U zemljotresima pogođenoj Albaniji, Hrvatska je u dva helikoptera HRZ-a, Mi-171, poslala spasilačke ekipe. Međutim i ovaj slučaj ponovo otvara pitanje zašto smo za vrijeme SDP-ove vlade ugasili eskadrilu transportnih aviona?
Ministarstvo obrane tada se odreklo transportnih zrakoplova, a da takav potez nije bio predviđen Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga, kao što nije donijeta ni odluka o nabavi zamjenskih transportnih zrakoplova.
Govorimo o dva transportna zrakoplova Antonov An-32B koji godinama stoje na stajanci unutra kruga zračne luke na Plesu. Ovi zrakoplovi uglavnom su u ispravnom stanju, posebno onaj oznake 727 koji je 2011. godine prošao generalni remont motora, trupa, hidrauličkih sklopova, stajnog trapa, antikorozivne zaštite, sustava ventilacije. Osim toga, tada su ugrađeni IC mamce, upozorenja od radarske ozračenosti, ICAO kompatibilne instrumente … Ne znamo zapuhuju im li se redovno motori. Ako jesu, mogu odmah poletjeti. Antonovi opremljeni kao hrvatski, na tržištu trenutačno ne postoje.
Nije na odmet pružiti jednu zanimljivu komparaciju. Sat leta helikoptera Mi-171 “teži” 55 tisuća kuna, dok sat leta AN-32 košta oko 15 tisuća kuna! Kažu naši obrambeni planeri da su nam, eto, Antonovi, skupi i nerentabilni, a imali su za vrijeme aktivne službe samo u inozemstvo preko 50 letova.
Mnogima je u ratnom zrakoplovstvu još uvijek teško progutati činjenicu da HRZ danas nema svoje transportne zrakoplove. Čak i jedna mala Slovenija koristi transportni zrakoplov L410.
Hrvatska je ovog trenutka bez zrakoplova taktičkog transporta s kojim je HRZ obavljao čitav niz zadaća, od trenažnih letova, prijevoza vojnih dužnosnika, vojnika do hitnog medicinskog prijevoza. Kako Hrvatska nema kapacitete za gašenje za požare na većim kopnenim visinama te na udaljenosti leta od mora ili jezera većoj od 30 kilometara, u vatrogasnim krugovima se pitaju zašto zrakoplovi nisu prenamijenjeni u vatrogasnu verziju.
Doista, zašto nam se obrambeno planiranje uglavnom svelo na pucanje u vlastite noge?
M.Marković/Foto:press
