Gostujući u Nedjeljom u dva, novinar i pisac Ivica Đikić, opovrgnuo je kako tjednik Novosti šire netoleranciju. Optužuju nas izvlačeći riječi iz konteksta. Neki ljudi ne mogu podnijeti da se novcem državnih obveznika financiraju tekstovi koji se njima ne sviđaju, rekao je Đikić.
Ivica Đikića rođen je u Tomislavgradu prije 40 godina, a novinarstvom se bavi gotovo 25 godina. Prošao je redakcije Slobodne Dalmacije, Ferala, bio je glavni urednik Novog lista i Novosti, u kojima i danas radi.
Đikić potpisuje roman Cirkus Kolumbija za koji je dobio nagradu Meša Selimović, a postao je i predložak za film Danisa Tanovića. Autor je i biografije Stipe Mesića “Domoviski obrat” koja se prodaje za 10 (deset) kuna.
Izravni povod za gostovanje je knjiga “Beara” o zločinima Srpske vojske u Srbrenici. U knjizi je Ljubiša Beara, kapetan bojnog broda koji predvodi pogubljenje bošnjačkih zarobljenika u Srebrenici, s jasnom alegorijom na Ratka Mladića.
Na Stankovićevu konstataciju da Novosti ovise o SNV-u i pitanje kako to da u Novostima nema kritičkih tekstova o Miloradu Pupovcu, Đikić je rekao kako je Pupovac stalna meta medija te upitao zašto bi bio i njima. Na pitanje zašto Novosti ne daju prostora Veljku Džakuli, Đikić je rekao kako je Džakula osoba koja isključivo iznosi objede i laži na račun Pupovca.
“Ima tko ga hoće napadati. Milorad Pupovac je stalna meta, ne znam zašto bi ga napadale i Novosti”, kazao je Đikić i dodao da mu nije jasno zašto bi trebalo u Novostima dati prostora osobama koje će iznositi i iznose “objede i laži” na račun predstavnika srpske nacionalne manjine.
“Sad ćemo mi napadati svog izdavača da bi nekome pokazali da smo vjerodostojni?”, upitao je.
Na upit o eventualnom sukobu interesa Milorada Pupovca koji je, prema Stankovićevim riječima, “u svim tim tijelima”, Đikić je pokušao obraniti neobranjivo: “Nije koncept izradio Milorad Pupovac. U Vijeću za nacionalne manjine su predstavnici manjina pa tako i Milorad Pupovac. Vlada je odlučila da se o podjeli novca odlučuje konsenzusom u Vijeću. Ne mislim da Milorad Pupovac može nagovoriti deset ili koliko već ljudi sjedi tamo da mu daju novac”.
“Ne širimo netolerantnost, nisam čuo nijedan argument za to”, kazao je Đikić.
Đikić se osvrnuo i na tekst “Šupačka Hrvatska je nacionalna država Šupaka i njihov servis“.
“Kad Boris Dežulović piše o ‘šupačkoj Hrvatskoj’ treba vidjeti na koga se to odnosi i zašto to piše. Neki ljudi ne mogu podnijeti da se državnim novcem financiraju tekstovi koji im se ne sviđaju. I na HRT-u se objavljuju stvari koje se nekima ne sviđaju pa nema relevantnog i ozbiljnog čovjeka koji je rekao da se HRT ugasi”.
Novosti se, tvrdi Đikić, drugačije doživljavaju od svih drugih novina.
“Novac se donira i Jutarnjem listu i Večernjem listu, tiskanim medijima kroz smanjenu stopu poreza. Kad bi država podigla PDV dnevnim listovima ni jedan od njih ne bi opstao, a ispada da samo Novosti primaju novac. To nije točno!”, naglasio je Đikić.
Portali su specifični, istaknuo je Đikić, a uskoro se “nijedan medij neće moći financirati samo od komercijalnih oglasa”.
“Portali ovise o oglasima, klikovima posjetioca. Vrlo su skromni uvjeti rada na većini naših portala. Na portalima stvari funkcioniraju tako da je zaposleno malo ljudi koji rade puno posla za male plaće. To nije dobra vrsta posla. Novinari moraju biti – neću reći dobro plaćeni, ali moraju biti motivirani”, smatra Đikić.
Tjednik SNV-a našao se pod udarom udruge U ime obitelji, koja se protivi dodjeli proračunskih 3 milijuna i 200 tisuća kuna, koliko su Novosti dobile za 2016. Optužuju tjednik da novac koriste protivno propisanim kriterijima te da, umjesto da promiču kulturni identitet srpske manjine, potiču netrpeljivost prema većinskom hrvatskom narodu.
Trn u oku im je i Crkva:
“Neka se, za primjer, crkva povuče iz škola skupa s talibanskim vjeronaukom, neprosvijećenim vjeroučiteljima, idiotskom mizoginijom, smrdljivim nacionalizmom i pokvarenim revizionizmom koji je crkvene prostore otvorio skoro svakoj ustašoidnoj budali. Odjebite!“, stoji u Novostima od 13. siječnja 2017. godine.
Često je Đikić pisao i govorio o potrebi suočavanja hrvatske javnosti s ratnom prošlošću. Za njega je ono što se dogodilo u kolovozu 1995. bilo je ujedno i pobjeda i moralni krah ove zemlje.
I dok ne počnemo razgovarati i o jednom i drugom i o pobjedi i oslobađaju svog teritorija u legalnoj operaciji i moralnom krahu ove zemlje koji se očitovao u ubijanju starih ljudi, paljenju njihovih kuća mi ne možemo govoriti o objektivnom suočavanju s tim vremenom, smatra Đikić.
S godinama je, osim prijatelja, stekao i veliki broj protivnika. Među njima je i general i saborski zastupnik Željko Glasnović. Za Glasnovića Đikić je jedan od onih koji su raspadom Jugoslavije ostali na čistini te, kaže, totalno izgubili svoj indentitet. Drži ga apologetom velikosrpskog imperijalizma.
