EKSKLUZIVNO: Pisali smo NATO-u, uskoro će se očitovati o ideji Crne Gore da ukradeni brod “Jadran” plovi pod zastavom NATO-a

Crna Gora prolazi bajni pir s Zapadom. Nitko je ništa ne pita. Posebno ne za pravnu državu ili vladavinu prava. Bezbrižno žive prodajući toplu vodu onima u Bruxellesu. Stižu donacije sa svih strana. Grčevito se „rukama i nogama“ peru od imidža srpske i ruske provincije.

PIŠE: Marko Marković

Crnogorska politička elita na teškim je mukama jer kako se riješiti tmurnog osjećaja provincijalnosti kada im pola rodbine živi u Beogradu, a financijski krvotok države živi zahvaljujući samo ruskim investicijama. Ušli su lani i u NATO iako time NATO nije dobio ama baš ništa. Pentagon teško može računati na crnogorske luke, jer su „do čepa“ pune ruskim jahtama.

Kad je 1904. Rusija zaratila sa Japanom, Crnogorci oklijevali ni časa. Odmah je crnogorski knjaz Nikola I Petrović Njegoš onima u Tokiju poslao brzojav i objavio im – rat! Sigurno su samuraji bili u šoku. Koliko li je samo vremena prošlo u grozničavom strahu dok nisu na zemljopisnoj karti pronašli Crnu Goru….

Početak 20. stoljeća bilo je doba velike ljubavi Cetinja i Moskve. Rusija je obilato pomagala Crnu Goru. Obnavljala škole i crkve, slala čak i odjeću za dvor na Cetinju, što znači da je knjaz Nikola I. nosio gaće koje mu je platio ruski car. Rusija je plaćala kompletno naoružanje i opremu za crnogorsku vojsku, uključujući trošak za dva bataljuna redovne vojske.

Rusija je slala i žito za crnogorski narod, a i troškove funkcioniranja dvora u Cetinju plaćala je Rusija. Pomagala je Rusija i Crnogorsku mitropoliju, knjigama i prilozima za gradnju i popravku crkava.

Ruski car Aleksandar Aleksandrovič III Romanov, crnogorskog je knjaza Nikolu I Petrovića Njegoša proglasio za “jedinog iskrenog prijatelja”, a osim te zvučne titule, postavio ga je i za počasnog pukovnika jednog voda stacioniranog u Odesi. Poklonio im je čak i jednu malu jahtu i bijaše to prvi brod jedne Crne Gore koja sa pomorstvom i brodarstvom ima veze onoliko koliko može maznuti od drugih naroda.

Da ruski oligarsi nisu financirali njihovu ekonomiju pitanje je bi li se Crna Gora održala na životu do ulaska u Sjevernoatlantski vojni savez i do početka pregovora sa EU.

Bijaše to ljubav obostrana koja je trajala sve do doslovno do 2017. godine kada je Crna Gora okrenula leđa Rusiji i ušla u NATO, antiruski vojni savez. Odvažni i hrabri udarili su Rusima sankcije zbog Krima. Teško da sada oni u Kremlju mirno spavaju. Službena Podgorica poslala je lani i svoju junačku vojsku na paradu povodom 26 godina nezavisnosti Ukrajine. Vjerojatno su se Ukrajincima mogli pohvaliti žestokim borbama protiv samuraja ili iskustvom ratne otimačine po Konavlima, Cavtatu i Dubrovniku….

Netko bi neupućen zaključio da ovaj nekadašnji ponos Rusije te strah i trepet Japana ima 50 milijuna stanovnika i najmanje 20 nuklearnih bombi.

Da ne zaboravimo, „teški“ crnogorsko-japanski rat okončan je 2006. godine, nakon duge 102 godine trajanja. Teško nam je uopće zamisliti susret crnogorskog vojnika u opankama sa japanskim samurajem u oklopu i s katanom u ruci. Nije nam poznato je li ijedan Crnogorac poginuo od samurajskog mača.

Pod plaštem jače i moćnije države uvijek bi kroz povijest susjedima nešto maznuli; bilo da je riječ o teritoriju (Boka Kotorska), tradicija (Bokeljska mornarica), materijalna dobra (imovina bivše JRM, imovina i životi građana Konavala, Cavtata i Dubrovnika,…), istaknute osobe (admiral Vladimir Barović koji je simbol današnjeg crnogorskog čojstva nije Crnogorac nego Srbin).

Sada Crnogorci se uzdaju u novog globalnog mecenu, NATO. Misle valjda da će im taj vojni savez omogućiti daljnje švercanje kroz povijest i mahanjem tuđim šarenim perjem.

Kako piše crnogorski tisak, ove godine na međunarodno krstarenje po Sredozemlju školski jedrenjak „Jadran“ isplovio bi sa zastavom NATO saveza na vrhu jarbola. Lukavo nema što. Sada bi, valjda po crnogorskim tumačima staklene kugle, ta zastava trebala legalizirati ukradeni brod i potvrditi da je Crna Gora njegov vlasnik. Mali su, ali su talenti. Ne prezaju ni pred čim.

Nismo bili lijeni nego smo na adresu NATO-ovog visokog službenika za medije Dylana Whitea

poslali upit slijedećeg sadržaja:

„Poštovani,

Crna Gora najavila je da će na jedrenjaku „Jadran“, koji je dio njezine ratne mornarice, izvijestiti NATO zastavu na slijedećim krstarenjima. S obzirom da se radi o brodu koji je 1990. otet iz njegove matične luke Split u Hrvatskoj te da Republika Hrvatska potražuje povratak broda koji je dio sukcesijske mase bivše Jugoslavije, je li praksa da NATO savez dozvoljava da se njegova zastava vijori na brodovima neriješenog vlasničkog statusa?“.

Dylan P. White, treći po rangu NATO-vog glavnog press office-a u Bruxellesu, uzvratio nam je da je upit primio te nam je dao obećanje da će dati odgovor čim bude imao više informacija o slučaju.

NATO je sada na potezu.

Foto: Twitter