Krajem siječnja ove godine novinarka Večernjeg lista Ivana Rimac zamolila je dr. Srećka Sladoljeva i dr. Lidiju Gajski za razgovor za Večernji list na temu cijepljenja.
Dr. Sladoljev i dr. Gajski odazvali su se i odgovorili na pitanja koja im je novinarka uputila. No intervju nije ugledao svjetlo dana.
Donosimo zabranjeni intervju i prepuštamo čitateljima da prosude o razlozima i svrsi cenzure.
Nedavno ste bili pozvani na projekciju filma Vaxxed i sudjelovali ste na okruglom stolu – što je tamo rečeno, jesu doneseni kakvi zaključci?
LIDIJA GAJSKI: Riječ je o cjelodnevnom događanju koje je pod nazivom “Cjepiva – sigurnost pod upitnikom” organizirala zastupnica Europskog parlamenta iz Francuske Michele Rivasi i Europski forum za sigurnost cjepiva (EFVV) čiji je član i Hrvatska udruga za prava pacijenata, odnosno Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora. Skup se trebao odigrati u Europskom parlamentu, ali je zbog političkog pritiska premješten u drugi prostor.
U sklopu događaja održan je okrugli stol te projekcija i rasprava o filmu “Vaxxed – od prikrivanja do katastrofe”. Riječ je o dokumentarnom filmu koji razotkriva manipulacije sa znanstvenim istraživanjima u glavnoj američkoj instituciji za javno zdravstvo (CDC), kako bi se sakrila povezanost cjepiva i autizma.
Sudjelovali su znanstvenici, novinari, predstavnici organizacija i udruga, između ostalih dobitnik Nobelove nagrade za medicinu Luc Montagnier i redatelj filma, znanstvenik Andrew Wakefield koji je u radu objavljenom krajem devedesetih godina ukazao na moguću vezu između cjepiva i neurorazvojnih poremećaja. Glavni cilj skupa bio je podizanje razine svijesti o kontroverzama vezanim uz cijepljenje i rušenje dogme o sigurnosti cjepiva.
SREĆKO SLADOLJEV: Da, u Bruxelles smo pozvani dr. Lidija Gajski i ja. Iz male Hrvatske tako je pozvano čak dvoje ljudi kako bi u glavnom gradu Europske unije iznijeli drugačije mišljenje o dogmi neškodljivog i uspješnog stjecanja imuniteta cjepivima. Zaključak svih pojedinačnih zaključaka je da su cjepiva visoko na listi mogućih uzroka narastajućih autoimunih bolesti suvremenog čovjeka.
Kao posljedica “nesnalaženja” službene medicine u epidemiji disfunkcionalnosti imunološkog sustava čovjeka, iz bazena “zapadne civilizacije” koja broji milijardu ljudi, stalno niču antivakcinalni pokreti zabrinutih roditelja! U svom zaključku usudio sam se otići dva koraka dalje.
Oboje ste u javnosti postali sinonimom za “borce protiv cijepljenja” – citiraju vas članovi antivakcinalnih grupa, kako ste se našli, da tako kažem, u takvoj ulozi?
LIDIJA GAJSKI: Ja se nikad nisam deklarirala kao borac protiv cijepljenja, niti se to iz mojih tekstova i nastupa može zaključiti. Uvijek naglašavam da se zalažem za preispitivanje toga postupka. To znači da se svako pojedino cjepivo na primjeren način istraži, kako u smislu djelotvornosti, tako u smislu sigurnosti (škodljivosti), te da se u vezi sa svakom bolešću ispita postoji li potreba za cijepljenjem, u kojoj populaciji, dobnoj skupini i slično.
Premda se radi o postupku koji se primjenjuje na čitavoj populaciji zdrave djece, i premda na svakom koraku, pa i u medicini, svjedočimo prevarama i manipulacijama, liječnici nisu zainteresirani za kritički pristup i proučavanje ove teme. Kategorički zagovaraju cijepljenje, te roditelje koji postavljaju pitanja, iznose svoje sumnje i loša iskustva ili odbijaju cijepljenje, ignoriraju, proglašavaju iracionalnima i neodgovornima ili čak ucjenjuju i prijete.
Sustav kažnjava roditelje odbijanjem upisa djece u vrtiće i slanjem na prekršajni sud. Stoga su roditelji jedva dočekali da je netko iz medicinske struke otvorio ovo za njih važno pitanje i zauzeo se da ono uđe u javni diskurs. Dobila sam stotine pisama i izjava podrške što me učvrstilo u uvjerenju da radim ispravnu stvar i da liječnik u svome istraživanju i djelovanju mora biti vođen zahtjevima i potrebama pacijenata.
SREĆKO SLADOLJEV: Pozicija “borca protiv cijepljenja” je gruba percepcija. Nisam protivnik cijepljenja, ali jesam načina kojim se imunitet umjetno provocira. Otpornost je rezultat prirodnog cijepljenja koje se odvija neprimjetno i učinkovito cijeli život i omogućava naš integritet. S kilogramima bakterija u crijevima, ne bismo dugo živjeli. Zagovaratelj sam “neinvazivnog” stjecanja imuniteta bez upotrebe igle.
U ovoj ulozi našao sam se slučajno. Kao član Nadzornog odbora Imunološkog zavoda, u rujnu 2009. godine suprotstavio sam se zaključenju posla prodaje pandemijskog cjepiva protiv “svinjske” gripe u zemlje jugoistočne Europe, vrijednog 50 milijuna eura!
Smatrao sam da je cjepivo zbog izrazite imunogeničnosti i pojačivača zdravstveno neispravno, a izrazio sam i sumnju u tijek i posljedice proglašene pandemije. WHO je procijenio 57 milijuna mrtvih, a ja da pandemije neće biti. Zbog posebnih svojstava, “svinjski” virus sam proglasio bezopasnim, čak i “ljekovitim” pa su pokrenute radnje da me se liši slobode kao “bunitelja” javnosti. Desilo se kako sam predvidio. Protutijela stvorena u ljudi koji su bili u doticaju sa “svinjskim” virusom, reagirala su sa svim arhivskim sojevima gripe od pedesetih godina naovamo! Predvidio sam i epidemiju ALS-a, teške autoimune bolesti živčanih završetaka kao posljedice cjepiva.
Dvije godine nakon lažne pandemije, estradne i sportske zvijezde širom svijeta javno su se polijevale ledenom vodom nastojeći tim činom skrenuti pozornost javnosti na “epidemiju” ALS-a. Regulatorna agencija Velike Britanije priznala je uzročno-posljedičnu povezanost. Da govorim iz znanja i uvjerenja, a ne iz “kristalne kugle”, dvaput sam se u listopadu 2009. inficirao “svinjskim” virusom iz sline oboljelog i nisam obolio.
Nakon “svinjske” gripe, uslijedile su tri najslabije “sezonske” gripe u povijesti! Toliko o “ljekovitosti”.
Vaše stručno mišljenje u potpunosti je drukčije od onog kolektivnog, unificiranog stava liječnika što se tiče cijepljenja. Kada ste i na koji način stekli takvo mišljenje o cijepljenju i cjepivima, koji je bio neki prijelomni trenutak?
LIDIJA GAJSKI: Ja sam temi cijepljenja pristupila kao jednoj u nizu medicinskih tema kojima sam se bavila (hipertenzija, kolesterol, šećerna bolest, osteoporoza, depresija i druge). Iako sam, poučena iskustvom očekivala nalaze koji će se razlikovati od “službene istine”, iznenadila me veličina neznanja. Kvalitetnih istraživanja na temelju kojih bismo mogli donijeti zaključke o ovom postupku u načelu nema. Stoga su tvrdnje o učinkovitosti cjepiva u sprječavaju zaraznih bolesti uglavnom proizvoljne. S druge strane, u medicinskoj literaturi postoje izvještaji o teškim nuspojavama i oni proturječe izjavama o sigurnosti, odnosno neškodljivosti vakcina.
Ono što se zna, a još više ono što se ne zna o cjepivima, dovodi u pitanje ispravnost preporuke i praksu masovnog cijepljenja, te naročito njegovu zakonsku obvezu. Zaključci do kojih sam došla, a koji se poklapaju sa zaključcima drugih neovisnih istraživača širom svijeta, razlikuju se od službenog stava medicinske struke zbog toga što sam to područje istražila temeljito i nepristrano, a onda to i javno izložila, za razliku od nekih kolega koji to znaju ali ne žele ili ne smiju priznati jer bi time ugrozili svoju profesionalnu karijeru i materijalne probitke.
SREĆKO SLADOLJEV: U svijesti mi je “trenutak” kada me je uprava Imunološkog zavoda 1987. godine poslala u tadašnji DDR (Dresden) radi prijenosa tehnologije proizvodnje cjepiva protiv gripe ali u igli. Imunološki zavod je ovo cjepivo proizvodio u spreju. Cjepivo je bilo učinkovito i bez nuspojava. Već tada, sebi ali i drugima, postavio sam pitanje svrhe? Čemu igla, zašto probojem kroz kožu, ako se virus širi dišnim putevima? Zašto ne ustrajemo u vlastitoj doktrini senzibilizacije puteva kojima se gripa prirodno širi! To su bila pitanja koja su tada izvirala iz moje znanstvene znatiželje! Danas, kada se zdravstvo suočilo s galopirajućom epidemijom raznih autoimunih bolesti, ova pitanja izviru iz moje zdravstvene muke.
Imate li zbog takvog stava i danas problema na poslu, u svojim karijerama?
LIDIJA GAJSKI: Prije nekoliko godina kolega iz Zavoda za javno zdravstvo tužio me je Liječničkoj komori zbog iznošenja neistina o cijepljenju i narušavanja ugleda liječničke struke. Nakon mog očitovanja Komora je njegov zahtjev za procesuiranjem odbacila. Bilo je i pokušaja diskreditiranja od strane pojedinih dogmatičnih znanstvenika i pristranih novinara; napadajući me osobno, nisu podastrli nikakve argumente protiv mojih postavki, a moj poziv na sučeljavanje su ignorirali.
Općenito, novinari imaju velikih teškoća pronaći stručnjake koji bi se sa mnom sučelili; vodeći autoriteti za cijepljenje ne prihvaćaju ili naknadno otkazuju pozive u emisije u kojima sudjelujem, ili iz njih doslovno bježe poput kolege iz Zavoda za javno zdravstvo koji je pobjegao iz radijskog studija kad je vidio da gostujem u emisiji.
SREĆKO SLADOLJEV: Imam podršku najužeg vodstva firme. Ravnateljica dr. Lea Lupret dolazi iz tradicije Imunološkog zavoda, a ne politike. Odvažila se postaviti me za voditelja Odjela za istraživanje i razvoj pa možda ona zbog toga ima problema? U Bruxelles sam dakle otišao iz najviše moguće stručne pozicije u državi, kao “glas savjesti” tvrtke prema kojoj bi svi trebali imati respekta, posebno oni koji cijepljenja provode po zakonskoj prisili, a ne po savjesti.
Ja sam jedini koji je u Brusseles na ovu temu putovao službeno, temeljem putnog naloga i to Imunološkog zavoda, jednog od najstarijih proizvođača cjepiva na svijetu! Otišao sam, dakle, ne kao “teoretičar zavjere”, “antivakser” ili slično, već netko tko nastavlja hrvatsko liderstvo u preventivnoj medicini uopće.
Iz dosadašnjih vaših javnih nastupa zaključujem da nemate dvojbu oko štetnosti cijepljenja – smatrate li generalno cjepiva većom štetom nego koristi ili pojedina za pojedine skupine ljudi?
SREĆKO SLADOLJEV: Zagovornici vakcinacije, posebno kada govore o odnosu koristi i šteta, podsjećaju više na brbljave trgovačke putnike nego na predane znanstvenike. Ne govore istinu ili ih istina ne zanima. Prizivaju u pomoć epidemije i bolesti iz srednjeg vijeka, raspravljaju o statistikama pobola i smrtnosti dječjih zaraznih bolesti s početka 19. stoljeća i zaključno ističu da današnju povoljnu situaciju zahvaljujemo cjepivima i masovnom cijepljenju stanovništva. To nije točno. Neka izvole pročitati udžbenik Preventivna medicina za studente medicine iz 1959 godine.
Na tisuću stranica teksta, cjepiva se jedva spominju u kontekstu općeg poboljšanja zdravlja i prevencije bolesti. Autori govore o higijeni, sanitaciji voda, ispravnom čuvanju hrane, antibioticima i sličnom kao ključnim elementima logaritamskog gašenja pobola i smrtnosti od zaraznih bolesti. Pitam se kako desetorica sveučilišnih profesora, među kojima je dr. Emili Hinko, voditelj Epidemiološkog odjela Centralnoga higijenskog zavoda u Zagrebu 1949–1959. i Rijeci 1959–1972. i redoviti profesor higijene Medicinskoga fakulteta, koji je, nota bene, organizirao prvo cijepljenje protiv dječje paralize u Hrvatskoj, ne primjećuje kolosalan utjecaj vakcina iz istih izvora iz kojih njegovi učenici pedeset godina kasnije vide ono čega nema?
Prije 60 godina očekivalo bi se veće oduševljenje i zanos novom i obećavajućom metodom stjecanja imuniteta nego danas! Danas bi se na stvari trebalo gledati kritično. Uvođenjem cijepljenja u široku zdravstvenu praksu nakon Drugog svjetskog rata nije se promijenio prirodni trend pada pobola i smrtnosti. Devedesetdevet posto pada nije od cjepiva. A danas se sve pripisuje cjepivima! Amerika je 1940. imala dva cjepiva u 8 doza, 1980. tri cjepiva u 12 doza, a danas čak 74 doze u prvih 4-6 godina života! Danas više od polovice američke djece boluje od kroničnih bolesti, autizam je u porastu 20.000 posto. Što nije u porastu? A mi slavimo! Što slavimo?
Uvjeren sam da smo lavinu “specijaliziranih” autoimunih boleština pokrenuli presenzibilizacijom imunološkog sustava pomoću adjuvantiranih cjepiva koje iglom deponiramo u tkivo odakle mjesecima maltretiraju imunološki sustav. Govorimo o bolestima koje suvremena medicina “uspješno” umiva kortikosteroidima.
Jeste li se i kada susreli sa posljedicama cijepljenja i zašto je u nas tako malo prijavljenih nuspojava te zašto praktički nitko iz bolnice ne izlazi sa otpusnim pismom u kojem se navodi cjepivo kao potencijalan uzrok zdravstvenih problema?
LIDIJA GAJSKI: Postoje istraživanja i izvještaji koji cjepiva povezuju s ozbiljnim oštećenjima zdravlja i smrtnim ishodima. No o njima se slabo zna jer se liječnike i javnost o tome ne uči i ne informira. Osim toga, štetnost cjepiva se općenito slabo i neadekvatno istražuje jer to nije u interesu glavnog sponzora medicinskih istraživanja, farmaceutske industrije.
U vezi sa sigurnošću, agencije za lijekove cjepiva odobravaju za primjenu na temelju nekad samo jedne kratkotrajne studije s malim brojem ispitanika, izvedene od njihovih proizvođača. Nadalje, sustav registracije i praćenja nuspojava cjepiva krajnje je neadekvatan, pa se prepoznaje tek 15-tak posto štetnih učinaka. Nuspojave koje se javljaju s vremenskim odmakom uopće se ne povezuju s vakcinama. Zanimljivo je čuti od liječnika da ne znaju uzrok nekim naglim pogoršanjima zdravlja i smrti male djece, no istodobno su sigurni da to nije cjepivo.
Liječnici su za prijavljivanje nuspojava izrazito demotivirani jer to povlači pitanje odgovornosti. Zbog svega toga nemamo realnu sliku o škodljivosti cijepljenja. Kako je djelotvornost cjepiva također neprimjereno istražena, ne možemo se izjašnjavati o njihovoj korisnosti. Objektivno vrednovanje vjerojatno bi pokazalo da nam je većina cjepiva nepotrebna i moguće nosi više štete nego koristi.
SREĆKO SLADOLJEV: U pravu ste, nitko nakon liječenja nije izašao s otpusnom dijagnozom gdje je kao uzrok nečega navodeno cjepivo, ali ih je sve više s dijagnozama koje se “rješavaju” kortikosteroidima. Posljedično sam dospio u nezahvalnu poziciju svojevrsnog “centra” za prijavu šteta od cjepiva. Narastajući zdravstveni problem u čijoj je pozadini nepravilnost rada imunološkog sustava, uzrokovali smo sami. Cjepiva u igli sama uskaču u perimetar.
Nevjerojatno je da medicina u cijepljenju iglom još ne prepoznaje “imunološki mobing”. Sustav se cjepivom maltretira na posebno glup način – iz cijepnog “džepa”, “depota” ili cijepne “utisnine”, cjepivo šalje “SOS” signale sve dok se “utisnina” ne raspadne. Imunološki sustav se nepotrebno muči, ali ne može adekvatno reagirati, ne može poništiti izvor, jer imunološka provokacija ne dolazi od stvarnog uzročnika, od stvarne zdravstvene opasnosti, nego od tehnološke gluposti cijepnog konformulanta – imunoprovokatora i pojačivača! I to može potrajati mjesecima. Jer jedno cjepivo nije jedan ubod. Jedno cjepivo je tisuću uboda!
Ovih dana aktualna je epidemija gripe; što mislite o toj bolesti, cjepivu, i javnoj prezentaciji te teme?
LIDIJA GAJSKI: Gripa je dobar primjer načina na koji se proizvodi strah, koji onda služi drugim ciljevima, između ostalog i interesima proizvođača cjepiva. Svjedoci smo da je s dolaskom zime gripa jedna od čestih tema u medijima; upozorava se na opasnost od bolesti, prebrojavaju oboljeli, poziva na cijepljenje.
Nedavno su smrti djevojčica u Splitu bombastično povezivane s gripom, pa čak i nakon što je nađeno da s njom nemaju veze. Riječ je o suptilnom psihološkom inženjeringu kojim se postiže da se pojam gripe u svijesti ljudi povezuje sa smrću. Na sličan je način, psihološkom manipulacijom u svijest ljudi ugrađeno da se svaka malo jača prehlada poistovjećuje s gripom, što je daleko od istine.
A istina je sljedeća – broj oboljelih, a naročito umrlih od gripe teško je precizno utvrditi i dokazano je, primjerice u SAD-u , da se znatno preuveličava. Gripa je bolest čije su komplikacije rijetke, a smrtnost u zdravih ljudi praktički jednaka nuli. U kroničnih bolesnika i starih ljudi, smrtnost od gripe jednaka je smrtnosti od raznih drugih virusa i štetnih okolišnih čimbenika.
Kad je u pitanju djelotvornost cjepiva, radovi koji su analizirali sva dostupna istraživanja u 40 godina njegove primjene, pokazali su da je ono u odrasloj zdravoj populaciji beskorisno, a na populaciji starijih i kronično bolesnih ljudi valjana istraživanja nisu provedena.
Postoje nesporni slučajevi teških oštećenja zdravlja od cjepiva protiv gripe, između ostalog oni koje je novinarka Nataša Škarićić prije nekoliko godina prezentirala Hrvatskoj agenciji za lijekove, koja o njima nije imala nikakvih podataka, niti saznanja.
Maxportal/foto:press
