“Bruno Bušić svjetovao nam je da se upišemo u Savez komunista jer tako jedino možemo pomoći svome narodu. Iako mi je Bušić bio duhovni učitelj, nisam ga poslušao i nisam se upisao.”
Tragom izjave dr. Andrije Hebranga da je general bojnik Markica Rebić “marksist koji je djecu u školi trgao lančiće s križom”, pitali smo o tome ljude koji ga poznaju.
Prvo podsjetimo što je o Rebiću rekao Hebrang, ratni ministar zdravstva i kratkotrajni ministar obrane 1998. godine:
“Ovo nećete pročitati u njegovoj biografiji, no Markica Rebić je bio žestoki komunist prije 1990. godine. Biografija mu tad počinje. Nije on bio običan komunist, u Imotskoj krajini govore da je kao profesor učenicima skidao lančiće s križevima.
Tako treba znati da je upravo on bio najveći protivnik Franje Tuđmana i HDZ-a. U prvim danima demokracije bio je tajnik Koalicije narodnog sporazuma koju je vodila Savka Dabčević Kučar“, kazao je Hebrang.
Bojnik Zdenko Šanić, bivši pripadnik 4. gardijske brigade, zapovjednik legendarne Treće imotske u bitci za Golubov Kamen, o tome kaže:
“Markicu Rebića poznajem od djetinjstva jer je iz mog sela i bio je kršteni kum mom bratu Bori. Andrija Hebrang, kao ministar obrane me je odlikovao redom kneza Domagoja. Poštivao sam ga, ali nakon tih izjava mogu samo reći da me neugodno iznenadio i da su to potpune neistine koje je izgovorio o Markici Rebiću!”
Dao nam je izjavu i satnik Boris Klapirić, zapovjednik 1. satnije 3. (Imotske) bojne, Četvrte gardijske brigade
“Poznam Generala, a poznavao sam i dida mu i babu pok. Bilušu, pokojnog ćaću mu i mater i cilu mu obitelj. Sve što je rekao Andrija Hebrang o njemu je gnjusna i zlonamjerna laž. A to zna i cila Imotska krajina!”, kaže Klapirić
Boris Klapirić i Zdenko Šanić
Pitali smo Markicu Rebića je li bio u Savezu komunista. Evo njegova odgovora:
“Početkom 70-ih godina bilo je nas nekolicina studenta iz sela Vinjana Donjih na studiju u Zagrebu. Jedanput smo sjedili s Brunom Bušićem koji je iz istog sela. Bušić nam je rekao upišite se u Savez komunista, tako jedino možete pomoći svome narodu. Iako mi je Bruno Bušić bio duhovni učitelj, nisam ga poslušao i nisam se upisao. Bilo mi je jasno što on hoće, a ja sam u sebi mislio što bi rekao ćaća da se upišem.
Hebrang uručuje bojniku Šaniću odličje Kneza Domagoja za hrabrost u ratu
Godine 75. bio sam u Dubrovniku na međunarodnom postdiplomskom studiju iz filozofije znanosti Za Božić sam Imotskom sreo danas pokojnog profesora filozofije Ratka Zeca koji je tada bio direktor gimnazije.
On mi kaže: “Postao sam direktor, nema tko predavati filozofiju i sociologiju, bi li se ti zaposlio nam tom mjestu.”
Pristao sam i počnem predavati te predmete. Tek poslije je uveden marksizam i mene rasporeda da predajem i marksizam.
Zdenko Šanić s PAM-om koji je 2. srpnja 1992. zarobio od neprijatelja na Golubovom kamenu. Trofej se danas nalazi u Muzeju u Imotskom
Nakon nekog vremena sretne me profesor fizike Ante Mikrut, sekretara OO organizacije SK u Gimnaziji. Čovjek sa sela, vrlo pošten, hrvatski usmjeren i vjernik, ali eto partijski sekretar. Ante mi kaže mi: Markica imamo probleme! Koje probleme? pitam. Na Općinskom komitetu drugovi me kritiziraju, kako mi može ustaša predavati marksizam u Gimnaziji. Ja mu velim moj Ante ja ti ne mogu pomoći. On mene veli možeš. Kako? Upiši se u partiju.
Ja mu ispričam kako sam to odbio Bruni Bušiću, ali kažem mu ako imate problema ja bih pristao ući u partiju da njemu riješim probleme, ali mene neće primiti u partiju. On veli, ne brini, o tom ja odlučujem. I na koncu me primi u partiju. Bio sam još par godina u školi, ali nikad nisam otišao na partijski sastanak.
Godine 1980. sam otišao u Zagreb na poziv dr. Ive Baučića koji je bio direktor Demografskog instituta za istraživanje migracija. Tamo su me pozvali u OO SK, a to je završilo da sam dobio partijsku ocjenu da sam “destruktivan i podrivački element i k tome Imoćanin”. Tu partijsku ocjenu je potpisao sekretar OO Tihomir Telišman. To je sve što mogu reći o svom komunizmu”, kazao nam je Rebić.
M.M. /Foto: press
