“Oni imaju polet orlova, srčanih zračnih ptica,
oni poznaju pjesmu naših najdubljih žica,
za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti,
ljudi svojih djela, djeca svojih ruku,
rođena u plaču, sazrela u muku.“
Tin Ujević, Visoki jablani
Stihovi Tina Ujevića o visokom uzletu, plemenitom porijeklu i istrajnosti rođenoj iz boli i rada, kao da su napisani s mišlju o ljudima koji se izdižu iznad svoje funkcije o onima koji iza svakog poteza nose smisao, iza svake riječi uvjerenje.
Takvi su ljudi rijetki. U hrvatskoj suvremenoj diplomaciji, jedno od takvih imena je dr. sc. Gordan Grlić Radman – državnik koji ne gradi zidove između domovine i dijaspore, već mostove prijateljstva, poštovanja i zajedničke budućnosti. U njegovom djelovanju, Hrvati u Crnoj Gori nisu samo broj, već biće – živo, povijesno utemeljeno, kulturno bogato i dostojanstveno u svom trajanju. On ne dolazi da nadgleda – on dolazi da sluša, da bude prisutan, da potakne.
Gordan Grlić Radman, dr. sc., aktualni je ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske od 2019. godine Poznat je kao iskusan diplomata i posvećen državnik, ali i kao iskreni prijatelj hrvatske nacionalne manjine u susjednim zemljama. Posebno se ističe njegova topla i kontinuirana suradnja s hrvatskom zajednicom u Crnoj Gori, kojoj pruža snažnu podršku i pažnju. Ovaj esej osvrnut će se na bogatu biografiju ministra Grlića Radmana – od njegovog obrazovanja i diplomatske karijere do istaknutih načina na koje gradi mostove suradnje i pruža podršku Hrvatima u Crnoj Gori.
Gordan Grlić Radman rođen je 6. lipnja 1958. godine u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini Još od mladosti pokazivao je sklonost ka obrazovanju i međunarodnim odnosima. Diplomirao je agrarnu ekonomiju na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Zagrebu 1982. godine, nakon čega je proširio svoje znanje studijama menadžmenta u Bernu, Švicarska (1989–1991).
Vraća se potom akademskim istraživanjima i postiže zavidan naučni uspjeh – obranio je doktorsku disertaciju iz oblasti političkih nauka 2007. godine na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu stekavši zvanje doktora nauka.
Ovaj spoj agronomije, menadžmenta i politologije dao mu je širok pogled na društvene procese i vještine liderstva koje će kasnije primjenjivati u diplomaciji. Početkom 1990-ih, Grlić Radman se uključuje u Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske, u doba kada mlada hrvatska država gradi svoju diplomatsku mrežu. Radio je u hrvatskim diplomatskim predstavništvima u Švicarskoj i Bugarskoj (prva zaduženja od 1992. do 1996. godine), a potom je imenovan za zamjenika ambasadora u Mađarskoj 1996–1997.
Njegov predan rad u ministarstvu nastavio se kroz razne odgovorne funkcije – bio je načelnik odjeljenja za ljudske resurse, potom za centralnu Europu, a sudjelovao je i u radnoj grupi za pristupne pregovore Hrvatske s Europskom unijom. Zahvaljujući bogatom iskustvu i profesionalizmu, Grlić Radman postaje ambasador Republike Hrvatske u Mađarskoj (2012–2017), a zatim i u Njemačkoj (2017–2019). Kulminacija njegove diplomatske karijere dolazi 2019. godine, kada biva imenovan za ministra vanjskih i europskih poslova Hrvatske
Na ovoj visokoj dužnosti, dr. Gordan Grlić Radman ponio je ne samo odgovornost predstavljanja Hrvatske u svijetu, već i posebnu misiju – da bude zaštitnik i oslonac hrvatskim zajednicama izvan matične domovine, uključujući posebno i Crnu Goru
HRVATSKA ZAJEDNICA CRNE GORE U FOKUSU
Već od samog početka svog ministarskog mandata, dr. sc. Gordan Grlić Radman jasno je pokazao da Hrvati u Crnoj Gori neće ostati na margini interesiranja hrvatske državne politike. Njegov pristup toj zajednici nije bio simboličan, već sadržajan, konkretan i ispunjen dubokim poštovanjem prema njihovoj višestoljetnoj prisutnosti u Boki Kotorskoj.
Već u lipnju 2020. godine, prilikom svoje prve zvanične posjete Crnoj Gori u svojstvu ministra vanjskih i europskih poslova, Grlić Radman je izdvojio vrijeme da obiđe važna mjesta od značaja za hrvatsku zajednicu. Ta posjeta nije bila samo protokolarna – bila je to poruka pažnje, podrške i istinske bliskosti. Ministar je najprije boravio u Kotoru,povijesnom, kulturnom i duhovnom centru bokeljskih Hrvata. Tu se susreo s kotorskim biskupom i obišao Katedralu svetog Tripuna, jednu od najstarijih i najvažnijih katoličkih svetinja u Boki.
U tom ambijentu bogate povijerti i duhovnosti, ministar je jasno istakao da su bokeljski Hrvati, sa svećenstvom Kotorske biskupije, “čuvari jednog velikog bogatstva, povjesne kulture čovječanstva, europske kulturne baštine koju trebamo održavati i čuvati.” Ove riječi nisu bile samo diplomatska kurtoazija – bile su izraz dubokog poštovanja prema misiji očuvanja vjere, hrvatskog jezika i tradicije koju Hrvati u ovom dijelu Crne Gore istrajno sprovode generacijama.
Nakon Kotora, ministar je produžio ka Donjoj Lastvi, mjestu koje se u suvremenom vremenu afirmiralo kao važni centar organiziranog djelovanja hrvatske zajednice u Crnoj Gori. Tu je obišao Dom kulture „Josip Marković“, koji predstavlja ne samo prostor za održavanje kulturnih događaja, već i simbol zajedništva, kontinuiteta i kulturnog opstanka. U tom prostoru susreo se sa Zvonimirom Dekovićem, predsjednikom Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore (HNV), koji ga je detaljno upoznao s radom Vijeća, njegovim ciljevima i izazovima, kao i s nizom inicijativa koje HNV sprovodi u cilju očuvanja hrvatskog identiteta, jezika, kulture i vjere.
D.r Vanda Babić Galić, Adrijan Vuksanović, dr Gordan Grlić Radman i Zvonimir Deković
Također, tom prilikom prisutan je bio i Adrijan Vuksanović, poslanik i predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI), koji je u ime političkih predstavnika Hrvata u Crnoj Gori zahvalio hrvatskoj Vladi na konstantnoj podršci, a ministru Grliću Radmanu lično na njegovoj posvećenosti, razumijevanju i prisustvu.
Ovaj susret u Donjoj Lastvi nije bio samo simbolički značajan – bio je to snažan signal da Republika Hrvatska pažljivo i s punom odgovornošću prati položaj svoje manje brojne zajednice u Crnoj Gori. Grlić Radman je želio iz prve ruke da čuje o potrebama zajednice, njenim uspjesima i rezultatima, ali i o izazovima s kojima se suočava. Njegov dolazak doživljen je kao dokaz da Hrvati u Crnoj Gori nisu zaboravljeni i da njihova matična država stoji uz njih ne samo riječima, već i djelima.
Tijekom susreta koji su protekli u duhu otvorenosti i uzajamnog uvažavanja, ministar Gordan Grlić Radman je jasno stavio do znanja da hrvatski narod u Crnoj Gori ima snažnog saveznika u Republici Hrvatskoj. Njegov stav nije bio deklarativan – bio je to iskren i sadržajan izraz podrške.
U razgovorima s čelnicima zajednice, posebno sa Zvonimirom Dekovićem i Adrijanom Vuksanovićem, ministar je pohvalio sve ono što hrvatske institucije u Crnoj Gori čine na očuvanju nacionalnog identiteta, kulturne baštine i zajedničke povijesti Hrvata u Boki kotorskoj. Pokazao je duboko razumijevanje važnosti uloge koju manje brojne zajednice imaju u očuvanju europskih vrijednosti u regionu, ističući da upravo hrvatska zajednica u Crnoj Gori može poslužiti kao pozitivan primjer uspješne integracije i aktivnog građanskog doprinosa.
Njegove riječi nisu ostale na nivou simbolike – one su bile i konkretan poziv na zajednički rad i dalju suradnju. Priznao je politički značaj Hrvatske građanske inicijative koja je, kao predstavnički glas Hrvata, uspjela da ostvari prisustvo u crnogorskoj Skupštini. To je, prema Grliću Radmanu, pokazatelj zrelosti demokracije i bogatstva pluralizma u Crnoj Gori. Njegova podrška HGI-ju i njegovom političkom djelovanju bila je kontinuirana, ali nenametljiva, zasnovana na poštovanju suvereniteta Crne Gore, ali i na odgovornosti Hrvatske prema svojim sunarodnjacima.
Zvonimir Deković, Gordan Grlić Radman i Adrijan Vuksanović
Zalaganje ministra Grlića Radmana za boljitak Hrvata u Crnoj Gori nije se završilo protokolarnim posjetama. Naprotiv – suradnja se nastavila i intenzivirala kroz konkretne inicijative i projekte. Redovno je održavao kontakt s rukovodstvom Hrvatskog nacionalnog vijeća i Hrvatske građanske inicijative, bilo tijekom susreta u Crnoj Gori, bilo u okviru događaja organiziranih u Hrvatskoj. Poseban akcenat stavljao je na pitanje trajnog rješavanja statusa Doma kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi.
Taj prostor vidi kao simbol okupljanja i kulturnog opstanka zajednice, a njegovo zalaganje u tom pravcu rezultiralo je pozitivnim pomacima – crnogorske institucije su prepoznale opravdanost zahtjeva i javni interes da ovaj objekt bude ustupljen hrvatskoj zajednici. Time je osiguran važan stub za očuvanje jezika, tradicije, identiteta i kulture za sadašnje i buduće generacije.
Grlić Radman je pažnju posvetio i političkom osnaživanju zajednice. Njegov odnos s Adrijanom Vuksanovićem, liderom Hrvatske građanske inicijative i poslanikom u crnogorskom parlamentu, izgrađen je na međusobnom povjerenju i podršci. Prilikom izbornih uspjeha HGI-ja, ministar nije skrivao svoje zadovoljstvo – naprotiv, javno je čestitao Vuksanović i podvukao važnost prisustva hrvatskog glasa u kotorskoj Skupštini. U tim riječima prepoznaje se vizija balansa: Hrvati u Crnoj Gori su istovremeno lojalni građani države u kojoj žive i ponosni čuvari svog nacionalnog identiteta, a Hrvatska je tu da ih podrži, ne da bi ih udaljila od Crne Gore, već da bi ih dodatno osnažila kao most između dviju prijateljskih država.
Iz tog razloga, ministar Grlić Radman uživa duboko poštovanje i među crnogorskim institucijama – kao neko tko djeluje principijelno, konstruktivno i u duhu međudržavnog partnerstva. Svojim ponašanjem i retorikom, izgradio je imidž čovjeka dijaloga, koji kroz manjinsku politiku vidi priliku za jačanje regionalne stabilnosti.
Posebno vrijedan segment njegovog angažmana jeste kontinuirani odnos sa Zvonimirom Dekovićem i Hrvatskim nacionalnim vijećem Crne Gore. Kroz redovne kontakte i otvorenu komunikaciju, stvoren je prostor povjerenja i zajedničkog promišljanja o koracima važnim za zajednicu. Deković je u više navrata isticao da je zahvaljujući dosljednoj podršci institucija Republike Hrvatske, hrvatska zajednica u Crnoj Gori postala prepoznatljiva ne samo u lokalnim okvirima, već i šire – kao zajednica koja zna šta čuva, zna koga predstavlja i zna gdje pripada. Vizije ministra Grlića Radmana i predsjednika Dekovića u tom smislu idu u istom pravcu – očuvanje baštine, jezika, vjere i identiteta, uz snažno partnerstvo s matičnom državom.
Takva dosljedna i ljudski topla podrška unijela je osjećaj sigurnosti među Hrvate u Crnoj Gori. Njihov glas se više ne doživljava kao odjek s margina – već kao snažna poruka prisustva, identiteta i pripadnosti. Uz Hrvatsku kao članicu Europske unije koja ih ne zaboravlja, njihov položaj u crnogorskom društvu dodatno je osnažen.
Ministar Grlić Radman je redovan i rado viđen gost na svim važnim manifestacijama koje obilježavaju identitet i nasljeđe Hrvata u Crnoj Gori. Među njima posebno se izdvaja njegovo prisustvo na proslavama Dana hrvatskog naroda, gdje se s uglednim gostima iz regiona poklonio tradiciji bokeljskih Hrvata. U tim trenucima, njegova pojava nije bila samo diplomatski gest, već i emotivna poruka zajedništva – kao da čitava jedna rasuta i ponosna zajednica ima uz sebe predstavnika iz matice.
U svojim obraćanjima ministar često govori s vidljivom emocijom – sa zahvalnošću prema prethodnim generacijama koje su sačuvale identitet, i s divljenjem prema onima koji danas tu tradiciju prenose dalje. Nazivajući Hrvate Boke “mostom prijateljstva” između Hrvatske i Crne Gore, Grlić Radman potvrđuje ono što je u suštini srž njegovog djelovanja – da manjinska zajednica ne mora biti ranjiva točka, već snaga povezivanja naroda i kultura.
Njegov rad karakteriziraju kontinuitet, neposrednost i iskreno interesiranje.
Od prvih dana na čelu Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Grlić Radman je razumio da diplomacija ne samo da mora da je snažna već i da pruži pažnju, ljudsko prisustvo i posvećenost. U hrvatskoj zajednici u Crnoj Gori nije vidio samo jednu od manjina – već dio hrvatske duše, koja, iako van granica matice, čini bedem Mediterana.
Zato njegovo ime među Hrvatima Boke Kotorske ne nosi samo titulu ministra, već i prijatelja, suputnika i zaštitnika. Kroz česte posjete, direktnu komunikaciju i podršku konkretnim projektima, on je postao sinonim za brigu i prisustvo. Pomogao je da se osnaže politička prava, da se zaštite jezik i kulturna baština, da se stvore uvjeti za okupljanje i razvoj zajednice. A iznad svega – svojim djelovanjem svjedoči da diplomacija može imati i srce.
Danas, kada se Europa suočava s novim izazovima – od pitanja migracija i sigurnosti, do suptilnih pritisaka na kulturne identitete manjih zajednica – postaje još važnije da narodi poput Hrvata u Crnoj Gori imaju institucije, prostore i ljude koji će ih štititi, predstavljati i voditi. U tom kontekstu, hrvatska zajednica, iako brojčano malobrojna, mora da se bori za svoju kulturnu vidljivost, jezičku ravnopravnost i političku prisustvo. Izazovi nisu mali: asimilacija, nedovoljna institucionalna podrška unutar Crne Gore, kao i povremeni pokušaji relativizacije značaja manjinskih zajednica u širem društvenom okviru.
Sve su to teme koje zahtijevaju mudrost, strpljenje i podršku – onu diplomatsku, ali i onu simboličku, ljudsku. Upravo zato prisustvo Gordana Grlića Radmana u životu ove zajednice nije samo političko, već i duboko moralno pitanje – pitanje odgovornosti jedne države prema svom narodu izvan granica. Njegova dosadašnja angažiranost ulijeva povjerenje da će i u budućnosti stajati uz zajednicu Hrvata u Boki i Crnoj Gori ohrabrujući je da ne posustane u borbi za svoje vrijednosti. Očekuje se dalja podrška projektima kulturne infrastrukture, jačanje položaja Hrvata u obrazovnom i medijskom prostoru Crne Gore, kao i dalji razvoj hrvatsko-crnogorskog partnerstva upravo kroz perspektivu manjinskih prava.
Kao književnik i publicista i kap prijatelja Hrvata i hrvatskog naroda ne mogu da ostanem ravnodušan prema figuri čovjeka koji svoj diplomatski mandat ne obavlja samo s olovkom i protokolom u ruci, već i sa srcem koje zna da prepozna važan glas zajednice. U Gordanu Grliću Radmanu prepoznajem tip državnika koji ne nosi samo funkciju – već nosi odgovornost s dostojanstvom i poštovanjem.
Njegov odnos prema Hrvatima u Crnoj Gori nije plod trenutačne političke kalkulacije, već rezultat dubokog osjećanja pripadnosti zajedničkom kulturnom krugu. Njegove riječi, kad govore o mostovima prijateljstva, nisu samo diplomatske metafore.
One su svjedočanstvo jedne politike koja zna da čuva vrijednosti – ne samo kroz zakone, već i kroz ljudsko prisustvo. A to je u vremenu brzog zaborava i površnih politika, rijetka i dragocjena pojava. U očima onih koji stvaraju riječju, koji žive od jezika i identiteta, Grlić Radman je saveznik. Ne samo Hrvata u Crnoj Gori, već i svih onih koji vjeruju da se politika može voditi čestito, dostojanstveno, a moćno.
On nas uči da diplomacija, ako ima dušu, može biti i čin ljubavi prema vlastitom narodu. I možda je baš zato njegov lik, u ovom vremenu krhkosti i previranja, jedan od onih koji ulijevaju nadu da opstaju oni narodi koji imaju prijatelje, a opstaju još jače kada su ti prijatelji ljudi poput Gordana Grlića Radmana.
Kako sam započeo, tako ću i završiti ovaj esej – stihovima velikog Tina Ujevića. Jer u njima pronalazim ono što u liku i djelu ministra Grlića Radmana prepoznajem: dostojanstvo koje ne traži priznanja, već služi; snagu koja probljeskuje, prisustvo koje ne traži centar pažnje, ali u njemu postaje oslonac.
“Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji,
bijedi, sužanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji.
Oni imaju snagu vjere što živi u smaku
i vrelo svjetlosti što tinja u mraku
i sunce u oblaku…“
Tin Ujević, Visoki jablani
U tim stihovima prepoznajem i misiju ministra Grlića Radmana – čovjeka koji ne govori da bi bio citiran, već da bi se razumio. Koji ne posjećuje da bi bio viđen, već da bi bio uz one kojima je njegovo prisustvo važno. Njegova diplomacija nije uopćena administracija ona je iskreno savezništvo. Ona jeste vjera što živi i kada je najteže, svjetlost što ne prestaje da tinja i kada izgleda da je mrak pregust. U njemu Hrvati u Crnoj Gori imaju sunce čak i kada je skriveno oblacima. U vremenu koje rijetko prepoznaje snagu plemenitosti, Gordan Grlić Radman ostaje jedan od onih „visokih jablana“ koji nas podsjećaju da je korijen ono što drži narod, a da je kruna ono što ga čini vidljivim, uspravnim i ponosnim.
