Polako se pripremamo za stranačku ženidbu prema kojoj će nedavno održano kraljevsko vjenčanje u Londonu izgledati kao jeftina nostalgična opereta. Koalicija, svejedno velika ili mala, neakademski rečeno, već šljaka.
Ivo Sanader: “U zatvoru sam razmišljao o velikoj koaliciji HDZ-a i SDP-a“.
Moj prijatelj i teniski partner prof. Žukina zabrinuto me pita: “Kaj su ga za to zatvorili? “Ma, ne profesore… zatvorili su ga zbog nekih drugih ‘sitnica’”. Kod nas se ne ide u aps zbog delikta mišljenja. Sačuvaj Bože… osim možda ako misliš da u Jasenovcu nije likvidirano 700.000 antifašista. Zna ‘Ćaća’ da je veliki brak na obzoru. I jednima i drugima dosta je vanbračnih užitaka po sobicama jeftinih motela.
Nije ‘dragi’ Ivo, kartaški rečeno, došao slučajno na štih. Globus ne odabire svoje naslovne stranice, a da ne pazi na timing pa je Ćaća vjesnik jedne stare dobro podgrijane paradigme prema kojoj je Stierova paradigma neoprezni mali ispad neinformiranog optimiste. S pravom kažu da su optimisti u pravilu loše informirani pesimisti.
No, dobro informirani pesimist Borislav Ristić u subotnjem Večernjaku nas tješi pa kaže: “Tako ispada da je alternativa živom blatu živi pijesak. Ako tonemo kao da je bitno blato ili pijesak?“
Dobro, polako se pripremamo za stranačku ženidbu prema kojoj će nedavno održano kraljevsko vjenčanje u Londonu izgledati kao jeftina nostalgična opereta. Koalicija, svejedno velika ili mala, već je, neakademski rečeno, šljaka. Sad je to HNS kao glasnik da je SDP pred vratima dvora.
“Ubijte glasnika“ vrijedilo je u nekim viteškim vremenima, a u sadašnjim pragmatičnim vremenima izaziva tužno-ironični osmjeh već pomalo sluđenog puka. Direktna suspenzija demokracije ili ljepše rečeno velika koalicija, ako ništa drugo, dovest će nas do Šekspirijanskog doživljaja nesanice. Ne trebaju nam više skupi i nepotrebni izbori, nema straha od talijanskog scenarija, Živi zid može po anketama napredovati samo do zida, Željka Markić može tražiti spas u nekoj provincijskoj bolnici, Most će se baviti Pelješkim mostom, a Hasanbegović i Bruna mogu zajedno radit na knjizi ‘Povijest Hrvatske gluposti’.
Sve pomalo sliči na neki apstraktni tulum gdje svatko može sa svakim. I lijevi i desni, i ustaše i partizani, i fašisti i antifašisti, i lezbe i homići i orijunaši i hosovci, i jugo nostalgičari i ognjištari, i rigidni desničari i članovi Radničke fronte… jedini je uvjet da je tzv. “velika koalicija“ sveti gral kojeg smo svi od smrti Franje Tuđmana malo predugo čekali.
Mnogi su smatrali da je Andrej Plenković doveden da nam “namjesti antenu“ i da napokon dobijemo čistu HD sliku. Nažalost, slika je i dalje sve mutnija i mutnija. I sad kad je optuženik Ivo Sanader ponovno u Globusu postao dr. Ivo Sanader evidentno je da se sprema još jedna velika prijevara u Lijevoj našoj. U ovom scenariju guske čak i nisu odgegale u nekakvu povijesnu maglu. Guske će ostati u velikom domaćem dvorištu, a kad dođe vrijeme, čerupat će ih HDZ, SDP, HNS, Pametno, Radnička fronta, SDS… pa tako svake četiri godine.
Agilni demograf Stjepan Šterc zapomaže: “Nastavimo li ovakvom mlohavom demografskom politikom imat ćemo uskoro u Hrvatskoj manjak djece, a višak pedofila“.
Zaiskrilo je između Banskih dvora i Pantovčaka . Neki očekuju i požar. Ne biraju se riječi. Još doduše nije došlo do razmjene grubih glagola. Ali kako je počelo… Svojedobno je još jedan “dragi“ – Ivo Josipović – poslao džentlmenski kompliment Kolindi u stilu – slika je dobra, ali fali ton.
Danas u HDZ-u misle da je tona i previše. Tako Pupovac, na tragu Josipovićeve finoće, kaže: “Predsjednica podilazi najnižim strastima“. HDZ-ov koalicijski partner nam detaljno elaborira koje su to “najniže strasti: “To je, između ostalih, njena izjava kako se ona ne miješa u referendume i poštuje volju naroda za izmjenom izbornog zakona…“
Na svojem fejs profilu naš Milorad Pupi piše “pomirljivo i diplomatski“ poručuje nestašnoj Predsjednici: “Njena izjava mogla bi se shvatiti kao podilaženje najnižim strastima, uključujući i one koje se zasnivaju na anti-manjinskim stavovima… nadam se da Predsjednica ne ide u pravcu da zaboravlja da između nje i naroda postoji Ustav i zakon…“ Ma bravo Pupi! Stop sili i nepravdi!
Odmah u pomoć poziva nezamjenjivu Sanju Barić, profu ustavnog prava u samoupravnoj Rijeci, koja je granitno uvjerena da su pitanja obiju referendumskih inicijativa protuustavna. Podsjećam na povijesni referendum od 19. svibnja 1991.g. o hrvatskoj samostalnosti, a na koji je izašlo 83,56% birača od kojih se 94,17% izjasnilo za samostalnost. Pa, sad zamislite da se onda Sanju Barić i Pupovca pitalo je li referendum protuustavan ili nije! Ili da je Ustavni sud bio u ovom današnjem “veliko koalicijskom“ sastavu.
Srećom, u tom desetgodišnjem mraku bilo je dovoljno da se 94% građana za nešto izjasnilo i dilema kojima se danas bave Sanja i Pupi nije bilo. Što ćete, tada je na djelu bila ‘diktatura’. Trebalo je čekat da ‘diktator’ ode s ovog svijeta da Sanja, Pupovac i Ustavni sud dođu na štih. Danas je čista demokracija. Ako podržavaš volju naroda podržavaš “najniže strasti.“ I ne samo strasti.
Veliki “drveni“ demokrat Robert Bajruši ne želi zaostati za svojim uzorom Pupovcem.
U Jutarnjem od 4. lipnja Robi nam poručuje: “Predsjednica, zbog vlastitih interesa, podržava ugrožavanje demokracije”. Ni više ni manje!!! Kolinda Grabar Kitarović profilira se u ikonu desnog biračkog spektra. Umjesto da bude braniteljica hrvatskog Ustava, ona zastupa “narod“ i lupa po “političkim elitama.“
Evo zašto Pukijev Robi misli da Predsjednica s Pantovčaka “lupa“! Kaže ona: “Političke elite otuđile su se od naroda… politika mora izaći iz zagrebačkih salona i osjetiti što narod želi, moj je čvrsti stav da se mora poštivati volja naroda, a građani su svojim potpisima očito pokazali da žele promjene…” gornji citat ne pripada Željki Markić, njegov autor nije ni biskup Vlado Košić, niti su plod anonimnog autora na nekom od desničarskih portala.
Marijan Hanžeković je otišao pa je ljevičarska redakcija Jutarnjeg pustila duha iz boce. Pogledajte malo pisanje Jutarnjeg prije i nakon odlaska Hanžekovića o KGK. Što je Pantovčak bliže narodu to lijeva medijska falanga više i grublje “kidiše“ na Predsjednicu.
No, previše je tu ideološke nepristojnosti da bi Pupovci, Bajruši i ekipa shvatili jednu u suštini jednostavnu stvar. Njihovo čangrizavo ljevičarenje u stvari popločava put KGK u drugi mandat. Mržnja i sirove uvrede postaju putokaz za koga glasovati kad za to dođe vrijeme. Naravno, to je dobro za “desni birački spektar“ i farmaceutsku industriju, a loše za želuce Pupovca, Bajrušija, Barićke i već izluđene lijeve političke elite. Ah, ti referendumi…
Narod u RH podsjeća pomalo na nestašnog pacijentića s ugrađenom umjetnom pužnicom koji od 3. siječnja 2000.g. dobro čuje, ali ne sluša.
Malo me, ali sasvim malo, grize savjest što pljuckam po Jutarnjem. Ipak sam jedno njihovo izdanje zastupao preko dvadeset godina. I Večernjak sam zastupao u jednom njihovom “dramatičnom“ privatizacijskom razdoblju pa su mi nekako “draži“. Volim čitati kao izvor za moje kolumne ‘Kontrapunkt’ Branimira Pofuka.
Između njega i Josipa Juratovića, koji u dušu poznaje svaki šaraf ‘getribe’ Mercedesa, ne pravim razliku. Jura nas, kad otvara izložbe o drugu Titu, blago podučava što je to istinska jednopartijska demokracija, a Brane Pofuk nas upornošću nosoroga podsjeća na antifašizam i “časnu“ zvijezdu. Hvala im obojici. Dokaz više da crvenih dinosaurusa ima na svakom koraku Lijeve naše. Poručuje nam Pofuk: “Premda ga svako malo obore, Nazorov kip na Tuškancu stoji i hoda pod časnom zvijezdom“. Časna zvijezda.
U Hrvatskoj je pod tom ‘časnom’ zvijezdom u dvadesetom stoljeću izgubilo život između 85 i 100 milijuna ljudi. Recimo da ta brojka, do koje je došao američki politolog Rudolph Rummel,nije točna. Koliko god je prepolovili ili smanjili, ona je ipak tu. Recimo da je pod ‘časnom zvijezdom’ ubijeno 25 milijuna ljudi. Može li se takva zvijezda nazivati časnom?
Može li se Nazor glorificirati dok je u genocidnim vremenima od 1945.g. do 1949.g. bio predsjednik NRH ili kao književnik?
Bila su to vremena kad su nastajala stratišta pod Sljemenom, u Savskoj, Macelju, Bleiburgu, na Križnom putu. Vremena kad je u roku od dva sata osuđen i strijeljan književnik Mile Budak, a kasnije likvidirana i njegova skoro maloljetna kćer. Sve pod “časnom“ zvijezdom. Ma dobro, pustimo milijune koji su likvidirani u Drugom svjetskom ratu.
Pustimo ustaše i partizane. Svima se to, osobito ljevičarima, popelo na jetra. Dokaz više da nešto nalik savjesti egzistira negdje duboko u njima. Vratimo se ‘časnoj zvijezdi’ u devedesetim godinama. Koliko je ljudi u Vukovaru i Ovčari otišlo pod zemlju, koliko ranjenika iz bolnice u zatvore, koliko ubijenih civila. Neka Pofuk pogleda slike ‘oslobodioca’ kako sa zvijezdom na kapi odvode žene, djecu i starce u smrt i ropstvo. S ‘časnom zvijezdom’ na kapama.
Smanjimo broj ubijenih sa 25 milijuna na 10 milijuna, pa što smo dobili? Opet zločin do neba! A još kad znamo da su ljudi sa ‘časnom zvijezdom’ poslali na onaj svijet ipak 100 milijuna žrtava onda poruka našem Brani: molim vas, držite se Beogradske filharmonije i probajte malo u sebi zauzdati bivšeg partijskog sekretara rajonskog komiteta zaduženog za neprijateljsku propagandu.
Inače, osim plitkom glorifikacijom crvene zvijezde, Branin člančić bavi se vječnom ne dilemom nego ljevičarskom ‘dilemom’ zašto je časni Vladimir Nazor otišao u partizane. Davno je ta ‘legenda’ otkrivena. I Krleža bi bio otišao, ali Fric nije imao svog Ivana Gorana Kovačića. Naravno, tu se ubacuje crvena bajka o malom sinu velikog oca Randolphu Churchillu kojem je tobože ‘iskreni’ Nazor rekao ”da je bio jako zadovoljan uspostavom NDH, ali se nakon kratkog razdoblja užasno razočarao“.
Između ostalog i jer su ustaše opljačkali Židove, uselili u njihove vile po Tuškancu i slično.
Pitanje u čiju je vilu Nazor uselio nakon 8. svibnja 1945.g. i koliko dugo su ‘oslobodioci’ ostali u židovskim vilama i stanovima? Odgovor: do danas! Ustaše su i njima boravili samo četiri godine, a ‘oslobodioci’ sad već više od šezdeset godina. Neka vama akademik Josip Pečarić izračuna prosjek. On je za razliku od ljevičara vrsni matematičar.
Površnu analizu Večernjaka zaključit ću jednom istinski infantilnom rubrikom. Ona je, k’o fol ležerna, bez naslova, a piše i uređuje je oduvijek Večernjakov dežurni ljevičar. Trenutno je to Zoran Vitas. Strelica gore – tobože pozitivan lik – a strjelica dole – negativac.
Ove subote Zoranu se žurilo pa su strjelicu u tur dobili Andrej Plenković i Zvonimir Troskok, a strelicu odozdo gore Kristina Ikić-Baniček i Blaženka Divjak. Nevažno i jeftino da nije bilo i obrazloženja. Plenković je negativac jer nešto izjavio u Bruxellesu “kao da ondje živi, a ne u Hrvatskoj“. Čovjek mora uložit divovski intelektualni napor da smisli takovu glupost. Troskok je iz “narodne inicijative“ koje se u pravilu ne bave “ničim narodnim“ obrazlaže Vitas.
Strelica dole jer “ni riječi iz ove ili one inicijative o cijepljenju i ospicama“. Ikače odozdo prema gore jer je negdje rekla da se u gradskoj upravi sad radi, a za vrijeme HDZ-se nije radilo nego se kafenisalo uz Kupu.
Upravo je bizarno kako se netko u Večernjaku uporno trudi u pravoj kompromitaciji lista. U tome su uspjeli nadmašiti čak i Nenada Stazića ili su mu barem blizu.
Ne treba se stoga čuditi da se ljudi sve više okreću tzv. društvenim mrežama, Facebooku i sličnima. Dovoljno je jednom pročitati Vitasa pa se intimno razveseliš što na mobitelu imaš aplikaciju Facebooka..
Predsjednik HSS-a Krešo Beljak izjavio je da su glavni asovi naše poljoprivrede PIK-ovi.
Na HRT-u moralno-politička panika. Neki ustašoid po imenu Igor Vukić kao gost emisije “Dobar dan Hrvatska“ misli i govori da su brojke žrtava Jasenovca daleko manje od onih koje smo dobili po “službenoj dužnosti“ iz Beograda. ‘Ustaša’ je, usput rečeno, po nacionalnosti Srbin. Otac mu je bio logoraš u Jasenovcu. Što otac zna, čude se Maja Sever i Saša Milošević u Programskom vijeću Katedrale duha.
Uredništvu “Dobar dan Hrvatska“ preporučeno je na ‘fini i diskretan’ način da se ugledaju u Acu Stankovića i NU-2 pa se onda njima neće baviti “demokratska“ javnost. Čovjek u ova luda vremena više u ništa ne može biti siguran. A on Igor ‘neinformisan’ preskače utvrđene povijesne istine od 700.000 tisuća pa ih svodi na samo 86 tisuća žrtava u Jasenovcu. Koju god brojku poželiš, svaka je destilirana istina.
Sve pomalo podsjeća na tragičnu sudbinu Olija Frljića. Urođeni ljevičarski talent koji svako malo svih oduševi svojim antitalentom. U srcu liberalne Češke digla se katolibanska desnica, ali bogme i komunistička ljevica protiv neshvaćenog genija iz bivše Juge. Eto ti ga na! O Poljskoj i Austriji bolje šutjeti. Ostaje mu još samo Kolumbija. Našmrčeš se i uživaš u vagini i zastavi.
Kad je Hrvatska slalomom vozila prema EU, svaki dan su nam postavljali sve više vrata. Izgleda da će Srbija u EU ući spustom. Opet su nam neki dobro spustili!
