Što je terorizam? Po članku 97. našeg Kaznenog zakona to je akt nasilja i ozbiljnog zastrašivanja pučanstva i prisiljavanja države da učini ili ne učini nešto čime se ozbiljno narušavaju temeljne ustavne, političke, gospodarske ili društvene strukture države.
Tko čini terorizam? Onaj tko s tim ciljem: napada na život ili na tijelo drugoga, otima i uzima za taoce, uništava državne ili javne objekte i privatnu imovinu ugrožavajući živote ljudi, ili onaj tko posjeduje opasne tvari za uništenje života i objekata. Točka.
U svakoj riječi ove kazneno-pravne definicije može se prepoznati pokojnog Danijela Bezuka, mladog napadača na Sabor i Banske dvore. Njegov pohod na državne institucije bio je skoro pogibeljan za jednog policajaca u osiguranju, a mogao je završiti i većom katastrofom jer je namjera napadača bila da s automatskom puškom i pištoljem uđe u zgradu Vlade.
U profilu napadača stoji i to da je bio član lokalnog ogranka navijačke skupine BBB, zaljubljenik HOS-a i ustaških simbola. Na društvenim mrežama slijedio je ekstremističke grupe koje zagovaraju nasilni prevrat u državi, članove HDZ-a i njihove partnere iz SDSS-a nazivaju zločincima i zločinačkom koalicijom, njihove birače izdajnicima i smradovima. I otvoreno zagovaraju likvidaciju premijera Andreja Plenkovića.
Politički najistaknutiji član te skupine je Damir Markuš, HOS-ovac i dogadonačelnik Kutine, na čijem su se Facebook profilu mogle naći i ovakve poruke:“ Dok dijete ne nabavi gun, pa rokne dva, tri, bit će jebote, ustaša poludio. A treba tako, prije neće biti mir”, “Ne znam što se čeka”, „Trebalo je 1995. pobiti srpska govna, kupiš pištolj, jednom u usta naguraš tako da izbiješ bar 8, 9 zuba“.
I dijete je nabavilo gun. Gun i kalašnjikov. Motiva mu nije nedostajalo.
Jesu li policija, DORH i obavještajne službe dobro obavile svoj posao, u što sumnja hrvatski premijer?
Ako je istina da istražitelji još uvijek ne znaju otkud D. Bezuku oružje, onda je to traljav posao.
Nisu otkriveni oni od kojih je Bezuk nabavio oružje, a govor mržnje na društvenim mrežama naše zakonodavstvo ne tretira kao terorizam. Slučaj se sveo samo na pokojnika koji je u amoku pucao na policajce i vladu, a potom sebi oduzeo život.
Znači li to da terorizma u ovom slučaju nema?
To tvrde svi u političkoj oporbi, to smatra i predsjednik Zoran Milanović, to potvrđuju neki opinion makeri i mirovni aktivisti kao Žarko Puhovski.
Siniša Hajdaš Dončić: “Ja mislim da je to bio akt pojedinca. Točka.“
Žarko Puhovski: “Ja ne vidim da bi to bio terorizam.“
Ivan Penava: “Nije kao mnogi njegovi vršnjaci pobjegao u Njemačku, pokazao je bunt.“ (o D. Bezuku)
Zoran Milanović: “Nije taj mladić bio u ćeliji Al Kaide. Plenković želi da mu se kaže da mu je guzica ugrožena.“
Posljednji teroristički napad na Banske Dvore dogodio se 7. listopada 1991. Zrakoplovi JNA tada su pokušali atentat na prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. U pitanju je bio državni terorizam, odnosno pokušaj vojske SFRJ da sačuva državu koja se upravo dekomponirala.
Pojedinačni teroristički akt bio je napad na oporbenog lidera Vladu Gotovca 1997. g. Njega je na predizbornom skupu teže ozlijedio aktivni časnik HV-a uz pokliče: “Živio Ante Pavelić! Ja san ustaša, sve ću vas pobiti!” Istragom se ustanovilo da je čin napadača bio individualan i da, osim hrvatskoj vojsci, nije pripadao niti jednoj drugoj organizaciji.
Za razliku od današnjeg rukovodstva SDP-a, ondašnji socijeldemokrati ocijenili su napad na Gotovca kao teroristički. Od tada do današnjih dana na Markovom trgu se uglavnom prosvjedovalo, neki prosvjedi bili su nasilniji od drugih, ali niti jedan nije imao obilježja terorizma. Hrvatski političari bili su pošteđeni terora pojedinaca i organizacija, sve do dolaska „izdajničke hrvatsko-srpske koalicije“.
Ujedinjena oporba tvrdi nije u pitanju terorizam nego sumanuti incident pojedinca. On je bio sam, tvrdi Hajdaš Dončić. Može li terorističko djelo počiniti pojedinac?
U srpnju 2011. Anders Behring Breivik norveški desničarski ekstremist, sam, bez ičije potpore izvršio je dva teroristička napada na dva različita mjesta i ubio 10 ljudi. Divio se Radovanu Karadžiću i Vladimiru Putinu.
U ožujku 2019. Brenton Harrison Tarrant, mladi bijeli supremacionist, potpuno sam izvršio je pokolj u džamiji novozelandskog gradića Christchurch. Ubio je 50, a ranio 41 osobu. Bio je fan četničkog pokreta i ratnog zločinca Radovana Karadžića. Ne povezuju ga niti s jednom poznatom terorističkom organizacijom.
Brievik i Tarrant pripadaju najistaknutijim teroristima s početka 21. stoljeća. Dok se naši teroristi inspiriraju ustaškim pokretom i Antom Pavelićem, svjetski teroristi daju prednost četnicima i bosanskom krvniku Karadžiću.
Kriminolozi i pravnici teroriste poput Brievika i Tarranta ubrajaju u skupinu „lone wolf“ ubojica, onih koji djeluju individuialno. Termin lone wolf (usamljeni vuk) nastao je 70-ih godina prošlog stoljeća nakon serije masovnih zločina u američkim gradovima koje su činili pojedinci ubijajući ljude bez ikakvog povoda, mahom pucanjem iz snajpera.
Fenomen je bio toliko raširen da je ostavio traga i u američkoj suvremenoj kulturi. Američko zakonodavstvo u akt terorizma uvrstilo je čak i ideološki neobojena ubojstva koja izazivaju osjećaj straha i masovne panike.
Napad mladog desničara Danijela Bezuka jest ideološki obojen terorizam, a svi koji tvrde suprotno zapravo su zagovaratelji takvog „bunta“, „uzimanja stvari u svoje ruke“ ili beskrupulozni politički karijeristi poput predsjednika Milanovića ili Hajdaša Dončića. U tom smislu Bezuk doista nije sam.
