Priprema li u tišini srbijanski politički establišment napuštanje formalno deklarirane vojne neutralnosti i ulazak Srbije u NATO savez kad im to bude politički odgovaralo?
PIŠE: Denis Krnić/ vojni analitičar
SAD je proteklih godina bio najveći pojedinačni donator Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. SAD podržava razvoj vojne baze „Jug“ kod Bujanovca kao centra za obuku postrojbi regije za sudjelovanje u multinacionalnim mirovnim operacijama. U tom smislu posebno je značajna američka donacija srpskoj vojsci integriranog ciljničkog laserskog sustava za obuku MILES.
Teško je pobrojati svu opremu koju je Pentagon donirao Srbiji. No, istaknimo 3D simulator za gađanje i virtualne borbe, desetine višenamjenskih terenaca „humvee“, školovanje srpskih časnika u SAD-u…
U prethodnih pet godina održane su 44 vojne vježbe sa SAD, a samo šest sa Ruskom Federacijom. Slijedeće godine prvi put na teritoriju Srbije održava se vježba NATO-a pod nazivom „REGEX 18“. Riječ je o zapovjedno-stožernoj vježbi na kojoj je sudjelovanje potvrdilo 12 zemalja. Na „REXEG 18“ se gleda kao veliki politički iskorak Srbije prema Sjevernoatlantskoj vojnoj alijansi.
Zakone usklađuje s NATO standardima
Sve reforme u Vojsci Srbije provode se po NATO standardima; Glavni stožer uređen je po NATO standardima, ustroj brigada također. U osnovi, brigade kopnene vojske strukturirane su poput britanskih.
Svoje vojne zakone Srbija polako usklađuje sa NATO-om kako bi se stvorila atmosfera za ulazak. Jedan od takvih zakona je i onaj o odnosima Vlade Srbije i Vlade SAD-a o sigurnosnim mjerama tajnih vojnih podataka, kao i ugovor SOFA (Status of Force Agrerment) s kojim je reguliran pravni status američkih vojnika na tlu Srbije, zajedničke vojne vježbe i korištenje objekata Vojske Srbije od strane američke vojske.
Srbija je dozvolila i prelete zrakoplova Saveza preko svog teritorija. Potpisani su ugovori o kopnenim operacijama, odnosno prebacivanju trupa Saveza preko Srbije.
Centar za biološku, kemijsku, radiološku i nuklearnu zaštitu u Kruševcu dobio je NATO certifikat za djelatnosti kojima se bavi, a što će mu omogućiti da postane i regionalno središte.
Srpsko Ministarstvo obrane i Agencija NATO-a za podršku, potpisali su u Luxemborugu certifikat (Tier 2) o punoj osposobljenosti Srbije u NATO kodifikacijskom sustavu za poslove kodifikacije naoružanja i vojne opreme.
Za šest MiG-ova 180 mil. eura
Srbija je u 2015. učinila ključan korak na putu prema NATO savezu kada je aktiviran „Individualni akcijski plan partnerstva“ (IPaP) što je najviši oblik suradnje neke države sa NATO-om kroz program „Partnerstvo za mir”. U svojoj suštini, novi dokument Srbije i NATO označava kandidiranje Srbije za članstvo u NATO-u i napuštanje politike vojne neutralnosti. Sve je vidljivije da se priprema teren za i formalno napuštanje neutralnost, kao službene državne politike.
Drugim riječima, vojna neutralnost obična je „maskirovka“ kreirana za paralelno očijukanje s Washingtonom i Bruxellesom, te Moskvom, kako bi se iz te namjerno nedefinirane geopolitičke pozicije izvlačile pogodnosti. Vojne vježbe i nabavka oružja od Rusije, reklamiraju se kao po zemlju izuzetno povoljne, a što nipošto nisu.
Primjerice, famozna „donacija“ 6 rabljenih MiGova-19 (25 godina starih) i njihov remont Beograd će platiti golemih 180 milijuna eura.
Srpski koncept neutralnosti u popriličnom je nesuglasju sa tradicionalnim konceptom neutralnosti. Treba znati da se oslonci za vojnu neutralnost grade na jednoj jedinoj rečenici iz rezolucije Skupštine Srbije iz 2007. koja je usvojena povodom tada nadolazećeg proglašenja države Kosovo. Pošto to nije mogla spriječiti, ondašnja je vlast (Koštunica i Tadić) ovim aktom poručila Zapadu da Srbija – zbog njegove ključne uloge u stvaranju Kosova kao države – odustaje od uključivanja u euroatlantsku zajednicu (NATO).
Uđu li u NATO Rusija će priznati Kosovo?
Uspjeh politike stalne neutralnosti u praksi je uvijek zavisila od nekoliko faktora, od kojih su najočigledniji povijesni razvoja same države i njezin odnos sa drugim državama, njezin geografski položaj, unutrašnja politička situacija, kao i raspored snaga na međunarodnoj sceni. Europske države sa statusom stalne neutralnosti ovaj status su zadržale ili dobile zbog političkog okruženja, odnosno zbog antagonizma između blokova.
Svrsishodnost stalne neutralnosti odavno je dovedena u pitanje, s obzirom u svijetu globalnog terorizma neutralnost ne garantira sigurnost građana neutralnih država. Ukratko, teroristi ne poznaju pojam vojne neutralnosti.
Definicija vojne neutralnosti Srbije lukavo ostavlja otvorenom mogućnost da stupi u neki vojni savez kad joj to bude politički odgovaralo. Srbija nije ni ograničila mogućnost prisustva stranih trupa i vojnih baza na svom teritoriju, a što su osnovni zahtjevi za stalno neutralne države još od Haaške konvencije iz 1907. godine.
Jedan od vanjsko političkih ciljeva proklamirane vojne neutralnosti je osigurati stalnu političku podršku Rusije. Stav Moskve je nedvosmislen i za one koji nemaju smisla za diplomatski rječnik.
NATO je i po službenoj ruskoj vojnoj doktrini-neprijatelj pa nema sumnje ni da bi Srbija nakon ulaska u Savez drukčije bila tretirana. Onog trenutka kada Beograd odluči zatražiti pozivnicu za Sjevernoatlantski vojni savez Rusija će uzvratiti udarac pa bi mogla, posve očekivano, priznati državu Kosovo.
