NA dnevnom redu Sabora bila je rasprava o prijedlogu Zakona o udžbenicima, a oporba je propitivala je koja je svrha da se zakonom uređuje težina i cijena udžbenika, a ne kvaliteta sadržaja. Posebna tema je bila je li cilj Zakona masovna kupnja i korištenje tableta za korist trgovcima informatičke opreme.
“Kada se raziđe informacijsko komunikacijsko tehnološka ili IKT gusta magla iznad Donjih Svetica stvar je banalna i trgovački trivijalna”, upozorio je Hasanbegović nazvavši zakon “trgovačkim zakonom” u korist trgovcima informatičke opreme i nakladnicima elektroničkih udžbenika.
Bolje bi bilo novac od više stotina milijuna kuna potrošiti na obnovu školu i povećanje mizernih plaća nastavnika, kazao je Hasanbegović i pozvao na povlačenje zakona a ministricu Divjak da pročita knjigu francuskog autora Jean-Paul Brighellija “Tvornica kretena – programirana propast škola”.
“Ne treba ovu raspravu usmjeriti ka roditeljskim sentimentima, raspravi o težini učeničke torbe, kao što smo nedavno čuli rasprave o težini tj. cijeni mozga. Ovaj zakonski prijedlog je samo jedan od derivata ili dijelić mozaika onoga što poznajemo kao Milanović – Budak – Jokićevo nedonošće zvano cjelovita kurikularna reforma ili hrvatski cjelovita kurikulna reforma, informatičkim jezikom ili novogovorom rečeno ZKR, nešto poput SFRJ, AFŽ-a, Politkoma i slično. Što je to cjelovita kurikularnareforma ili ZKR?
Riječ je tek o franšizi globalnoga međunarodnog ideološkog i kolonizatorskog obrazovnog koncepta unutar kojega su Hrvatska i hrvatsko obrazovanje tek maleni dio širokoga bojnoga polja. Zbog kratkoće vremena, pojednostavljeno i suštinski, bez obzira je li riječ o SAD-u, Hrvatskoj ili Velikoj Britaniji ili Francuskoj, riječ je o dugotrajno osmišljavanom projektu, dalekosežne preobrazbe ili dekonstrukcije tradicionalnog i humanističkog, europskog obrazovnog ideala usmjerenog na odgoj, vrline i stjecanje znanja prema školstvu usmjerenog na ideologemu tzv. održivog razvoja takozvanih ishoda učenja, tj. prema školstvu koje će masovno proizvoditi rodno osviještene fah idiote, točnije potpune idiote i poluinteligentne, kao tržišne podanike, sukladno stanovitim protuhumanističkim ili transhumanističkim društvenim idealima.
To je okvir unutar kojega se treba prosuđivati svaki obrazovni nacrt koji će izaći od resorne ministrice Divjak, kao izvršiteljice obrazovnog amaneta gospodina Ivana Vrdoljaka, hrvatske moralne vertikale te intelektualne i akademske gromade sažetog u njegovoj razdjelničkoj billboard mudrosti koja glasi; citiram: ‘Danas sigurniji nego ikad, na reformi obrazovanja se lomi budućnost RH. Bit će je makar mi to bilo zadnje što ću učiniti u politici.” Moćno rečeno, gramatički sasvim u duhu očekivanog ishoda učenja hrvatskog jezika po ZKR.
Dakle, konkretno – širi okvir je takozvani ZKR, druga lukrativna razina u čijoj je funkciji ovaj zakon se zove E-škole, što je kratica za puni orwellijanski naziv koji glasi “E-škola, pazite sad, Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola, skraćno USRDZŠ.
Jedina stvarna pozadina i motivacija ovog zakonskog prijedloga o udžbenicima je nastavak provedbe ovog unaprijed propalog i nepotrebnog projekta, tupav i pretenciozno nazvan Škola za život, ŠKZ. Točnije njegovo širenje na cjelokupni školski sustav, a preduvjet za to je usvajanje ovog zakona do kraja godine, kako bi ministrica Divjak, kao jedini i vrhovni arbitar mogla raspisati javni poziv za nove udžbenike koji će se koristiti u sljedećoj školskoj godini. Jedini cilj i svrha ovog zakona je masovna kupnja i korištenje tableta.
Povjerenice, gospođo Novaković, ako slušate, kada se raziđe informacijsko-komunikacijska tehnološka ili IKT gusta magla, ne iznad Kupresa, već Donjih Svetica 38, stvar je banalna i trgovački trivijalna.
Tvrtka koja je u sklopu projekta E-škole na natječaju dobila posao je Algebra d.o.o. u kojoj je sve do stupanja na dužnost pomoćnice ministrice Divjak, bila zaposlena stanovita Lidija Kralj. Učiteljsko-informatički guru Lidija Kralj, koja je u Algrebri d.o.o. bila u momčadi koja je pokrenula takozvanu digitalnu akademiju, odnosno vidoviti obrazovni program namijenjen učenicima osnovnih škola.
No, ministrica Divjak i njezina algrebra-pomoćnica, bile su široke ruke i nesebične u podjeli financijskog kolača koji će nastupiti donošenjem navedenog zakona, tj. zakonsko-informatičkog borg poduhvata zadovoljit će se i ostali samaritanci u IKT hranidbenom lancu, kao npr. teleoperateri, prodavači informatičke opreme i magle, korporacije i tako dalje i tako slično.
Ipak, valja priznati, ministrica Divjak nema pravo na autorstvo ove informatičke borgovštine; ona samo uz suglasnost Andreja Plenkovića, predsjednika Posebnog stručnog povjerenstva za reformu obrazovanja, takozvani PSP i HDZ-a nastavlja tamo gdje je stao njezin predčasnik iz Milanovićeve kukuriku vlade ministar Mornar, koji je započeo proces stvaranja takozvanih digitalno zrelih škola, ne na radost učenika, roditelja i nastavnika, već moćnog lobija kojeg čine trgovci i špekulanti informatičkom opremom, dio medija, različite ustanove i pojedinci.
Uloga saborskih zastupnika u ovom slučaju je isključivo biti korisnim idiotima toga lobija, što Neovisni za Hrvatsku nisu i nikada neće biti. Ključne odredbe u zakonu, tri članka – 3., 4. i 16. U članku trećem definira se pojam udžbenika na način da je udžbenik koji služi za ostvarivanje svih odgojno-obrazovnih ishoda, utvrđenih predmetnim kurikulumom, koji može biti tiskani i/li elektronički.
To znači da predlagatelj, jamči učeniku da mu je za stjecanje cjelovitosti znanja dostatno korištenje određenog udžbenika, a postojeći zakon govori o udžbeniku kao jednom od izvora znanja. Naime, hrvatskoj je školskoj predaji Finska, Japanska, Singapur, Tunguzija uopće ne zanima, prema hrvatskoj školskoj predaji po kojoj se uz udžbenik koriste razne bilježnice, zbirke zadataka, atlase, a posebice je važno korištenje radnih bilježnica koju učenik koristi za uvježbavanje i grafo motoriku koju ne može nadomjestiti bilo kakva informatička oprema.
Radna bilježnica je u zakonu odvojena, te nju odobrava Agencija za obrazovanje dok udžbenik odobrava ministarstvo; dva različita sredstva odobravaju dva različita tijela koja su neraskidivo vezana.
Člankom 4. je propisana maksimalna težina udžbenika iz čega proizlazi da kakvoća udžbenika mjeri masom, a ne sadržajem te propisuje da novi udžbenici moraju biti lakši za 30% od postojećih”, kazao je Hasanbegović, koji je upozorio i na prekomjernu digitalizaciju te zaključno pozvao na povlačenje zakona.
“Dok druge zemlje poput Francuske odustaju od prekomjerne digitalizacije i zabranjuju korištenje mobitela u školama, Hrvatska na široka vrata uvodi hiperdigitalizaciju i to putem uzurpacije ključnog identitetskog resora znanosti i obrazovanja od strane jedne minorne interesno trgovačke sekte koja uz potporu Andreja Plenkovića i HDZ-a provodi ideološko-koruptivni eksperiment nad hrvatskim obrazovnim sustavom, hrvatskim narodom i njegovim najranjivijim dijelom – djecom i mladeži.
Ministrice Divjak, ako želite dodatno produbiti spoznaju što Vi i ostali kurikoluidi i informatoidi činite, preporučujem Vam studiju francuskoga autora Jean-Paul Brighellija čiji naslov u duhu očekivanih ishoda cjelovite kurikulne reforme glasi: “Tvornica kretena programirana propast škola”.
Ako ne znate francuski, zamolite za prevoditeljsku pomoć poliglota i predsjednika PSP-a gospodina Andreja Plenkovića”, zaključio je zastupnik Hasanbegović svoje izlaganje.
G. Matković/Foto:pxll
