Urednica i voditeljica Ivana Paradžiković se na Svjetski dan izbjeglica sjetila svojeg djetinjstva i svojih prijatelja koji su prošli jednako težak put
Ivana je rođena u Sremskoj Mitrovici, odrasla u Vojvodini, ali je za vrijeme rata s obitelji protjerana i dospjela u Njemačku.
Tada je imala samo devet godina, a selila se ukupno 17 puta. Nakon svega priznaje kako zbog tog ružnog iskustva nikada nikog nije mrzila niti na to pomišlja, ali izbjegličke godine ostavile su joj traumu.
“Scheisse auslander! Cijedili bi to kroz stisnute zube svakoga jutra prstiju uperenih u nas dok bi koracali tim skolskim hodnikom srama prema svom razredu.
Razredu outsajdera, pridoslica, izbjeglica.
U prevelikim cizmama iz Caritasa, sestrinim iznosenim hlacama i necijoj jakni, ja nisam osjecala sram dok su nam to dovikivali.
Bila sam bijesna jer ta mala razmazena deriscad ne razumiju, niti zele razumjeti.
Moja je obitelj jedva izvukla zivu glavu, protjerani smo iz svog doma, ostali bez svega. U tudjoj su zemlji mama i tata samo htjeli raditi,zaraditi,ispocetka izgraditi neki novi svijet za nas tri sestre.
Ali nismo tamo nikada pripadali jer nam nisu dali da pripadamo.
Od te 1991. ja se svakoga dana dokazujem toj djeci iz hodnika srama iz Boblingena i pitam se kako je moguce da smo tako brzo to zaboravili pa odgojili djecu koja danas upiru prstom u neke drugacije od sebe.
Hatice,Guler,Murat,Cemil,Ana,Josipe…moji prijatelji iz razreda otpadnika, moji scheisse auslanderi, gdje god bili danas, sretan nam svjetski dan izbjeglica.!
Megy Matičić/ Foto:screenshot youtube
