Franko Vidović, SDP-ov zastupnik u Hrvatskom saboru, prebolio je koronavirus bez posebno teških simptoma. Imao je sreće, kako i sam kaže, da ga je virus pogodio u blažoj varijanti kao da se radilo o običnoj prehladi.
Ipak, zbog korone je bio izvan stroja dva tjedna, a usput, ne znajući da je zaražen, inficirao i kolegu zastupnika Miroslava Škoru, vođu Domovinskog pokreta. Sad mu u šali govore kako je onesposobio desnu konkurenciju u parlamentarnoj oporbi…
– Jedino mi je žao što sam, nehoteći, ne znajući da sam već pokupio virus, zarazio kolegu Škoru s kojim sam sjedio na sjednici saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, jer je on ipak u rizičnoj skupini zbog zahvata na srcu. Zbilja mi je iskreno žao što sam COVID prenio baš njemu i nadam se da će, kao i ja, bolest proći u light varijanti i da će se što prije oporaviti – kazao je zabrinuto Vidović za Sibenski.hr
Kako se zarazio, tko mu je virus prenio, inzistiramo, pokušavajući iščupati korona-priču od zastupnika, eto, već drugog iz Šibenika pogođenog COVID-om 19.
Sudeći po svemu, Vidović je ipak prošao daleko bolje od svog sugrađanina Hrvoja Zekanovića, koji je svojedobno svjedočio o iznimno teškom iskustvu s virusom, tvrdeći kako bi mu bilo lakše da je stoput zaredom gripu prebolio nego jednom koronu.
Franko Vidović nevoljko govori o svojim korona-danima. Volio bi to izbjeći…
– Nije to nacionalni problem, to je moj problem. Nije mi bilo posebno teško, nisam bio životno ugrožen i ne volim da me se apostrofira samo zato što sam saborski zastupnik – pokušava se othrvati našoj znatiželji.
A izvor zaraze u njegovu je slučaju – obiteljski. I to je razlog više, napominje, da o tome ne govori. Ako je on javna osoba, kaže, nisu članovi njegove obitelji i nikako ih ne bi želio povlačiti po medijima.
Pa poštujući takav njegov stav, reći ćemo tek toliko da ga je, tijekom saborske dvotjedne stanke koju je proveo u Šibeniku, zarazio član obitelji kojeg su zakačili tipični korona-simptomi. Franko ga je vozio na Hitnu, gdje liječnici nisu ni pomislili na koronu, nego su vjerovali da se radi o teškoj migreni s obzirom na jaku glavobolju i nagon na povraćanje, te ga uputili na dodatne pretrage. A zbog pretraga koje je trebalo obaviti u bolnici, morao se, preventivno, testirati i na COVID-19.
Vidović je nakon toga otišao u Zagreb, na sjednicu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a iz Šibenika mu stiže vijest da je test njegova člana obitelji pozitivan. Kao kontakt zaražene osobe, ubrzo je dobio poziv iz šibenske bolnice i upozorenje da odmah mora u samoizolaciju.
– Ali, ja sam u Zagrebu – kazao je.
Jeste li s privatnim prijevozom?
– Da.
Odmah u auto i bez zaustavljanja u Šibenik – glasio je naputak iz bolnice.
– I tako sam učinio. Pokupio sam se odmah i čim sam došao u Šibenik, testirao sam se na koronu. Pokazalo se da sam pozitivan. Nisam čekao ni trena, odmah sam obavijestio kolege u Saboru s kojima sam bio i sve one s kojima sam privatno kontaktirao. Srećom, pokazalo se da je Škoro jedini kojeg sam zarazio, iako je simptome dobio poslije 10-ak dana. Ali, činjenica je da smo bili u neposrednom kontaktu, sjedili smo na Odboru jedan do drugoga, iako, recimo, tajnica Odbora, koja mi je sjedila s druge strane, nije pokupila virus.
Nakon sjednice Odbora razgovarao sam i s ravnateljicom USKOK-a i zamjenicom državnog odvjetnika, i oni su zdravi. Eto, to vam je tako suđeno, kao neka loša lutrija – govori Franko.
Kako to izgleda biti COVID-bolesnik?
– Kod mene je to izgledalo kao gripa. Jaka glavobolja, bol u mišićima i zglobovima, nadražaj kože, gubitak osjeta mirisa i okusa te povišena temperatura koja se kretala u rasponu od nešto preko 37 do 39 stupnjeva. Ali, to je sve trajalo od srijede do petka, tri noći i dva dana. I da se nisam testirao, a test potvrdio da sam zaražen koronom, mislio bih da imam gripu. Ostale dane morao sam biti u izolaciji i to mi je možda palo i najteže. Nemate više nikakvih simptoma, nikakvih tegoba, a iz kuće ne smijete.
Netko temperamentan poput mene, tko je navikao na dinamičan život, u takvim okolnostima osjeća se kao da je u zatvoru. E, to zbilja nije lako – priznaje Vidović. Prvih dana, dok je imao glavobolje i temperaturu, nije bio sposoban nizašto, ali kad je to minulo, mogao je čitati, gledati televiziju, vukao se po kući, kaže, ko prebijena mačka. Jedva je dočekao da mu “zatvorska kazna” istekne i da može van iz izolacije.
(R.I. /Foto:cropix)
