Europski sud oslobodio Hrvatsku u slučaju Tadić-Glavaš

Europski sud za ljudska prava odbio je tužbu osječkog poduzetnika Drage Tadića protiv Hrvatske koji je tvrdio kako mu je u postupku koji se vodio protiv njega radi pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda kako bi utjecali presudu Branimiru Glavašu optuženome za ratni zločin, povrijeđeno pravo na pravično suđenje te persumpcija nevinosti.

Postupak protiv Tadića pokrenuo je USKOK optužujući ga da je tijekom lipnja i srpnja 2010. povezao bivšeg saborskog zastupnika Ivana Drmića, bivšu glavnu urednicu Glasa Slavonije Sanju Marketić, poduzetnika Srećka Jurišića te svoju suprugu Božicu Tadić-Ćavar, a s ciljem da nađu suce Vrhovnog suda koji bi za novac bili spremni utjecati na krajnji ishod presude Glavašu.

Godine 2013. nepravomoćno je osuđen na dvije godine zatvora, a ostali su se nagodili s USKOK-om i dobili uvjetne kazne.

Vrhovni sud je u ožujku 2017. godine potvrdio prvostupanjsku presudu, a Tadić je 2018. godine pobjegao u BiH i tako izbjegao izdržavanje kazne. Međutim, to nije jedini postupak koji se proitv njega pokrenuo. Uhićen je bio 2020. godine i tada mu je sud odredio mogućnost izlaska iz pritvora uz jamčevinu od 2 milijuna kuna.

Ključni argument s kojim se Tadić obratio Europskom sudu za ljudska prava u Stratsbourgu bilo je svjedočenje bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina koji je svjedočio da mu se Tadić obratio s prijedlogom da predmet protiv Glavaša dodijeli određenom sucu.

Suci profesionalci

Tadić je tvrdio da Vrhovni sud koji je donosio konačnu odluku povodom njegove žalbe nije bio nepristran jer je Hrvatin kao predsjednik Vrhovnog suda bio svjedok optužbe. Također je tvrdio da je medijskom objavom snimaka do kojih je došla SOA, i to dva mjeseca prije konačne presude, također izvršen pritisak na sud.

S tom se argumentacijom još 2018. godine obradio Europskom sudu za ljudska prava, no u utorak je ovaj sud objavio da ga odbija s obrazloženjem kako na Vrhovnom sudu sude suci profesionalci pa nema mjesta tezi da bi bili podložni utjecaju medija ili da bi na njihovu odluku utjecalo to što je svjedok u postupku bio predsjednik njihova suda.

ESLJP je utvrdio da iskaz predsjednika Vrhovnog suda nije bio jedini ni odlučujući dokaz temeljem kojeg je Tadić osuđen.

Domaći sudovi svoje su presude temeljili na snimkama tajnog nadzora, čiju autentičnost podnositelj nikada nije osporio te iskazima svjedoka, među kojima je bio i bivši suoptuženik podnositelja zahtjeva koji je priznao počinjenje predmetnih kaznenih djela, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Europski sud je dodatno naveo da je osuđujuću presudu protiv Tadića donio već prvostupanjski sud, čiju nepristranost on nikada nije osporio. Ističu da je Vrhovni sud detaljno ispitao Tadićeve tvrdnje i dao detaljno obrazloženje kada je potvrdio prvostupanjsku presudu.

ESLJP je primijetio da predsjednik Vrhovnog suda nije raspoređivao predmete prema vlastitom nahođenju te nema nikakvih dokaza da je Hrvatin birao suca izvjestitelja ili članove žalbenog vijeća. Nadalje, predsjednik Vrhovnog suda nije bio ovlašten izvjestiteljima ili članovima vijeća davati upute o tome kako odlučiti niti ima naznaka da je to učinio u Tadićevu slučaju.

Autentičnost objavljenih snimki Tadić nikada nije osporavao

Vezano uz prigovor o snimkama SOA-e, objavljenima u medijima dva mjeseca prije pravomoćne presude u Tadićevu slučaju, ESLJP je primijetio da su one napravljene prije provođenja istrage te da nisu korištene kao dokaz niti su ikada bile dio sudskog spisa protiv Tadića.

Osim toga, on nikada nije ni osporavao autentičnost objavljenih snimki ili njihovih prijepisa niti je ikada tvrdio da su one na bilo koji način bile uređivane ili modificirane prije objave u medijima.

Europski sud je zaključio da, bez obzira na kratko vremensko razdoblje koje je proteklo između medijske objave snimki i sjednice žalbenog vijeća u Tadićevu predmetu, nema dokaza da su suci Vrhovnog suda bili pod utjecajem tih medijskih natpisa.

Ova presuda nije konačna, a to će postati ukoliko ni jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem, izvijestio je ESLJP.

Zbog presude u slučaju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda Tadić je 2018. pobjegao u BiH gdje je iskoristio mogućnost iz bosanskohercegovačkog zakona da kaznu otkupi.

U sukobu sa zakonom bio je i zbog optužbi za nekoliko financijskih melverzacija te poticanje policajca na odavanje tajnih informacija. Posljednji put je pritvoren u lipnju 2021. zbog sumnje da je osječkim sucima nosio novac kako bi pogodovali bivšem čelniku NK Dinama Zdravku Mamiću i njegovu bratu Zoranu Mamiću.

Hina/Foto:pxll