Hrvoje Hitrec: “Dvostrukog sam nazvao Idiotom. Tužio me! Oslobođen sam!”

12 svibnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Napokon je završena sudska saga “Stipe je idiot” koju su režirali autor romana “Smogovci” Hrvoje Hitrec, jedan od osnivača HDZ-a i Tuđmanov ministar informiranja, i bivši predsjednik RH Stjepan Mesić. Mesić je tužio Hitreca zbog  izjave: “Stipe je idiot”



Bio je to Hitrecov odgovor na novinarsko pitanje: “Stipe Mesić je izjavio da su branitelji okupljeni u Stožer za Vukovar isti kao srpski pobunjenici 1991. Vaš stav?”

“Mesić je idiot, a ćirilice kao znaka na okupatorskom nožu neće biti u Vukovaru”, izjavio je Hitrec u intervjuu portalu Dnevno u studenom 2013. godine.

Mesić je Hitreca vrlo brzo tužio zbog uvrede. Prvostupanjskom presudom izrečenom 2014. Hitrec je čak bio proglašen krivim i kažnjen 10 tisuća kuna, no viši je sud presudu preinačio i književnika oslobodio krivnje.

Nakon toga Mesić podnosi ustavnu tužbu smatrajući kako ga država nije zaštitila od narušavanja časti i ugleda. Ustavni sud je usvojio tužbu Hrvoja Hitreca,  ukinuo presude Županijskog i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu kojima je Hitrec kažnjen sa 10.000 kuna zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda.

Slučaj je konačno završen. Hrvoje Hitrec na portalu HKV navodi kronologiju procesa:

“Kao što znaju oni koji znaju, bivši me je Dvostruki ( Stipe Mesić, op.a.) prije desetak godina tužio Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, putem svog korpulentnog odvjetnika Čede Prodanovića. Povod: u razgovoru za jedan portal, na pitanje što mislim o Mesićevoj izjavi u kojoj je vukovarske branitelje – koji su u to doba prosvjedovali protiv uvođenja ćirilice u Vukovar – izrijekom izjednačio s agresorskim srpskim hordama u Domovinskom ratu, ja sam odgovorio imenicom koju je dotični držao krajnje uvrjedljivom.

Općinska kaznena sutkinja proglasila me krivim, s obrazloženjem da sam mogao rabiti pridjev idiotski u svezi s rečenom izjavom, ali ne i imenicu. Mi se žalili, to jest moj sjajni odvjetnik Srećko Ilić i ja, ali je Županijski sud  prepisao presudu Općinskog i potvrdio da sam kriv.

Ne lezi vraže, žalili se moj uporni i svestrani odvjetnik i ja Ustavnom sudu, pozivajući se na europske presedane (Austrija, Portugal) o slobodi izražavanja.

Prolazile godine kao šoferi, ja i dalje osuđeni kriminalac, od Ustavnoga suda ni glasa. Kada sam već gotovo zaboravio na tu aferu (premda me podsjećala činjenica da ne mogu dobiti potvrdu o nekažnjavanju) odjednom se oglasio Ustavni sud i donio odluku – u moju korist. Ma je li moguće. U opširnom obrazloženju napisao da prihvaća novu europsku sudsku praksu u sličnim slučajevima.

Lijepo, ali tu nije kraj. Predmet se vraća Općinskom kaznenom sudu koji bi trebao uvažiti odluku Ustavnog suda, ali ne. Ista (!) sutkinja koja me prije mnogo godina osudila, učinila je to opet. Kriv sam. Zatim se žalim Županijskom sudu koji napokon vidi da tu nešto nije u redu, pa šalje predmet opet na Općinski kazneni s napomenom da mi treba suditi druga sutkinja, a ne ona.

Nova sutkinja me oslobađa, piše obrazloženje koje ulazi u anale hrvatskoga pravosuđa, ali se Čedo i Stipe žale. Partija stolnoga tenisa završava napokon prije nekoliko dana – poštar mi donosi presudu Županijskog. Pravomoćnu. U ime Republike Hrvatske. Nisam kriv. Odbija se žalba S. Mesića kao neosnovana.

Neću citirati cijeli tekst presude, samo bitne dijelove i to zato što bi se mnogi mogli naći u mojoj situaciji, pa da imaju misao vodilicu u obrani. Citiram ovo:

“Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju potrebno razmotriti specifične okolnosti i da je potrebno utvrditi je li inkriminirajuća izjava okrivljenog Hrvoja Hitreca izdvojena iz konteksta ili ne…

Po ocjeni ovog drugostupanjskoga suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da su privatni tužitelj i okrivljeni Hrvoje Hitrec javne osobe koje su poznate širokoj hrvatskoj javnosti, da je sporna izjava proizašla iz intervjua u kojemu se tražilo političko mišljenje i stav okrivljenog Hrvoja Hitreca o političkom mišljenju tužitelja…

U konkretnom slučaju, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je bilo potrebno utvrditi je li ograničavanje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, s obzirom da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i ispunjenje svakoga pojedinca, pri čemu se pravo na slobodu izražavanja ne odnosi samo na informacije i ideje koje su prihvaćene, nego i na one koje vrijeđaju i uznemiruju.

Jednako tako, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da kada se radi o vrijednosnim sudovima razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava…kada je izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora, jer je sloboda političke debate bit demokratskoga društva pri čemu su granice prihvatljive kritike šire u slučaju kada se radi o političarima, nego kada su u pitanju privatne osobe.”

U finalu teksta pravomoćne presude još se jednom utvrđuje da “u konkretnom slučaju prevladava pravo okrivljenog Hrvoja Hitreca na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja u odnosu na privatnog tužitelja na zaštitu njegova ugleda.”

I Odluka Ustavnoga suda RH i citirana županijska presuda predstavljaju presedan u hrvatskim okvirima, na koji se sada mogu pozivati idući okrivljenici. Ujedno je to i signal onima koji su se, poticani od razne klateži, poigrali kaznenim zakonikom i u bližoj prošlosti u nj upisali svakojake nove inkriminacije, što je bilo i jest izravno upravljeno prema sprječavanju slobode govora i pisanja, poglavito u neizravnom uvođenju cenzure i autocenzure u tisku i medijima uopće.

Na kraju, paradoksalno je da sam baš ja morao proći cijeli opisani put dug deset godina i izboriti se još jednom za slobodu izražavanja. Zašto još jednom? Jer sam to već radio početkom 1991., kao jedan od autora prvoga zakona o infomiranju, kojim je, između ostaloga, ukinut verbalni delikt, relikt iz komunističkoga razdoblja”, piše Hitrec

P.S. 

Neslužbeno je informacija iz krugova bliskih Stipi Mesiću da njegov odvjetnik Čedo Prodanović razmišlja o novoj tužbi Ustavnom sudu pa bi ovaj slučaj mogao imati novi nastavak.

M.M./Foto: pxll


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->