Bivša novinarka Mirjana Hrga, koja je u karijeri više puta izvještavala s Blikog istoka i dobro je upućena u tamošnje odnose, komentirala je novi val nasilja nakon što je Hamas pokrenuo masovni napad na Izrael.
“Najlakše je danas iz europske ili američke fotelje zauzeti stranu u najnovijem i krvavom izraelsko-palestinskom sukobu. S obzirom na to da sam izvještavala godinama iz tog dijela svijeta i zavoljela te ljude, razumjela njihovu muku, ja to neću učiniti.
Umjesto toga iskreno žalim za svim jadnim žrtvama. S obje strane.
Teško je živjeti u logoru. To je godinama u opisu Gaze. Totalni logor. Visoki zid s kopnene strane na kojem su izraelski vojnici, a s mora – tri milje od kopna – moćni izraelski ratni brodovi. Godinama nije mogla ni muha preletjeti.
U Gazu sam ulazila kroz tunel prijelaza koji su Palestinci jučer probili. Jedva sam ulazila uz sva dopuštenja i jedva izlazila. Ne mogu shvatiti kako su to uopće izveli. Ali jesu.
I nije to samo (ako uopće je) propust izraelske obavještajne zajednice, nego i izraelskih obrambenih snaga. Ako su željeli održati ovaj jad i ne imati stotine mrtvih s obiju strana, nisu si smjeli dopustiti ovakvu aljkavost.
Inače, u Gazi ne žive samo ‘neki divljaci’ nego ljudi koji imaju ideju o dostojanstvenom životu i ljepšoj budućnosti. Snimila sam priču i o toj strani Gazi, slobodno ju pogledajte.
Sada kada bombardiraju uporišta Hamasa, uz škole, bolnicu i obiteljske kuće, imajte na umu da na tom prenapučenom prostoru veličine otoka Krka ginu i dječica, njihove majke, starci. Nemojte ni za koga navijati. Ne možete ni pretpostaviti koliko bi to bilo pogrešno. Molite za mir obiju strana, to je jedino ispravno.
Svi govore da je ova priča jako komplicirana i da ju je teško shvatiti. Pa baš i nije. Samo treba imati volje i ne biti pristran. Palestinci Židove ne mogu smisliti. Smatraju da su im ovi oteli zemlju 1948. Židovi tvrde da je to bilo njihovo.
Tu prestaje zadnja subjektivna petljancija oko aktualnih sukoba. Godinama poslije imamo slijedeću situaciju: Tisuće Palestinaca nalaze se u izraelskim zatvorima, bez ikakva pomaka na bolje ili gore. Desetljećima tisuće Palestinaca živi u životinjskim uvjetima u izbjegličkim logorima u Sabri i Šatili, tamo umiru i tamo se rađaju generacije. Nadomak svojih kuća iz kojih su istjerani, ali ne mogu ih ni posjetiti.
Godinama Židovi šire svoja naselja na područjima koja su ‘ustupljena’ Palestincima nakon proglašenja države Izrael. Za Palestince je realno prostor za življenje sve manji. I sada je manje važno je li Saudijska Arabija na korak do ‘prijateljskih odnosa s Izraelom’, je li ‘Teheran namjerno preko Hamasa izazvao sukob’ da spriječi taj događaj…
Je li naložio Hezbolahu da pomognu braći Muslimanima iako su jedni Suniti, a drugi Šijiti i nisu baš u nekoj ljubavi… Činjenica je da je izraelsko-palestinski sukob desetljećima primarni svjetski karcinom koji ‘nekome’ odgovara. Zbog njega je jedna predivna država poput Izraela, koja je stvorila čuda u pustinji u samo 75 godina, zauvijek nesigurno područje življenja za narod koji ionako nosi PTSP Drugog svjetskog rata, a Palestinci s druge strane…
Teško je taj jad i opisati jer siromaštvo i nesloboda njihovu situaciju čine još kompleksnijom”, objavila je Hrga.
D.M: /Foto: Aljezera
