Prilog raspravi o ratnim i poratnim zločinima te broju žrtava Jasenovaca, posebno aktulanom ovih dana nakon teksta Davida Goldmana u Jeruzalem Postu, dao je i novinar Gordan Malić.
Objavljujući manje poznate podatake o poslijertnim iskopavanjima u Jasenovcu navodi i primjer Savezne republike Njemačke koja kontinuirano potiče na otkrivanje i ekshumacije žrtava Drugog svjetskog rata.
U tekstu naslovljenom “ZAŠTO SE U HRVATSKOJ EKSHUMIRAJU UGLAVNOM ŽRTVE KOMUNISTIČKIH ZLOČINA?”, Malić piše:
Ivo Goldstein je protiv ekshumacija u Jasenovcu: “Iskopavanjem leševa se ništa neće postići, jer su istraživači već 1964., otkapajući neke grobnice, ustanovili kako su mnogi leševi već ‘istrulili i raspali se’, ili kako se ‘ljudsko tkivo pretvorilo u sapunastu masu žućkasto-narančaste boje’.Rezultat je to i uzastopnih poplava nedalekih Save i Une svih ovih godina. Danas, gotovo 80 godina nakon tih ubojstava, našlo bi se još bitno manje.”
Forenzička istraživanja na terenu nekadašnjeg logora Jasenovac u studenom 1964.g. vodili su antropolozi Vida Brodar, Anton Pogačnik i dr. Srboljub Živanović. Nakon iskapanja ukupno 24 sonde pronašli su ukupno 193 skeleta, od čega 96 ženskih i 6 dječjih. Svi su ostaci bili u lošem stanju, kao što tvrdi Goldstein, ali se broj skeleta uredno mogao identificirati. Kod jednog dijela mogao se identificirati i uzrok smrti. Antropološki tim je zato predložio vršenje novih iskopavanja “kada vremenske prilike budu pogodnije”.
Nažalost to se nije dogodilo, jer je rad Komisije za popis žrtava rata SIV-a SFRJ iz 1964. naprasno ugašen, a rezultati istraživanja proglašeni su državnom tajnom, sve dok ih 1998. nije objavio Bošnjački institut u Zurichu.
Ne vidim zašto se takva ili slična istraživanja ne bi nastavila. U Hrvatskoj je forenzička antropologija nakon 90-ih prilično uznapredovala zahvaljujući brojnim poslijeratnim ekshumacijama.
Naši forenzički stručnjaci za osteologiju i forenzičnu antropologiju, daktiloskopiju, DNK-analizu, toksikologiju, traseologiju, ortodonciju, patologiju, radiologiju, balistiku itd. među cjenjenijima su u svijetu. Njihov rad u pronalasku, ekshumaciji i obradi nalaza skupnih i masovnih grobnica žrtava rata postao je poznat u stručnim krugovima kao Hrvatski model traženja nestalih osoba (Croatian Model for the Search od Imprisoned and Missing Persons).
Zahvaljujući njima, naprimjer, u svibnju prošle godine otkriveni su i precizno pobrojani ostaci 130 osoba likvidiranih 1945. u poratnim čistkama na lokaciji Prudnice u općini Brdovec, koja je poznata i kao područje čestih poplava Save i Sutle.
Iste godine na plavnome području Brežice u Sloveniji otkriveni su posmrtni ostaci 139 osoba likvidiranih u retorzijma 1945.
Ako ih nije samljeo Goldsteinov famozni stroj za mljevenje kostiju iz Jasenovca, ostaci žrtava ustaških logora morali bi se nalaziti u krugu ili nedaleko od mjesta zločina unatoč zoni čestih poplava.
Ne kažem da bi forenzička antropologija riješila sve kontroverze oko broja stradalih u Jasenovcu, ali bi u dobroj mjeri pomogla demistifikacijama oko brojki kojima se može beskrajno manipulirati. I manipulira.
Pavelićev zločinački režim time ne bi bio manje zločinački. Sva dosadašnja iskapanja u krugu Jasenovca potrđuju da je to područje bilo stratište civila, žena i djece. Ostaje da se utvrdi u kojoj mjeri.
Vlade Savezne republike Njemačke kontinuirano potiču na otkrivanje i ekshumacije žrtava 2. sv. rata. Upravo zbog takvog stava prema svim ljudskim žrtvama, kao i prema nacističkom režimu, nitko ne dovodi u pitanje etičnost ekshumacija ubijenih pripadnika Wehrmachta od kojih se 1 milijun još vode kao nestali, a koje se i dalje sustavno provode.
U svemu tome nema ni trunka mistifikacije.
