Gordan Malić: Zašto Milanović tvrdi da nas je bilo malo kada se branila Hrvatska?

Danas je u Crikvenici, na otvaranju 25.og državnog sportskog natjecanja dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, predsjednik Milanović izgovorio frazu koja mu, izgleda, prirasta srcu:”Hrvatsku je obranio mali broj pravih ljudi.”

Tjedan dana ranije, na obilježavanju 30. godišnjice osnutka Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, parafrazirao je sebe (“1991. Hrvatsku je branilo malo dobrih ljudi.”) iz 2. listopada kada je na svečanom postrojavanju veterana 103. brigade rekao: “Taj rat je sa naše strane vodilo malo dobrih ljudi.”

A sve je počelo u lipnju ove godine kada je na proslavi Dana osječkih branitelja kazao kako je “Hrvatsku branilo malo dobrih ljudi.”

“Malo dobrih ljudi” (“Few good men”), pravnička je drama Roba Reinera iz 1992., nominirana za 4 nagrade Oscar. Po meni dosadna moralka o odnosu autoriteta i vladavine prava u američkoj vojnoj službi, iako znam da se kritičari s tim ne slažu pa ni naš predsjednik.

On se s naslovom filma srodio kao omiljenom frazom u svom slikovitom izričaju, nadahnutim maskulinizmom, spartanstvom i raznim napabirčenim filmskim citatima na tom tragu. Kao i sve drugo kad je on u pitanju, izvor navedenog citata ne korespondira s temom, a to su hrvatski branitelji i Domovinski rat. Osim ukoliko ne želi reći da je u obrani Hrvatske sudjelovala skupina nepovezanih samovoljnih grupica koje su osim s agresorom, ratovale i protiv nametnutih političkih autoriteta, Tuđmana i HDZ-a.

Četvrt stoljeća nakon Domovinskog rata teza o samoorganiziranom narodu djeluje anarhoidno i anakrono kao da čitaš Homerovu Ilijadu ili našu narodnu epiku koja također koristi ukrasne epitete (epitheta ornantia) kada nema bog zna kaj za reći. Otprilike tako i naš precjednik upotrebljava filmske citate.

Branitelja je, znači, bilo malo i bili su dobri. Ili su bili dobri jer ih je bilo malo? A možda su bili dobri jer nisu bili poslušnici i sluge režima, kao ni Homerovi junaci u kojima se tragično isprepliću osjećaji tuge, srdžbe i božanskog patosa, što danas pojednostavljeno nazivamo PTSP.
Prava je istina da je braniteljske postrojbe na terenu i u centrali organizirao HDZ, volio ga netko ili ne volio. Hrvatski Mirmidonci su završili u HOS-u čije se vodstvo zalagalo za Hrvatsku do Drine pa nisi siguran jesu li više pomagali HOS-u ili KOS-u.

Istina je da branitelja/boraca nije bilo puno, ali bome ni malo. U sastavu hrvatskih gardijskih brigada i policijskih postrojbi ratovalo je oko 40 tisuća branitelja. U ljudstvu to je snaga jednog korpusa. Namjerno ne spominjem domobranski sastav i logistiku, iako svaki objektivan analitičar ne bi podcijenio ni njihov doprinos. Jedan dio branitelja i dragovoljaca nije u sustavu, evo ja recimo, ali takvih je malo, nisu na proračunu, pa ih ne računam.

Prema podacima OSRH, Oružane snage danas imaju 15 605 profesionalnih pripadnika, od čega 1260 državnih službenika i namještenika.
40 tisuća boraca, dakle, nije bio broj za podcjenjivanje.

Zbog čega onda, hrvatski predsjednik tvrdi suprotno? Đavo bi znao što zapravo misli, bitno je da njemu zvuči dobro.
Ili ga muči “gnjevna kob u duši” jer u ratu nije sudjelovao ni na jedan način, pa ukoliko je broj takvih veći i njegova je bol manja…

U tom slučaju, spomenuo bih se jednog, po meni boljeg citata iz Reinerovog filma: “You can’t handle the truth!”

Thats it.

Goran Malić/Foto:press