Na današnji dan 29. rujna 1991., admiral JNA-a Vladimir Barović, ubio se na otoku Visu jer nije želio pucati na hrvatske gradove.
Admiral Barović je ostao u sjećanju građana Pule po svojoj izjavi: “Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako budem ipak prisiljen narediti razaranje Pule, mene tada više neće biti.”
Tako je Pula, jedan od najvećih garnizona u Hrvatskoj (12.000 vojnika, 79 vojnih objekata, vojnopomorska baza, te vojni aerodrom pokraj grada Pule), napušten od pripadnika JNA i JRM-a skoro bez ijednog incidenta.
Zbog napuštanja hrvatskih kadrova jedinice ratne mornarice ostajale su bez potrebnih kvalitetnih kadrova. Barović je upućen na mjesto pomoćnika komandanta VPO (čitave JRM).
O daljim događajima, o kojima se kod nas jako malo znalo, moglo se više saznati iz teksta novinara Veseljka Koprivice u crnogorskom Fokusu. Koprivica u tekstu pod naslovom ‘Sudbina crnogorskih admirala koji su devedesetih odbili da služe zlu: Čast skuplja od života’ donio je detalje koji osvjetljavaju sudbinu admirala Barovića, ali i kapetana bojnog broda Krste Đurovića, koji je umoren pod nerazjašnjenim okolnostima.
Admiral Barović u svom oproštajnom pismu, koje je napisano na otoku Visu, gdje se tada nalazilo Komandno mjesto JRM-a, sasvim suvislo, te svima razumljivo, navodi razloge koji su ga naveli na taj čin. Glavni razlog je nerazumna agresija JNA i crnogorskih rezervista na Hrvatsku koje, po admiralu Baroviću predstavlja djelo suprotno crnogorskoj časti. Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio, te njegovu nemoć u sprječavanju djelovanja JRM-a u razaranju hrvatskih gradova, ali, kako navodi novinar Koprivica, i zbog potpunog neslaganja s odlukama vrhovne komande JNA.
Crnogorski mediji malo su mjesta posvetili samoubojstvu admirala Barovića kada se to dogodilo. Vješti u zataškavanju stvari i njihovoj krivoj interpretaciji tvrdili su da je Barović već dok je bio u Puli, temeljem njegove izjave da neće biti razaranja Pule dok je on živ, bio spreman na suicid. Nisu objasnili odakle kasnije odluka o njegovu postavljanju na tako visoku dužnost drugog čovjeka u JRM-u.
U Crnoj Gori vodila se idućih godina rasprava o slučaju admirala Barovića i kapetana bojnog broda Đurovića. U početku su riječi odobravanja ovoga čina bile potiskivane i rijetke, da bi crnogorski književnik Momir M. Marković na zasjedanju Skupštine opštine Podgorica 1996. godine rekao:
“‘Jedini metak u ovome ratu ispaljen na koji Crna Gora može biti ponosna jeste onaj admirala Barovića, komandanta JRM. Njegovo crnogorsko shvaćanje časti nije mu dozvolilo da izda zapovijest floti da bombardira primorske gradove i naselja u Dalmaciji kad mu je to naređeno. Ispalio je samo jedan hitac iz pištolja i to sebi u sljepoočnicu.”
Vladimir Barović je pokopan u Herceg Novom, a 2016. godine mu je tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posthumno dodijelio Orden za hrabrost.
R.I. /Foto: SD
