Hrvatske udruge za medicinsko pravo (HUMP) poslala nam je priopćenje u kojem objašnjavaju svoj stav vezano uz institut priziva savjesti u medicini.
“Povodom posljednjeg u javnosti eksponiranog i eksploatiranog nesretnog zdravstvenog slučaja, a u kojem se institut priziva savjesti etiketira i nasilno nameće kao jedina i isključiva prepreka u „rješavanju” problema, Hrvatska udruga za medicinsko pravo ističe nužnost iskazivanja iznimne odgovornosti u postupanju svih kolateralnih subjekata vezanih uz predmetni slučaj i pozicioniranje na ona mjesta koja im pripadaju.
Pravo na priziv savjesti priznato je pravo i proizlazi iz slobode savjesti zajamčenoj Ustavom RH kao i Općom deklaracijom o ljudskim pravima UN te (Europskom) Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i drugim međunarodnim dokumentima.
Ono predstavlja legitimno pravo pojedinca da ne postupi po nekoj pravnoj normi ako ona propisuje ponašanje protivno njegovoj savjesti.
To se pravo odnosi i na liječnike te sukladno Zakonu o liječništvu, liječnik radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja ima pravo pozvati se na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta.
Pravo na priziv savjesti u medicini je utvrdila i Parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezolucijom 1763 iz 2010. godine gdje, među ostalim, stoji da niti jedna pravna ili fizička osoba neće biti podvrgnuta prisili, neće se držati odgovornom niti će se na bilo koji način diskriminirati ako odbije izvršiti pobačaj ili eutanaziju.
U prilog činjenici da se priziv savjesti u suvremenim demokracijama smatra bitnim kriterijem za ocjenu kvalitete određenog pravnog sustava, govori i postojanje „Međunarodnog dana priziva savjesti„ koji se obilježava 15. svibnja sa svrhom stvaranja većeg globalnog fokusa na pitanje priziva savjesti, a da priznavanje priziva savjesti pri tome nije vezano samo uz liječničku već i druge profesije (uključujući i sudačku profesiju) govori nam i recentna praksa u Hrvatskoj.
Hrvatska je sekularno društvo što ipak ne znači kako etiku i moral uz i nečije vjersko uvjerenje ne treba poštivati. Isto tako ne treba osuđivati niti one koji maju druge etičke i moralne vrijednosti te iste postupke mogu i žele provoditi i tu ne leži problem.
Problem leži u pokušaju obezvređivanja instituta priziva savjesti kroz dvojbe društva oko pobačaja i sličnih polarizirajućih tema.
Činjenica je da priziv savjesti nikad nije lagana odluka za liječnika, prožeta je mnogim dvojbama i strepnjama i ako se želi primjereno sagledati u cijelosti i sa svih aspekata (etičkih, medicinskih, socioloških, pravnih, društvenih, političkih, vjerskih, socijalnih, ekonomskih i dr.), to jedino može biti zajedničkim i istovremenim pristupom više znanstvenih disciplina i struka (medicinara, pravnika, etičara, teologa, sociologa i dr.) kao i interesnih skupina (udruga pacijenata i zdravstvenih radnika, komora i sl.), polazeći pri tome od međunarodnih i nacionalnih propisa u najširem smislu riječi, recentne sudske prakse međunarodnih i domaćih sudova, pravila i protokola struke, rješenja iz etičkih kodeksa, nauka vjera i sl.
Svakom dobronamjernom bi trebalo biti jasno da svjesno zanemarivanje svih spomenutih aspekata instituta priziva savjesti vodi njegovoj instrumentalizaciji, stoga bilo koje javno političko, društveno ili bilo kakvo drugo moraliziranje bez jasnog medicinskog i zakonskog pokrića nije dobro niti prihvatljivo, već može dovesti samo do dubokih vrijednosnih, moralnih i etičkih podjela u već dobrano podijeljenom hrvatskog društvu”, istaknuo je predsjednik HUMP-a dr. Miran Cvitković.
