HOS-ova ŠTAFETA SMRTI: Nevjerojatna priča o 11-orici HOS-ovaca i gardista koji su svojim tijelima ‘čistili’ minsko polje kako bi omogućili hrvatskim civilima iz okupiranih Bogdanovaca da dođu do slobodnog teritorija!
Gosti Bujice u srijedu bili su dvojica preživjelih heroja – HOS-ovac Ivica Jurčan i gardist Đuro Kovačević te sin njihovog preminulog suborca Piđe – Alojzije Iveta.
Tihomir Iveta danas bi imao 61. rođendan, ali je u međuvremenu umro od posljedica teškog ranjavanja.
U emisiji je prikazan isječak iz dokumentarno-igranog filma Nade Prkačin ‘Štafeta smrti‘, čija je premijera ove subote u Lisinskom, u Zagrebu. Upravo 05. svibnja je i 27. obljetnica odkako su u Bogdanovcima goloruki Hrvati svojim tijelima zaustavili kolonu tenkova JNA.
HOS-ova ŠTAFETA SMRTI
Ivica Jurčan bio je dragovoljac HOS-a u Bogdanovcima, u mirovinu je otišao kao 100-postotni ratni vojni invalid i bojnik HV- štafetaa. U HOS-ovoj štafeti smrti ostao je bez obje noge, a u minskom polju, teško ranjen, ležao je od 10. do 22. studenog 1991. kada su ga zarobili pripadnici jugo-vojske:
”Pripadnici HOS-a, garde i MUP-a krenuli su u proboj od Bogdanovaca. Inicijatori štafete smrti bili su HOS-ovci, zato je i dobila naziv HOS-ova štafeta smrti, ali u njoj smo sudjelovali svi. Obišli smo rovove, pokupili civile i krenuli prema slobodnom teritoriju. Do slobodnog teritorija nas je djelilo minsko polje. Zamisao je bila zaštititi civile, prvi su išli vojnici. Ako netko stane na minu i strada, drugi vojnik bi ga zamijenio i tako dok svi civili ne stignu na sigurno.
Nažalost, dogodilo se najgore, uletjeli smo u minsko polje i zakačili PROM-ovke. Jedanaest nas je ostalo ležati u minskom polju, neki su odmah poginuli, a mi ostali bili smo teško ranjeni. Ljudi koji su bili s nama, previli su nas i nastavili dalje, jer nije bilo smisla da ostanu s nama. Na čelu štafete bio je Žarko Manjkas – Crvenkapa, koji je tu i poginuo. Stvarno je bio legenda u Bogdanovcima…“
Voditelj Bujice pročitao je pred kamerom imena svih 11 hrvatskih junaka iz HOS-ove štafete smrti: Žarko Manjkas, Stjepan Katić, Josip Knežević, Antun Petričić, Marko Knežević, Zoran Antunović i Anto Šarić poginuli su na mjestu.
Anto Šarić bio je maloljetan i skrivao svoje godine da bi se mogao boriti u ratu… U HOS-ovoj štafeti smrti teško su ranjeni Ramo Hrbatović, Tihomir Iveta – Piđo, Đuro Kovačević i Ivica Jurčan. Hrbatović i Iveta u međuvremenu su umrli od posljedica teškog ranjavanja, a dva preživjela – Kovačević i Jurčan, gostovali su u Bujici…
“Nismo se predavali, bili smo jedan uz drugog i ležali tamo 12 dana… Na kraju su me zarobili vojnici JNA, udarali su me i iživljavali se nada mnom, zajedno sa četnicima. Teško ranjenog su me mučili danima,” prisjeća se Jurčan koji je puna 4 mjeseca proveo u srbijanskom zatočeništvu.
IVETA: REKLI SU DA JE TATA POGINUO, A ON SE POJAVIO NA REBRU!
Đuro Kovačević također je teško ranjen u HOS-ovoj štafeti smrti. Bio je zapovjednik Desetine, a u mirovinu je otišao kao 50-postotni HRVI. U Bogdanovce je došao kao dragovoljac 3. gardijske brigade iz Vrbica kod Đakova. U emisiju je donio ‘suvenir’ – orginalnu minu PROM-ovku:
”Vojnici kažu za nju da je kao kukuruz, teška je 3 kilograma… Na nju se stavlja žica i tko naleti, digne ju metar i pol pa onda eksplodira. Ušli smo upravo u takvo polje, eksplodirale su dvije takve mine…
Nas jedanaest odmah je popadalo. Ja sam u nesreći imao sreću jer nisam bio zarobljen. U minskom polju ležao sam 8 dana, jedva sam se kretao, ali Božja snaga mi je dala da idem dalje… Vidio sam vojnike JNA kako džepare i pljačkaju tijela mrtvih Hrvata… Nakon osam dana muke, žeđi i gladi, teško ranjen nekako sam se uspio dovući do Nuštra…”
Treći gost Bujice bio je mladi student Alojzije Iveta. Njegov otac Tihomir Iveta – Piđo kao dragovoljac HOS-a otišao je iz Zagreba braniti Bogdanovce. U HOS-ovoj štafeti smrti teško je ranjen i uspio je preživjeti. Od posljedica ranjavanja umro je u Zagrebu 2001. godine. Alojzije je u filmu ‘Štafeta smrti’ glumio svog oca Tihomira:
“Baš danas bi tata imao 61. rođendan! Mojoj majci su prvo javili da nije preživio i da je poginuo u minskom polju, ali se nakon nekog vremena ipak živ pojavio na Rebru. I nakon ranjavanja se aktivno vratio u Hrvatsku vojsku! Ipak, morao je na transplantaciju srca zbog gelera u svome tijelu… Godine 2001. išao je na operaciju i nažalost – nije preživio.”
Moj tata je sudjelovao u tome da bi mi danas mogli slobodno živjeti, ostavio je trag i uvijek pokušavam nešto pozitivno iz svega izvući – nastavlja Iveta i prisjeća se kako je bilo snimati film i glumiti oca: – Mogu reći da mi je to promijenilo mišljenje o svemu… Kada staneš na tu zemlju gdje je ležao moj otac, progledaš drugim očima. To su za mene neopisive emocije i snimanje će mi ostati u jako lijepom sjećanju. U tim trenucima srce brže kuca i proživljavaš sve što je proživio i tata…”
NADA PRKAČIN: NITKO NIJE HTIO GLUMITI VOJNIKE JNA!
U Bujicu se uživo javila i scenaristica te redateljica filma ‘Štafeta smrti’ Nada Prkačin. Ispred Lisinskog s njom je razgovarao Tomislav Radnić sa Z1 televizije koji također glumi u filmu, a sin je HOS-ova dragovoljca Damira Radnića.
”Tomislav nije htio glumiti vojnika JNA, s prezirom je to odbacio. Imali smo problema uopće pronaći nekoga. Niti jedno dijete naših branitelja to nije htjelo,“ rekla je redateljica filma koji producira Laudato televizija i dodala: “Nažalost, HRT je sve manje zainteresiran za ovakve filmove, nekoliko puta smo pokušavali da HRT napravi ovaj film, no bez uspjeha.“
Ivicu Jurčana u filmu je glumio njegov sin Dario: “Bio je presretan i oduševljen. Poštuje branitelje i sve što se događalo… Nažalost, Hrvatska televizija snima uglavnom filmove u kojima se nas omalovažava. Mislim da sve to ima političku pozadinu. Boje se istine. Da je srpska strana imala ovakvu priču iz rata, Srbi bi do sada snimili 10 velikih igranih filmova! O Amerikancima da ne pričam…”
Niti Alojzije Iveta nije htio glumiti JNA vojnika: ”Ne bi hvala! Imam previše poštovanja prema svome ocu i nikada na sebe ne bih stavio uniformu JNA niti zvijezdu petokraku. Za mene crvena zvijezda petokraka simbolizira čistu zlobu. Vojnici koji su ubijali po peterokrakom bili su zli!”
Mladi Alojzije rekao je u emisiji i što za njega znači oznaka HOS-a i pozdrav ‘Za dom spremni’: ”Za mene to znači ponos. Ponosan sam na oca jer se borio s tim pozdravom i tom oznakom!”
BOROVO SELO: SRBI SPUSTILI ROLETE, HRVATSKA POLICIJA ČUVA ČETNIČKI SPOMENIK!
U emisiji je emitiran i prilog iz Borova Sela, gdje je u srijedu održana komemoracija za 12-oricu ubijenih hrvatskih redarstvenika. Kolonu koju su predvodili hrvatski ministri, lokalni Srbi dočekali su zatvorenih prozora i spuštenih roleta, a hrvatska policija i ove je godine čuvala spomenik Vukašinu Šoškočaninu, četniku odgovornom za masakr. Četnički mauzolej nije uklonjen, iako je HDZ to obećavao tijekom izborne kampanje. U koloni nije bilo Milorada Pupovca niti predstavnika njegove stranke, iako je i on dio vlasti.
Događaj iz Borova Sela komentirao je Đuro Kovačević: ”To graniči sa zdravom pameti! Da jedan četnik koji je bio odgovoran za masakr tih mladih ljudi, u Hrvatskoj na istom tom mjestu ima spomenik… No, što nas to čudi, kada po Vukovaru još uvijek šetaju silovatelji?! Dokazi protiv njih se preko noći ‘izgube’, a optužnica nema… Srbi u Borovu Selu su vjerojatno spustili rolete zbog toga što im Hrvatska smeta. Zamislite paradoks – spomenik četničkom zapovjedniku čuva naša policija, a u Zagrebu još nisu pronašli počinitelje koji su pokušali zapaliti spomenik poginulim hrvatskim braniteljima!”
Alojzije Iveta komentirao je činjenicu da Milorada Pupovca nije bilo u koloni, u Borovu Selu: ”To je nepoštivanje zemlje u kojoj živi, a kojom čak i vlada. Po meni bi Milorad Pupovac trebao biti u koloni i odati počast hrvatskim žrtvama.”
Nadovezao se Ivica Jurčan: ”Pupovac se nema obraza pojaviti i odati počast našim ljudima. On vlada, a Tomislav Merčep koji nas je postrojio upravo u Bogdanovcima, u ožujku 1991. danas je u zatvoru!“
MP/Foto:screenashot
