Državno odvjetništvo je počelo rezati krake HDZ-ove koruptivne hobotnice. Andrej Plenković spominje “indikativan” tajming DORH-a. Jel’ u pravu, procijenite sami! Sjetite se Ive Sanadera, Nadana Vidoševića, Josipe Rimac, ministrice Gabrijele Žalac, Tomislava Tolušića, Lovre Kušćevića…
Međutim, tko se još uopće sjeća Slavka Linića i prodaje “Dubrovačkih hotela” Štroku za pet milijuna maraka, a procijenjenih na 38 milijuna maraka?
Tadašnji državni odvjetnik nije to smatrao potrebnim istražiti i početi progon. Jednako tako nikada nije istraženo ni djelovanje Anke Taritaš Mrak i njenog “troškovnika” za obnovu Gunje, kao ni Ivana Vrdoljaka i njegove firme za brojila na radijatorima, a ni predstečajnih “nagodbi” u kojima su milijarde “oproštene našima”.
Prema tome, ja sam za efikasne istrage svih potencijalno korumpiranih političara, ali naglasak je na svih, ne samo nekih ili iz određenih stranaka. Za naše ljevičare kovanica kune ili eura ima dva lica, ali samo jedno je zatamnjeno, ono drugo uvijek svijetli. Stoga, i nakon najnovijih uhićenja, naša lijeva medijska falanga može biti sretna i opuštena. “Njihove” se ne dira.
Kaže naš premijer na izvanrednoj konferenciji za novinare kako je “termin indikativan”. Možda nije. Kraj tjedna je omiljeno vrijeme policije i DORH-a. Međutim, indikativno je nešto drugo. Ako HDZ drži čvrsto preko Plenkija sve poluge vlasti i sklon je korupciji koju mete pod tepih, kako to da su od Sanadera do Darka Horvata u Remetincu završili uglavnom samo članovi HDZ-a?
Zar je doista u osam godina vladanja SDP-a vladala samo pravda, poštenje, profesionalnost, nije bilo krađa, namještenih natječaja, dijeljenja novca “po babi i stričevima” itd.? Malo morgen! Ali nitko od njih nije nikada završio u zatvoru. Nije li kvaka u tome što su gotovo bez izuzetka ljevičarski mediji ukazivali i mjesecima tutnjali samo o HDZ-ovskim “nepodobštinama”, a one njihovih političkih istomišljenika i miljenika, kad su i otkrili, vrlo brzo su nestajali s naslovnica i padali u zaborav?
Takvu lijevo naklonjenu politiku godinama podupire i aktualno vodstvo HDZ-a. Ono ne samo da to sve tolerira nego i koalira te obilno financijski hrani Pupovčev SDS i Novosti, tolerira četničke spomenike diljem istočne Hrvatske dok zabranjuje pozdrav ZDS (s kojim su ginuli naši branitelji), dopušta gašenje “Hrvatskog slova”, troši milijune kuna za rad protuhrvatskih ljevičarskih nevladinih udruga itd.
Međutim, koliko god podilazili lijevim snagama, nikada one neće do kraja prihvatiti HDZ jer znaju da za njega glasuje ogroman broj građana koji nisu ni umjereno ni neumjereno lijevo već su rodoljubi koji znaju kako na našoj ljevici još uvijek ima previše jugo-nostalgičara, komunjara i orijunaša koji mrze sve hrvatsko.
To ne znači da velika većina svih naših građana, bez obzira na stranačku pripadnost, želi tolerirati korupciju, nepotizam i kriminal općenito u društvu, a napose u HDZ-u. Stranka koja je stvorila Hrvatsku i koja je do sada bila najdulje na vlasti, kad već nije imuna na takve devijacije, mora sama prednjačiti u njihovu eliminiranju kako u svojim redovima tako i u društvu.
Međutim, da bi to bilo uspješno provedeno, pravosudna tijela moraju postupati prema svima jednako i u svim situacijama. Zato, neka saga s Horvatom ide dalje da se vidi što je tu na stvari, ali neka DORH “češlja” sve bez obzira na političku opciju. Neki dan je moja klijentica Karolina Vidović Krišto otkrila “toplu vodu”. “Glavni problem ove države je pravosuđe, a glavni problem pravosuđa je DORH!”. Kažu neki da u pravo-suđu treba oprati suđe.
Lako je imati karakter dok ne dođeš do para…
Dok se mi bavimo sudbinom ministra Horvata u Ukrajini kuha. Lik na fejsu je ozbiljno zabrinut: “Zanima me plan B, što ako Rusija slučajno ne napadne Ukrajinu? Nema magičnog rješenja…”. Treba izbjeći rat pa makar crnom magijom. Zagorci su svi pod utjecajem crne magije, svi su u – kleti. Gomilaju se oružja. Igra se opasni politički poker. Hrvatska je daleko od Ukrajine, ali i vrlo blizu jer je u Europi, u EU i u NATO-u.
Tamo rat, kod nas Velentinovo. Sretno Valentinovo svima koji ga stave! Oprostite, slave. Kao govno na bijelom stolnjaku istakao se drug Vladimir Matijanić. Naš “Jugoslavenčina” je napisao otvoreno pismo Stjepanu Tuđmanu: “Otac ti je bio ozbiljan kreten”. Objaviti ovakav bestidni pamflet u našem medijskom prostoru sve govori o Indexu i njegovom jugo-nostalgičarstvu. Dr. Franjo Tuđman je bio i ostat će zauvijek otac države Hrvatske. Samo kreten može stvaratelja samostalne hrvatske države nazvati “kretenom”. Vlasnik Indexa je navodno u Vijetnamu. Svojedobno je olakšao državu za preko tri milijuna kuna. Našao se srećom neki državni odvjetnik koji je s “Vijetnamcem” sklopio nagodbu pa je te tri milje vlasnik “odslužio” radom za opće dobro.
Koliko je vlasnik Indexa ogulio krumpira, ne zna se, a ne zna ni revni državni odvjetnik. Isto kazneno djelo učinio je moj branjenik iz Metkovića, ali je oštetio državu za 700 tisuća kuna. Sud u Sisku osudio ga je na godinu i pol zatvora. Moj branjenik je otišao u zatvor, a vlasnik Indexa u Vijetnam “na naobrazbu”. Pravosuđe – prati suđe.
Da je slučajno Adam bio Kinez on bi pojeo zmiju, a Eva jabuku, pa vlasnik Indexa ne bi morao zapaliti čak do Vijetnama.
Hrvati prvi u Europi imaju hibridne plaće. Pola plaće ide za plin, a pola za struju…
‘Za ovu smo zimsku Olimpijadu bili spremni kao njemački vojnici nakon bitke za Staljingrad’
Zimske Olimpijske igre su završene. Barem što se tiče Hrvatske. Nema nas nigdje. Vrijeme Gipsa, Janice i Ivice daleka je prošlost. Za ovu smo zimsku Olimpijadu bili spremni kao njemački vojnici nakon bitke za Staljingrad. Tadašnja javnost bila je malo iznenađena i uvrijeđena.
Pukijev Nacional je tepao Ivici Kosteliću da je fašist i nacist u isto vrijeme. Purgeri su mudrovali Gipsu “kaj tu decu vuče po tim brdima”, “nek’ pusti decu da se igraju…”, “ionak’ nemamo ni jedno skijalište, a ni snijeg nam ne valja”.
Međutim, Gips je bio na sve to gluh. Imao je viziju, a rijetki su mu vjerovali. I onda je došao start na Svjetskom kupu u Aspenu u SAD-u 2001. g. Ivica je startao sa 64. mjesta. Bilo je to vrijeme kad je staza već sličila na ukrajinske puteve poslije ruske invazije. Ali Ivica je senzacionalno pobijedio. Do danas to nije uspjelo nikome od naših, a zasigurno ni neće.
Zatim se nižu svjetska prvenstva, Janičine četiri zlatne olimpijske medalje i da ne nabrajam dalje. Šampioni su odrasli. Gips je otišao u zasluženu mirovinu. Za nagradu što je stvorio svjetsku športsku senzaciju bogato je nagrađen. Utvrdili su da nije trener prve kategorije jer mu se djeca više ne natječu u Svjetskom cupu. Ali je zato dobio veliku penziju. Negdje oko 2000 kuna. Po novom, bit će to manje od 300 eura. Pa, čovjek je zaslužio. Navodno je nedavno, kad su ga pitali “kud’ će s tol’kom lovom”, rekao da mu ona sliči menstruaciji: “Dođe, ostane pet-šest dana i onda me možeš je*at!!!”
Država smo koja “jako” drži do športa. Matea Jelić, koja je osvojila zlatnu olimpijsku medalju u Tokiju, dobila je od naše države iznos od 200.000 kuna, a mlada Kosovarka, da je slučajno osvojila zlatnu medalju, dobila bi preko 800 tisuća kuna od svoje države. Tko nam je kriv kad smo siromašni.
A za što Hrvatska ima novca?
Ali zato Hrvateki imaju lovu za neke druge velikane. Oliver Frljić “osvaja” Beč. Ante Tomić Češku, Jurica Pavičić Pariz, Rade Šerbedžija Brijune… a da ne govorimo kako SPC-u plaćamo više nego svim hrvatskim športskim prvacima zajedno. No stvari se rapidno poboljšavaju. Vlada nudi svakom Hrvatu, ako se vrati u Lijepu našu, 200 tisuća kuna. Do sada se javila samo jedna osoba. Nikola Kalinić koji se vratio u Hajduk. Kad smo već kod Hajduka, ide im izvanredno. Naročito su opasni iz prekida. Osobito kad su prekidi na 11 metara!
Kod nas se registrira nova vjerska zajednica “Pfizerovi svjedoci”.
Naš dragi papa Franjo nedavno je izjavio: “Normalno da i među kardinalima postoje izvjesne razlike u mišljenjima, ali ne i kardinalne”.
Nakon evidentnog i uspješnog prodora po lijevom krilu, “srpski kapital” skoro je ušao i u hrvatski kazneni prostor. Večernji list sve više sliči na Večernje novosti, Jutarnji list na Politiku itd. Osim HRT-a, “zaraženi” su i nogometni klubovi. Nitko se ne želi “vakcinisati”. Lova je lova. Čitam na fejsu: “Srpski milijarder kupuje popularni hrvatski klub…” Radi se o N.K. Istri iz Pule. Josip Ćosić je oduševljen: “Je*alo majku! Odu na traktorima, a vrate se k’o investitori”.
Čudno kako investitor nije “zainteresovan” za “Hrvatsko slovo”. Dresirani Telegram je nanjušio: “Novi šovinistički ispad na HRT-u.”
Izlanuli su se neoprezno kako “dok je Dubrovnik imao kulturu, Srbi su imali gusle, rakiju i prasetinu”. Zaista, zvuči šovenski za razliku od izjava naših komšija koji su zakonom prisvojili Dubrovnik i njegovu srednjovjekovnu književnost. Vijest o tome putem telegrama još nisu primili u Telegramu. Ah, te pošte! Ah, ti ljevičari!
Kad svinjariju napraviš jedanput, to je pogreška, kad ju ponoviš dva puta, to je glupost, a kad ju ponavljaš tri i više puta, e to je već dijagnoza. Bar tako misli Nevenka Potočnjak. Sviđa mi se!
Net.hr javlja: “Širi se snimka s brutalne fešte: Milanović diže ruke i urla iz svega glasa…” Ovo prema Milanoviću je već stvarno dijagnoza metastazirane mržnje.
Vlasti u Istri propisuju da svaki grafit bude dvojezičan, a svaki crtež dvocrtičan.
Sprema se dekapitacija Zorice Gregurić
Još iz vremena Škore iz više razloga otvoreno simpatiziram “Domovinski pokret”. O Penavi također sve najbolje. Imao sam jednom priliku s njim voditi jednosatni razgovor i nakon toga sam uvjeren kako mjesto gradonačelnika Vukovara nije njegov krajnji domet. Sada iz tri različita izvora čujem da se sprema dekapitacija Zorice Gregurić. Navodno je napisala pismo Penavi… Ili nešto slično.
Rijetko koja stranka u Hrvatskoj ima čast imati u članstvu osobu koja je dragovoljno otišla u rat 1991. godine i to ravno u vukovarsku bolnicu. Preživjela je tri mjeseca, najblaže rečeno, pakla. Među zadnjima je izbjegla srpske logore. I da ne duljim previše. Sad joj navodno prijeti “šimecki” iz Domovinskog pokreta.
U toj stranci imam prijatelja, poznanika i klijenata pa ne vidim kome je u interesu da se ženu s aurom vukovarskog heroja baca van. Čudna su vremena, još čudniji kriteriji…
Sve se na kraju svodi na izjavu bivšeg američkog ministra trgovine Averella Harrimana za vrijeme njegove legendarne konferencije za tisak. Na biblijsko pitanje “što je najvažnija stvar u politici?” stari Averell se nakašljao, podigao kažiprst u zrak i rekao: “Zapamtite u politici su najvažnije samo dvije stvari. Samo dvije. Prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti!”
U našoj stranačkoj prašumi tolerancija za drugačija mišljenja, pluralizam, sloboda govora i pravo na polemiku ipak čekaju bolja vremena. Sad vrijedi samo: “Ja Tarzan, ti Jane…”.
Javljaju zlobnici na fejsu da je uhićenje ministra Horvata samo pokušaj skretanja pažnje s vjenčanja Petra Graše i Hane Huljić. E, da mi se bilo prišuljati pa da vidim uživo mog miljenika – Dinu Rađu u ulozi kuma…
Izborni proces u BiH
Blef dana je izjava Željka Komšića: “Svako daljnje miješanje u izborni proces u BiH ne može biti drugačije shvaćeno nego kao napad na demokraciju u jednoj suverenoj i međunarodno priznatoj zemlji”. Bleferi svih zemalja, uozbiljite se!
U Hercegovini priznaju samo jedno cijepljenje, a to je odcjepljenje!! A ovi drugi nek’ biraju Željka za muslimanskog člana predsjedništva BiH.
