Trideset tri godine poslije Vukovarske tragedije koje se ovih dana s pijetetom prisjećamo i obilježavamo od vukovarske bolnice, Borova naselja, Velprometa. U sjeni tih komemoracija i Kolone sjećanja gotovo ne govorimo što je prethodilo tim tragedijama i zločinima velikosrpske politike.
Koliko se takva ideologija održala u potezima i promišljanjima aktualnih srpskih političara i vladajućih partija u Studiju 4 HRT-a govorili su Anto Đapić, bivši saborski zastupnik i predsjednik HSP-a te Marijan Gubina, pisac i književnik.
Gubina je ispričao kako doživljava dane sjećanja, s obzirom na to da je kao dijete doživio golgotu u Vukovaru 91′, o kojoj je napisao i knjigu ”260 dana”.
– Svima nama su emocije pojačane i svima nama koji smo prošli pakao rata se sjećanja vraćaju. Uvijek nakon tog dana dođe noć, a ona je najproblematičnija, rekao je Marijan Gubina, pisac.
Ovih dana sjećamo se žrtava Vukovara, stradavanja Vukovarskih branitelja, civila posebno nakon sloma obrane, kao i masovnih ubojstva, likvidacija na Ovčari te zatvaranja stotina Hrvata u pripremljene koncentracijske logore u Srbiji.
– Stradavanja u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu…, to je nastavak kontinuiteta velikosrpske politike, koja sustavno stvara ozračje da su im Hrvati neprijatelji, genocidni i onda pohranjujući svoje mitove oko Jasenova, uvijek imaju u pripremi i grade politiku mržnje prema hrvatskom narodu, govori Anto Đapić, bivši saborski zastupnik.
Ističe kako je predsjednik Tuđman znao što nas očekuje te je nakon Borova sela iz istog razloga pozvao ljude da se naoružaju. Međutim, kako kaže, promjenom vlasti 90. godine, Hrvati su bili razoružani.
– Tadašnja SDP-ovska vlast je prepustila oružje i mi smo ostali bez ičega. Kada se sjetimo što smo prošli, kako smo bili nenaoružani, no srce hrvatsko je bilo ogromno. Mi koji smo se od početka uključili u stvaranje hrvatske države, znali smo što nas očekuje. Nije bilo nikakave priče da se to neće dogoditi, priča Đapić.
Gubina je odgovorio na pitanje od kuda takva mržnja dojučerašnjih susjeda koji su činili takve zločine i strahote.
– Generacijski se ljudi odgajaju u mržnji. Ako hranite lošeg psa u sebi, on preraste u opasnu zvijer. Mi Hrvati smo odgajani u duhu vjere i hranjeni smo pozitivom svaki dan i zbog toga smo ono što jesmo. To je ključna razlika.
Ono što mene zabrinjava je da mi imamo prevelik broj ljudi koji mrze sve što počinje sa slovom H. Do nedavno smo imali kampove za obuku srpske djece iz Hrvatske koja idu u te kampove u Vojvodinu, a koje je financirala Federacija Rusija, i prolaze obuku korištenja hladnog i vatrenog oružja, dodaje Gubina.
U logoru proveo 260 dana
U koncentracijskom logor u Srbiji, Gubina je završio s ocem, majkom i dvije sestre, a najstarija je silovana.
– U logoru smo proveli 260 dana, najstarija sestra je tada imala 20 godina i bila tamo 18 mjeseci, prošla je i masovna grupna silovanja, vodili su je kao stoku od štaba do štaba u okupiranom dijelu Hrvatske i po Srbiji. Kada je bila u visokom stupnju trudnoće, vezali su je za vrata i trenirali bacanje noževa. Najveći horor je što su moji roditelji gledali mučenja i silovanja vlastite djece, prisjeća se Gubina.
Kako kaže, svi koji su prošli tu kalvariju, a više ih je od 30.000, nitko to ne želi zaboraviti i neće. Sjećanje je odraz poštovanja, a isitče da mržnje nema.
– Doktor Ante Starčević je govorio da možemo oprostiti našim neprijateljima, ali da treba učiniti sve da nam više ne mogu naškoditi. Ideja velikosrpskog hegemonizma i mržnje prema Hrvatskoj je još uvijek živa. Kolektivna svijest hrvatskog naroda je da smo mi kršćani spremni oprostiti, govori Đapić.
– Srpska politika je ista, ona koja je bila 1989. i 1991., ali smo ih mi 1995. uspjeli teško poraziti, i moramo sve učinit da se to ne ponovi. Iz tog razloga ja jako podupirem modernizaciju i naoružavanje hrvatske vojske. Ne smijemo podcijeniti ni najmanju poruku koja od njih dođe, zaključuje Đapić.
M.M: /Foto: hrt
