Boje i slike turizma nestaju pred snagom velikih kušnja bez plodova za smočnice i stare konobe. Dogodila su se i napuštanja domova. Kad plamen uđe u dom, više nema iluzije.
Previše, previše slika nestajanja da bi se odmor zapamtio po nečem lijepom, ugodnom, uzbudljivom. Kad gore i nestaju slike nestvarnih predjela ljepote i prostora za život, kako ostati pri sebi, prepoznatljiv sam sebi. Ostajemo šutljivi, nijemi, zamišljeni, nemoćni pred plamenim zagrljajima ljeta.
I zemlja i kamen dugo ih neće zaboraviti. Kako bismo to mogli mi ljudi?, napisao je Goran Marić na Facebooku.
Komentiraj