Dreletov govor izazvao je muk u Saboru: “Oprosti, Gospode, ali ne mogu im oprostiti”

Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Davor Dretar Drele, uz oblhenicu stradanja Vukovara i Škabrnje, u Saboru je govorio na temu oprosta

Dretar je veći u govoru je pročitao pjesmu  hrvatskog pjesnika Josipa Prudeusa “Moram oprostiti, ali…”,  koja govori o stradavanju hrvatskih branitelja i civila i dvojbama može li se i kako oprostiti zločincima.

Josip Prudeus (Samobor, 1944. –  2020.) bio je  hrvatski književnik, dječji pisac, pjesnik, po struci učitelj hrvatskog jezika i povijesti, novinar i filmski scenarist. U vrijeme Hrvatskoga proljeća suđen je na montiranom političkom procesu u Požegi.

Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotina televizijskih spotova i promidžbenih imena. U njegovoj radionici nastala su imena  Boroleta, Borosana, Startas,  Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona, Domaće je domaće, Piće naše mladosti…

Televizijska reklama „Kad je piješ osjećaš se bolje“ za Jamničku kiselicu donijela mu je nagradu na međunarodnom festivalu u Cannesu, a javnosti je ipak najpoznatiji  kao autor je imena “Vatreni” za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Prudeus je napisao brojne pjesme od kojih je oko 150 uglazbljeno, a njegova pjesmu “Moram oprostiti, ali…”  koju je izgovorio zastupnik Dretar izazvala je tišnu u Saboru.

JOSIP PRUDEUS: MORAM, OPROSTITI, ALI…

Oprosti Gospodine zbog riječi koje moram izreći. U grubu ću se kostrijet, zatim, odjenuti, pepelom lice posuti, na oštro kamenje kleknuti poradi riječi koje ću u svojoj slabosti izreći.

Zagušit će me, Gospodine, tri riječi. Moram ih kriknuti, moram ih vrisnuti: Ne  mogu  oprostiti!

Ne mogu, Gospodine, moraš me shvatiti i prihvatiti moju ljudsku slaboću. Poradi tebe moram. I hoću. Hoću li moći do kraja? Hoću li noću imati moru da ću se u zoru, sresti licem u lice s majkom i ocem čijem sam ubojici oprostio?

Gospodine, tko me je opunomoćio da opraštam u ime mlade udovice, u tugu zavijene? I kako, nakon toga, mogu pogledati u oči ženi koja za ruke vodi dvoje malenih koji su narasli upravo toliko koliko vlati trave na humku iznad glave mrtvoga tate?

Kako će me dostići, da mi čestita na velikodušnosti oprosta, prijatelj bez obje noge? Kojom će mi rukom desnicu stisnuti mladić kad su mu obje ostale na rubu grabove šume?

Gospodine, ne bih te Gospodinom zvaokad ne bih prihvaćao da m o r a m opraštati, da m o r a m slijediti Tebe riječju i djelom.

I strepim dušom cijelom, ja koji nisam dostojan ni remenje odriješiti Tvojoj obući, oprosti mi, moram te pitati: zar nisu oni, kojima m o r a m oprostiti, iste Tvoje zapovijedi slušali i čitali?

Nisu li i za njih izrečene: Bližnjega svojega ljubi, ne ubij, ne ukradi, sablazan ne čini, drugome ne čini što ne želiš da drugi tebi čini,
pustite k meni malene i što god učinite jednom od najmanjih, meni ste učinili…

Kako su oni, kojima t r e b a m oprostiti,te Tvoje riječi shvatili? Znaš što su činili ? Puštali su Tebi malene kroz ruke krvave; slali su jednog po jednog i tako desetke tisuća s metkom u zatiljku!

Nastavljam dalje: o n i mrze i dalje. No Ti si, Gospodine, uporan, nikad umoran od opraštanja.  I stoga o p r a š t a m, Gospodine, samo u Tvoje ime.

Ne u ime nikakvog Zakona o oprostu! U ime Zakona o oprostu ne oprašta zločincu: Josip Prudeus JMBG 213944391526!

Oprosti, Gospodine, što te podsjećam, no Ti si potpuno, od srca, opraštao svakome tko se kajao! E, tako sam, i ja spreman oprostiti svakom nečovjeku koji će kajući se udarati u grudi, klečeći pokraj Ovčare u kojoj su bolesni poput ovaca priklani; u Škabrnji u kojoj su u vrećama za smeće, nemoćni zaklani na kamen bacani…

Oprostit ću, kao Ti, Gospodine, Petru i razbojniku s lijeve strane, kad onaj, kome opraštati treba, stane na svako mjesto zločina od Manjače do Trokuta, uz mrtve, uz žrtve i prizna zločin nad nevinim, zapali svijeću i kaže: Nikada više!

Ponovno utjehu tražim u Tebi Gospodine, siguran da ćeš za nevine i raj proširiti, ali da će se o zlo ogrezle zločince i paklu dno produbiti…”

M.M. /Foto: Sabor.hr