U crkvi „Uspenja Presvete Bogorodice“ u Šibeniku, svečano je ustoličen novoizabrani vladik , srpskopravoslavni episkop dalmatinski, Nikodim Kosović. Najmlađi eparh SPC i dosadašnji predstojnik manastira Krka (iguman) u posljednje je vrijeme praćen hvalospjevima neomarksističkih i neojugoslavenskih novinara u Hrvatskoj.
Tako je Nikodim Kosović 2015., kao gost na Festivalu alternative i ljevice (FALIŠ) u Šibeniku, veličao zločinački komunistički sustav. Ostala je zapažena i vrlo gruba, otvorena podvala katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj:
„Hrvatska katolička Crkva nije nikad osudila stradanja drugih naroda u Drugom svjetskom ratu i to iz čisto političkih razloga. Dok se ne promjeni takav sklop Hrvatske katoličke Crkve, teško će doći do pravog suživota i dijaloga između srpskog, hrvatskog i bošnjačkog naroda. HKC ime više političku od evanđeoske funkcije i bilo bi dobro da napokon reagiraju na stradanja drugih naroda, ali iskreno a ne samo zato jer se to od njih očekuje.“ (Nikodim Kosović, 2015.)
Kosović lukavo i zlonamjerno, Katoličku crkvu u Hrvatskoj naziva Hrvatskom Katoličkom Crkvom. Namjerno podvaljuje da nismo dio univerzalne Katoličke Crkve, te nastoji lažno nametnuti kako imamo izravne državne sprege i zadatke poput Srpske pravoslavne crkve. Iz usta “učenog duhovnika” ovo nije samo zlonamjerna laž, nego opasna političko-vjerska podvala.
U svojoj nastupnoj propovijedi Kosović je istaknuo pravce svoga djelovanja, naglašavajući sljedbeništvo episkopa dalmatinskog Nikodima Milaša (1845.-1915.) Gospodin Milaš je predvodio konzervativnu pravoslavno-srpsku političku struju u Dalmaciji a ostao je posebno poznat po stavu da nema srpstva izvan pravoslavlja.
Novoustoličeni episkop dalmatinski potom naglašava episkopa Irineja Đorđevića,(1894.-1952.). Kratki uvid u njegovo djelovanje otkriva čovjeka najpoznatijeg po zalaganju za spregu integralnog jugoslavizma i srpstva u Dalmaciji. Zbog svojih tvrdokornih stavova bio je prisiljen napustiti Hrvatsku usljed buđenja hrvatskog nacionalnog pokreta. Tijekom Drugog svjetskog rata sljedbenik je četničkog Ravnogorskog pokreta i član njegova centralnog komiteta.
Najslikovitije pozivanje na veličine koje će slijediti, je naglašavanje imena episkopa Longina(1955.–), čovjeka izrazitih četničkih stavova, bliskog prijatelja Radovana Karadžića, simpatizera politike Milana Martića, Babića i ostalih. Longin ostaje posebno pamćen kao visoki crkveni velikodostojnik SPC koji je pozvao Srbe da napuste Hrvatsku usljed dolazeće vojno redarstvene operacije HV, „ Oluja“.
Zatim je na red došla zahvala članovima obitelji i prijateljima Nikodima Kosovića. Posebno je istaknut utjecaj njegova strica Nenada Kosovića, benkovačkog gimnazijskog profesora, umrlog u Kragujevcu. U sjeni obiteljske ljubavi zamagljene su činjenice da je Nenad Kosović javno veličao „srpsku državu“ u Hrvatskoj, javno hvalio i izražavao poštovanje i simpatije prema Milanu Martiću i Slobodanu Miloševiću.
Vrlo je značajno i okružje u kojemu je od 2001. djelovao Nikodim Kosović, sadašnji episkop dalmatinski. Manastir SPC, Krka, hrvatskoj je javnosti postao vrlo poznat po pijanom razbijanju hrvatskog grba u režiji nekadašnjeg predstojnika samostana Aleksandra Bogojevića, po tučama mladih pravoslavnih bogoslova s lokalnim hrvatskim stanovništvom, po čestim odjecima četničkih pjesama iz samostanskih prostora, te po kaznenoj osudi bivšeg predstojnika zbog prijetnji novinaru koji je objavio njegove fotografije s četničkom kokardom na glavi.
Iz ovoga kratkog presjeka jasno je što su putokazi rada Nikodima Kosovića, novoga srpskopravoslavnog episkopa dalmatinskog. Njegovo deklarativno spominjanje pomirenja među narodima teško je doživjeti istinitim u svjetlu velikosrpskog miljea, kojeg je nastupnom propovjedi tako snažno istaknuo.
Željko Maršić Zenga/Foto:faiš-hr
