Na obilježavanju 30. obljetnice održavanja prve commando obuke Oružanih snaga RH u Jelengradu okupljene je pozdravio Ante Vukadin, najstariji polaznik po činu na obuci 1994. godine.
Pozdravljam sve nazočne goste:
Bivšeg – prvog zapovjednika specijalnih snaga, generala Filipovića;
trenutnog zapovjednika specijalnih snaga, ujedno i sljednika specijalnih snaga i provedbe commando tečajeva, brigadira Miloša;
tvorca i stvoritelja prvog modernog commando tečaja, poznatijeg kao TOVKO 94, Rodolfa Barrija Saavedru, brigadira u miru i njegove pomoćne instruktore.
Pozdravljam nazočne medije.
Pozdravljam svoje kolege, njih dvadeset, prve hrvatske komandose ispred kojih vam se obraćam kao jedan među dvadeset jednakih.
Pokušat ću opisati u što kraćim rečenicama i mislima motiv našeg okupljanja nakon trideset godina.
Poslije niza odrađenih specijalnih operacija, pretežno na Južnom bojištu, a prije velikih završnih operacija: Bljeska, Oluje i Ljeta 95, negdje pred jesen 94. godine odlazimo na prvi commando tečaj organiziran u HV, 1. HGZ pod zapovjedništvom Rodolfa Barrija Saavedre.
Poslije niza zahtjevnih faza obuke, od nas 44 polaznika, upravo na ovom mjestu je vas/nas 20 stvorilo prvu commando molitvu.
Njenim izgovorom položili smo vječne zavjete Domovini. Prvi puta snažno su odjekivale njene riječi tvrđavom Jelengrad, koje se i dan danas koriste u sustavu mlađih naraštaja commando obuke.
Neka to bude naša ostavština specijalnim snagama i Domovini.
Zadnju fazu obuke nismo dočekali, jer smo helikopterom prebačeni u Kupres te ga oslobodili s ostatkom hrvatskih snaga.
Vama generale Filipoviću zahvaljujemo što ste odobrili tu i takvu obuku.
Vama brigadiru Rodolfo vječna zahvala što ste svoje znanje, duh i trud ugradili u specijalne snage i HV. Hrvatski komandosi koje ste stvarali i vodili u borbu do smrti će vam biti zahvalni za sve učinjeno.
Vama brigadiru Miloš, želimo uspješnu vojnu karijeru i zahvaljujemo Vam što pod Vašim zapovjedništvom baštinite konture prvog commando tečaja i commando molitve.
Commando molitvu danas nećemo posebno izgovarati jer smo trenutno u slavljeničkom raspoloženju.
Ali znamo da se u njoj često puta spominje: Bog, muka, trpljenje, križ, zasjede, upornost u progonjenju neprijatelja i sl. Ali ću ovo kratko obraćanje završiti nekim citatima i razmišljanjima iste:
Bože daj nam da što duže živimo i vidimo svoje kćeri i sinove kako pod ovim stijegom žive, razvijaju se i daju prisegu Domovini. A ako je potrebno da umrem…(tako kaže molitva) neka umrem u vjeri da će naši potomci braniti čast, granice i stijeg Domovine.
Slava prvim i svim sljedećim hrvatskim komandosima!
Ante Vukadin, moja malenkost, bojnik u miru,
Ante Vukadin jedan od dvadesetorice jednakih.
D.M. /Foto: privatni izvor
