Kada bi se nakon sramotnog čina petorice hrvatskih generala na Veliki petak do danas radila raščlamba medijske nazočnosti kritičara njihivog “milosrđa” i onih koji to isto podržavaju, ovi drugi su u ogromnoj većini, što je samo po sebi jedan veliki argument o živućim udbaškim strukturama u Hrvatskoj.
Podržavanje generalskog zahtjeva za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača od strane onih koji to nazivaju “aktom milosrđa” ukratko bi se moglo opisati u tri riječi: festival neoudbaškog licemjerja.
Za dokaz navedene tvrdnje ne treba ići dalje unatrag jednog nepunog dana i pogledati nastup prof. Ive Josipovića, bivšeg predsjednika RH, u emisiji RTL Direkt.
“Da sam u poziciji predsjednika Milanovića, uzeo bih ozbiljno u razmatranje taj predmet”, rekao je tada Josipović, da bi par rečenica kasnije kazao kako mu njegova načela prilikom dodjele pomilovanja dok je bio predsjednik nisu dopuštala da pomiluje ratne zločince.
Koja je to razlika između civila pogubljenih u ratnoj akciji i maloljetne djevojčice ustrijeljene u političkoj likvidaciji?
Zašto “načela” prof. Josipovića nisu ista za te dvije skupine, pogotovu stoga jer je prilikim jučerašnjeg nastupa izjavio i kako europsko zakonodavstvo vrlo strogo gleda na zločine počinjene u ime državnog aparata.
No, što treba i očekivati od čovjeka koji je za svojega niškoristi mandata “Documentu” po odlikovanjima izjednačio sa Bijelim putem za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, a prije koju godinu jedan sakralni objekt proglasio legitimnim partizanskim vojnim ciljem.
Ipak, u svojem je licemjerju najglasniji sam “epicentar” ovog tektonskog potresa na hrvatskoj političkoj sceni, čovjek “kobajagi” iznenađen pismom generala, Zoran Milanović.
Jutros je prilikom komemoracije u Jasenovcu u svrhu svojih pokušaja da pusti dimnu zavjesu oko pravih motiva “milosrđa” spram Perkovića i Mustača u usta uzeo čak i Mihaila Mišu Hrastova, heroja obrane Karlovca, kojeg se nije niti jednom nije sjetio dok je bio premijer, premda je Mišo osuđen za njegovog mandata.
Potom je u klasičnom naletu svojeg “karaktera” (kojeg moja struka drugačije opisuje) počeo i uspoređivati ratne puteve ministra Tome Medveda i Ante Gotovine, pri tome vrijeđajući ovog prvog.
Ne znam odakle mu kao čovjeku, čiji se otac javno hvalio da mu je sin na sigurnom jer “ima dovoljno boraca”, uopće pravo na takvo što, ali osobno se sjećam da smo u kasno ljeto ’91 u Glavnom stožeru saniteta RH gledali Ledererova “Banijska praskozorja” sa tada mladim Tomom Medvedom u puno kadrova, dok uistinu ne pamtim na kojem je bojištu u isto vrijeme bio general Gotovina.
Sve u svemu, grč neoudbaških struktura da povrate svoju jedinu izgubljenu bitku na ovim prostorima (osuda Perkovića i Mustača) pretvara se u “majku svih bitaka” u hrvatskom građanskom ratu bez pucanja i vrijeme je da svi istinski domoljubi postanu svjesni ozbiljnisti ovoga trenutka”, komentirao je na psihijatar dr. Herman Vukušić
R.I. /Foto: rtl
