IVAN ĐIKIĆ jedan je od najuspješnih hrvatskih znanstvenika u inozemstvu, redoviti je profesor medicine na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu, dobitnik najvažnije njemačke znanstvene nagrade “Gottfried Wilhelm Leibniz” i član Leopoldine, njemačke akademije znanosi, dao je intervju Jutarnjem listu nakon odlaska iz Hrvatske.
Dr. Đikić Hrvatsku je napustio zbog slučaja plagijata i afere oko ministra Barišića, optužbe rektora Sveučilišta u Splitu Šimuna Anđlinovića da je u sukobu interesa te otvorene podrške ministru Barišiću premijera Plenkovića.
Iako od 1992. godine živi u inozemstvu, Ivan Đikić zadnjih je 15 godina intenzivno sudjelovao u znanstvenom, obrazovnom, ali i društvenom životu u Hrvatskoj kao profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu te neumorni popularizator znanosti u javnosti. U razgovoru Tanjom Rudež za Jutarnji list prof. Đikić, koji je trenutno na slobodnoj studijskoj godini u Kaliforniji, pojašnjava razloge angažmana u slučaju Barišić.
Početkom tjedna šokirali ste hrvatsku javnost svojom odlukom da nakon 15 godina prekinete znanstvenu suradnju na Medicinskom fakultetu u Splitu. Zašto ste reagirali tako silovito i emotivno?
– Nije to bilo ni silovito, ni emotivno nego se ta odluka dugo razvijala u meni. Povukao sam se u mir planina Kolorada, gdje sam trenutno na konferenciji, a pomalo sam izoliran od medija i interneta. Analizirao sam sve što se događalo i donio odluku: nisam želio da me vrijeđaju ljudi za koje u stvari radim i koji bi trebali cijeniti moj rad.
Neki kažu da će zbog vaše odluke sada na gubitku biti vaši studenti i mladi znanstvenici, a da vaši kritičari likuju jer su “vas se riješili”.
– Moj rad s mladima u Hrvatskoj nikada neće prestati. Ja sam stvarno posvećen tome jer je to dio moga življenja, moga osobnog i profesionalnog ostvarenja. Volim pomagati mladima i uvijek ću to raditi. Nastavit ću pomagati kao građanin, znanstveno educirati mlade i popularizirati znanost u Hrvatskoj. O onima koji likuju nad mojim odlaskom nemam što reći, ali mogu reći da sam zadnjih dana dobio stotine e-mailova građana koji su žalosni što jedan znanstvenik, koji je napravio puno za Hrvatsku, odlazi iz nje. No, svi su rekli da razumiju moju odluku. Želim ovim putem svima njima zahvaliti jer se nisam svima uspio javiti osobno.
Tko vam iz RH pruža najveću podršku?
– Najviše sam podrške dobio od mladih, učenika, studenata i doktoranada te od građana čija djeca studiraju. Relativno je malo poruka znanstvenika koji su već u sustavu. Dobio sam i mnogo podrške profesionalaca svih disciplina, a mnogo je poruka od ljudi koji su zadnjih godina otišli iz Hrvatske. Svi su mi iznosili zašto su otišli i zašto me razumiju. Dobio sam i mnogo poruka ljudi koji su bili žrtve nepravde u Hrvatskoj.
Splitski rektor Šimun Anđelinović optužuje vas za sukob interesa. Jeste li, dakle, u sukobu interesa?
– Rektor Anđelinović je lagao da sam u sukobu interesa samo da bi obranio ministra Pavu Barišića. Ja sam 2002. godine izabran za profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu, a tijekom vremena sam postao osobni prijatelj s kolegom na istoj katedri, prof. Janošem Terzićem te sam bio kum na krštenju njegova sina. Sve to je bilo nakon što sam već bio izabran za profesora, a to je krimen koji mi nameće rektor Anđelinović.
Činjenica je da sve to radim besplatno, prenosim svoje znanje i iskustva studentima. Kad radite pošteno i moralno, a rektor vas javno vrijeđa, jedini je izlaz da se povučete. Tim više što u moju obranu nije stao dekan Medicinskog fakulteta ni fakultetsko vijeće koji se nisu javili na vrijeme. Jedini na Medicinskom fakultetu u Splitu koji su stali u moju javnu obranu bili su studenti i stoga im zahvaljujem. Više neću objavljivati radove sa splitskom adresom na osnovi kojih se Sveučilište u Splitu jako podiglo na ljestvici. Rektor Anđelinović se javno hvalio uspjehom prešućujući da je velikim dijelom bio zasnovan na mojim i radovima mojih suradnika.
Jeste li očekivali Anđelinovićev napad?
– Rektor Anđelinović je tijekom cijele svoje karijere bio povezan s političkim strukturama bilo koje vrste i za njega je normalno izjaviti: “Svi smo mi u sukobu interesa u Hrvatskoj”. U službenom časopisu Sveučilišta u Splitu, Universitas, pročitao sam da rektor Anđelinović zajedno s ministrom Barišićem dogovara kupnju zgrade Brodomerkura u iznosu oko 75 milijuna kuna. Ta će zgrada biti namijenjena fakultetu ministra Barišića, Filozofskom fakultetu, kad on više ne bude ministar. Ne ulazim u detalje je li ta zgrada potrebna, ali meni je nespojivo da ministar tijekom svoga mandata preko rektora dogovara i sređuje direktno financiranje ustanove od koje će sigurno imati koristi kad više ne bude na ministarskoj funkciji.
Zašto niste pokušali razgovarati s premijerom daleko od očiju javnosti?
– U slučaju Barišić nisam se htio javno javljati tri mjeseca iako su me mnogi kolege iz Hrvatske zvali da kažem svoje mišljenje o ministru koji je već bio optužen za plagiranje. Kad sam shvatio da situacija izmiče činjeničnoj kontroli, poslao sam 10. prosinca 2016. pismo premijeru i zamolio za kratki razgovor kako bih mu objasnio da je nemoguće da osoba s Barišićevim životopisom bude ministar znanosti i obrazovanja.
Iz premijerova ureda su me nazvali 3. siječnja pa sam osobno razgovarao s premijerom. No, on mene nije slušao i vrlo je kratko želio razgovarati o činjenicama vezanim uz slučaj gospodina Barišića. Rekao sam mu da je gotovo nemoguće, ako Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju donese odluku o plagiranju, da takva osoba ostane na funkciji i da ću ja morati izaći u javnost sa svojim stavom. On me u tome podržao i rekao da je moj stav važan i da zbog činjenica koje iznesem neće biti napada na mene.
U trenutku kad je premijer u Saboru rekao da ja osobno preko Atlantika šaljem instrukcije oporbenjacima, shvatio sam da je to prešlo granicu dobrog ukusa. U svom obraćanju zamolio sam premijera za ispriku, ali on je rekao da je za njega slučaj gotov. Ta rečenica je bila okidač za moju odluku da napustim Hrvatsku.
Premijer Plenković javno se zapitao kako uopće imate vremena baviti se plagijatima u Hrvatskoj jer ste eksternalizirani preko Atlantika i trebali biste se baviti svojom znanošću.
– U zadnjih mjesec dana spavao sam u prosjeku dva-tri sata dnevno. I dalje sam pokušao živjeti tako da moja obitelj ne pati, ali sam svoje slobodno vrijeme i dijelom ono za spavanje uložio u borbu protiv plagiranja. Ipak, taj dio mi je uzeo manji dio vremena. Najviše sam vremena gubio u nepravednoj medijskoj borbi s cijelom mašinerijom koja me pokušala prikazati kao osobu bez integriteta koja je izmanipulirana nekim političkim spinom.
Neki, iz redova vladajućih, optužuju vas da ste bliski opoziciji i da djelujete iz političkih pobuda. Čak su i neki vaši prijatelji izjavili da ste nasjeli na ultraljevičarske spinove.
– Već sam u nekoliko navrata izjavio da sam ja liberalni demokršćanin. HDZ, njegovi glasači i članovi meni su po političkim pogledima bliži nego SDP. No, ako netko krade i vara, onda je meni moj svjetonazor na 100. mjestu jer sam prije svega odgojen da budem pravičan i iskren. Osobno vjerujem da je nespojivo biti plagijator i ministar znanosti i obrazovanja. Odvojio sam puno vremena kako bih proučio činjenice u slučaju ministra Barišića i utvrdio da su nespojive s njegovom važnom i odgovornom funkcijom. Što se tiče izjava ljudi o spinovima, mogu reći da su neki ljudi bili neinformirani, a neki su imali financijske interese zašto to govore.
Cijeli intervju s dr. Ivanom Đikičćem možete pročitati OVDJE
Foto:Duje Klarić/CROPIX
