom sudu u Strasbourgu, primili su odluke koje su napisane po istom receptu. (tipski po sistemu copy paste, samo su potpisi različiti).
Je li vas to obeshrabrilo?
Ne, potaklo me da se po povratku u Hrvatsku angažiramo još više, i da ustrajemo na pravdi u Hrvatskoj i na poštivanju zakona, jednako za sve. I na Europskom sudu u Strasourgu su nam osobno rekli da mi neke stvari moramo korigirati u Hrvatskoj, tj. ustrajati na primjeni zakona. Npr. donošenje sudskog rješenja nedjeljom, prekoračenje rokova propisanih zakonom u ovršnim postupcima, uvažavanje krivotvorina kao zakonitih dokumenata stvari su koje bi morali rješavati i ispravljati hrvatski sudovi, drugim riječima postupci koji se vode po sistemu korupcije i mita problem su Hrvatske, a ne Međunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Znači, vi ste došli u Strasbourg nenajavljeni, a oni su vas ipak primili i saslušali? Spomenuli ste da ste pri pokušaju da vas primi predsjednik nekog od hrvatskih sudova (Općinskog građanskog suda u Zagrebu ili Županijskog suda u Zagrebu) uglavnom grubo odbijeni, kako biste usporedili ponašanje djelatnika Europskog suda za ljudska prava prema vama, u odnosu na ponašanje djelatnika hrvatskih sudova?
Sušta suprotnost u ponašanju. Odmah su nas primili, iako se uopće nismo najavili. Prvo smo razgovarali na engleskom jeziku, a potom je došla gospođa koja je pričala hrvatski i s kojom smo normalno komunicirali i mogli smo joj postaviti sva pitanja koja su nas zanimala i dobiti sve informacije.
U Hrvatskoj je to doslovno nemoguće, nikada još nisam doživio da bih uspio doći do predsjednice suda, a kamo li da bih dobio odgovor na neka pitanja, ili da bi mi se pružila prilika nešto pojasniti u svezi mojeg sudskog spora. To je nemoguća misija. Suci su svete krave, a sudstvo nedodirljivo u svakom pogledu, o njima se ne smije pisati, pričati, ne možete pa čak i ne smijete očekivati da vas ljudski prime i saslušaju, više djeluju kao aparat, produžena ruka politike.
Spomenuli ste slučaj o Englezu koji prosvjeduje ispred suda u Strasbourgu?
Tako je. Kad smo došli u Strasbourg tamo smo zatekli šator koji je podigao Englez i to još prije tri i pol godine i bez prestanka prosvjeduje.
Radi čega taj Englez prosvjeduje?
On je rekao da poštuje sud u Strasbourgu ali da ne poštuje engleski sud koji je donio odluke koje on smatra nezakonitima. Na naše pitanje do kada misli ostati ispred suda u Strasbourgu rekao je da će njegov šator tamo ostati sve predmet ne riješe ili dok on ne umre.
Možete li reći kakva su vaša iskustva sa hrvatskim sudovima. Jesu li vas ikada primili u uredu nekog od predsjednika suda, kojem biste mogli ukazati na nepravilnosti u sudskim postupcima i na nezakonitosti?
Nikada. Uglavnom su se prema meni, ali i prema drugima koje poznajem ponijeli bahato, često su nas znali poniziti i nazivati nas neznalicama, a u posljednje vrijeme na prosvjedima intervenira i policija koja nam brani verbalno izjašnjavanje o radu sudaca.
Neposredno prije odlaska u Strasbourg organizirali ste prosvjed pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu? Što se dogodilo, je li taj prosvjed održan?
Nije održan. Na mjesto organiziranja prosvjeda (pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu) došla je policija, i jedan nas je policajac upozorio da ne smijemo ništa izreći protiv sudaca i suda, već da možemo samo mirno i tiho prosvjedovati, ili će nas u protivnom uhititi. Ja sam mu tom prilikom rekao da nisam došao ispred suda moliti Boga ni čitati Bibliju, već sam došao prosvjedovati, a nakon toga smo otišli kući, obzirom da nijemi prosvjed bez slobode govora nema smisla.
Što mislite kako bi reagirale naše vlasti kada bi oštećenici (žrtve) hrvatskog pravosuđa podigli šator ispred Vrhovnog suda RH ili pred Ustavnim sudom poput Engleza kojeg ste prije spomenuli? Bi li dopustili prosvjedne šatore ispred sudova?
Mislim da bi nas odmah prisilno maknuli a organizatore prosvjeda uhitili.
Jeste li vi i prije odlaska u Strasborg poduzimali radnje kojima ste pokušali dokazati o kakvim grubim propustima i nezakonitim radnjama sudaca se radi?
Jesam. Bio sam nekoliko puta u Ministarstvu pravosuđa, kod ministrovih savjetnica, a neposredno prije odlaska u Strasbourg urudžbirali smo i pismo kod premijera Andreja Plenkovića, obavijestili ga o našem putu, sa zamolbom da nas po povratku primi kako bismo mu neke stvari i usmeno pojasnili.
Koliko vas je išlo u Strasbourg?
Nas pet.
Imaju li svi slične probleme kao i vi?
Da, gotovo svatko od nas ima sličan problem, i za njihov problem, baš kao i za moj, nema rješenja u Republici Hrvatskoj. Zanimljivo, gotovo svi ti ljudi su žrtve pljačke. Otima im se baš kao i meni imovina, i to na jedan potpuno neshvatljiv način, iako nismo ničiji dužnici.
Hoćete li unatoč problemima na koje svakodnevno nailazite, uprkos brojnim preprekama, i dalje ustrajati u vašim naporima da dokažete nefunkcionalnost i korupciju u hrvatskom pravosuđu?
Točno, ustrajat ćemo, slijedeći korak je put u Bruxelless, na Europski sud pravde, ispred kojeg ćemo postaviti i šator. Ovaj put putovati ćemo autobusom, u daleko većem broju, i tamo ćemo određeno vrijeme prosvjedovati, kako bismo pojedincima – pripadnicima zločinačke sudske bande koji donose presude po političkim i rođačkim vezama pokazali da u Europi postoje zemlje i mjesta gdje ima demokracije i gdje je dozvoljeno reći da pravosuđe ne štima.
Što su vam rekli u Strasbourgu vezano uz hrvatske pravosuđe?
Na moje pitanje, nakon što sam im pokazao presudu Županijskog suda u Zagrebu koja je donešena nedjeljom, rekla mi je da je to već odavno, po službenoj dužnosti morao riješiti sud u Hrvatskoj. Nakon što sam toj gdji rekao da sam sve poduzeo da se takva nezakonitost ispravi u Hrvatskoj, ona je rekla da na sve to nema riječi.
Kakva je vaša poruka hrvatskoj javnosti?
Moj zaključak nakon odlaska u Strasbourg i razgovora sa djelatnicima toga suda, i moja poruka hrvatskoj javnosti je da šutnjom i pisanjem po facebooku i portalima nećemo riješiti ništa. Mi moramo prosvjedima ukazati da ovakva situacija u hrvatskom pravosuđu nije društveno prihvatljiva i da je kancerozno bolesna. Tu situaciju moramo riješiti poput Rumunjske, koji su nakon što se sto tisuća ljudi okupilo da bi ukazali na problem pravosuđa, od krivosuđa napravili pravosuđe u Rumunjskoj.
Imate li nade riješiti svoj pravosudni problem uskoro?
Ne nadam se brzom riješenju, pošto se prema mojem mišljenju radi o ozbiljnoj korupciji koju predvodi dr. znanosti Mustafa Nušinović, koji je kao znanstvenik Ekonomskog fakulteta radio projekte za nekoliko Vlada RH i koji je savjetovao Sandru Švaljek. Kako se radi o političkim strukturama duboko isprepletenim sa sudstvom, smatram da dok se ne riješi korupcija u politici i u sudstvu, ja svoj slučaj neću moći u Hrvatskoj razriješiti.
Ovo posebno tvrdim, a imam i mišljenja sudskih vještaka, zato jer je dr.sc. Mustafa Nušinović krivotvorio sve ugovore o kupnji stana sa stanarskim pravom, kao i potvrdu o uplati, a pojedine sudsko-zločinačke bande na hrvatskim sudovima priznali su mu krivotvorine kao valjane dokumente. Uz to, nije im smetalo ni što nekretnina koja je pod tim oznakama u ugovorima opisana nije ni bila upisana u zemljišnim knjigama, a katastarska općina koja je označena u tom krivotvorenom ugovoru nije niti postojala. Međutim, sudeći prema mojem slučaju, dokazano je da za privilegirane osobe (bliske politici) hrvatski sudovi rade i neradnim danom.
Želite li, nakon vašeg puta u “centar” pravde – Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, prenijeti kakvu poruku hrvatskom narodu koji je baš kao i vi ojađen hrvatskim pravosuđem?
Kao što sam i najavio vratili smo se iz Strasbourga i nije mi žao što smo išli tamo. Nitko ne smije blatiti Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, to je za mene institucija, iako i tamo isto tako sude naše zločinačke lopovske bande koje su tamo poslane da izvršavaju što im naše lopovske bande narede.
Primila nas je gospođa koju sam pitao zašto se naše tužbe odbacuju a da se ništa nije u njihovim odlukama obrazložilo, zbog čega. Kada sam joj pokazao presudu sutkinje županijskog suda u Zagrebu koja je donešena nedjeljom ona je kazala neka o tom pitanju raspravim u Hrvatskoj..
Nada Landeka/Foto:HZUD
