Saborski zastupnik Stevo Culej potvrdio nam je da je petak prijavio Milorada Pupovca zbog njegovih saznanja o ubojstvu dr. Ivana Šretera.
“Još prije godinu dana u Saboru sam javno postavio pitanje u vezi ubojstva dr. Šretera i uloge Milorada Pupovca u njegovu ubojstvu. S obzirom na to da mi niti nakon godinu dana nitko nije odgovorio o tragediji doktora Šretera, Pupovčevoj ulozi u njegovoj likvidaciji, odlučio sam sam se na prijavu pa neka policija radi svoje.
Želim da ga inspektori konačno sjednu u stolac i postave mu konkretna pitanja. U ubojstvu dr. Šretera je previše slučajnosti”, kazao nam je Culej.
Na upit na čemu temelji prijavu, je li to knjiga Slavka Degoricije i njegove izjave, Culej je kazao da je policiji priložio i neke nove, dosad nepoznate dokumente.
“Samo na temelju onoga što je naveo Slavko Degoricija u knjizi o Šreterovom ubojstvu ( “Nije bilo uzalud”; Nova Stvarnost, Zagreb, 2008.) gdje se Pupovca konkretno sumnjiči za prikrivanje pa čak i sudjelovanje u tom zločinu, sada imamo i nove dokaze”, kazao je Culej.
O kakvim dokazima je riječ?
“Postoje sumnje da je Pupovac u trenucima Šreterovog ubojstva bio u izravnoj svezi s njegovim egzekutorima. Tu mislima na Branka Pavića, zapovjednika logora Bučje, zatim Jovu Vezmara (šef policije i vođa pobune u Pakracu 1991., op. a) i Veljka Džakulu, tada ključna osoba tvz. SAO Krajine na tom području
Sve se odvijalo u rujnu 1991. godine, a postoje i srpski spisi u kojima i sami Srbi izražavaju čuđenje da je Pupovac u to vrijeme normalno komunicirao i s jednom i s drugom stranom. Zato mislim da ga se treba ozbiljno ispitati”, kazao je Culej.
Tko je bio dr. Šreter?
Ivan Šreter je početkom Domovinskog rata bio šef HDZ-a u Pakracu te šef Regionalnog kriznog stožera za Zapadnu Slavoniju. U ljetu 1991. (18. kolovoza) zarobili su ga srpski teroristi, a otada mu se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da je odveden u logor Bučje. Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991. godine, a njegovi posmrtni ostatci do danas nisu pronađeni.
HDZ, čiji je Šreter bio viđeniji član, i za čijim se posmrtnim ostacima još i danas traga, ništa nije učinio da rasvijetli taj slučaj, barem se ništa javno ne zna.
U vrijeme naneradodnog režima dr. Šreter je 1987. bio je osuđen na zatvor i gubitak liječničke licence zbog uporabe riječi „časnik“ umjesto „oficir“.
U knjizi sjećanja “Nije bilo uzalud”, objavljenoj početkom 2008. godine, Slavko Degoricija teško je Pupovca za Šreterov slučaj.
Degoricija: “Pupovac je lagao”
Degoricija je početkom 90-ih bio član i voditelj izaslanstva RH za pregovore s lokalnim vlastima Srba u RH i prisutnim međunarodnim organizacijama. U knjizi je ustvrdio da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu. Naši su ih pustili, a Hrvatska je zauzvrat tražila da se Pupovac založi za pakračkog liječnika Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu.
Pupovac je obećao i na tome je ostalo. O tome Degoricija piše:
“Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: ‘Ti si obavio posao, a ja za sada nisam.’ Pitam ‘Zašto?’ ‘Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.’
Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana.
Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca.
Eto tako se i ta lažna nada nije ispunila.”
M. Marković/Foto. screenshot
