Iz Jugoslavije je od 1965.-1976. iseljeno 1,5 mil. ljudi: Od toga 65% Hrvata i 25% Makedonaca

Od 1965. do 1976. iseljeno je 900 tisuća Hrvata, a i danas se nastavlja program istrjebljenja. Hrvatska ne može preživjeti toliko demografsko krvarenje, to više nije pitanje demokratskog procesa, nego pitanje golog opstanka.

SAŠA UZUNOV australski istraživački novinar makedonskog porijekla i hrvatski prijatelj, ( što me podsjeća na neka prošla vremena i nezastarivu maximu “Neprijatelj tvog neprijatelja, tvoj je prijatelj!”), voli istraživati povijesne arhive, prvenstveno one koje se odnose na Makedoniju, pa ne začuđuje da često uz makedonsko ime nađe i dokumente koji se odnose na hrvatsku povijest

Dijelili smo sudbinu dugačku koliko i velikosprski ekspanzionistički program, u poziciji na zapadu popularno nazvanu “underdog” (Gledao sam hrvatski prijevod i “pobijeđeni” ne odgovara značenju. Underdog često pobijedi).

 

“The Canberra Times”, dnevna novina australskog glavnog grada od četvrtka 25. 09. 1980., donijela je vrlo zanimljiv artikal o jugoslavenskom programu iseljavanja nesrpskih naroda, poglavito hrvatskog i makedonskog, koji se, barem u hrvatskom slučaju, na čuđenje svih koji ne poznaju političku situaciju u Hrvatskoj, nastavlja i danas.

Pod naslovom “Jugoslavija podupire privatno poduzetništvo” pisac se osvrće na posjetu ANU (Australian National University) Dr. sc. Vesne Mikačić sa Zagrebačkog sveučilišta. Gđa Mikačić je kao stipendist australske vlade 1980. došla sudjelovati u elaboratu Demografskog odjela ANU o doseljenicima iz Jugoslavije. Njezina kasnija doktorska dizertacija je bila na temu “Jugoslavenski doseljenici u Australiji” a 1984. je objavljena kao knjiga na hrvatskom.

Iako zaposlena u Centru za istrživanje migracije (1978.-1986.) Sveučilišta u Zagrebu, Dr. Mikačić je za “The Canberra Times” izjavila da ne zna skoro ništa o strukturi jugoslavenskog iseljeništva u Australiju.

Prema tim istraživanjima, iz Jugoslavije se na zapad 1965. – 1976. iselilo 1.5 milijuna stanovnika, od kojih, prema australskoj statistici, 60% sačinjavaju Hrvati, 25% Makedonci i 15% svi ostali. Od 143,593 osobe koje su iz Jugoslavije doselile u Australiju (statistika 1976.), 34% živi u Melbourneu a 30% u Sydneyu.

Podatak o tako ogromnom postotku Hrvata u populaciji koja se skoro cjelokupno sastoji od Hrvata i Makedonaca, o čemu se u Zagrebu, čak i u Centru za istraživanje migracije, nije znalo skoro ništa, jasno ukazuje da je to bio proizvod smišljene beogradske etno politike.

Uz Sloveniju koja je u iseljavanju zabilježila najmanji postotak, Hrvatska je bila najrazvijenija republika u Jugoslaviji i da je to bio odraz gospodarske situacije, onda bi Hrvatska uz Sloveniju imala najmanji postotak iseljavanja. Bio je to proizvod političke situacije, nastavak programa istrjebljenja započetog 1945. koji je kontinuirano nastavljen do kulminacije 1991. godine vojnom agresijom.

Uspostavom samostalnosti prva dva prioriteta samostalne države trebala su biti obrana i zaustavljanje iseljavanja. Ako pogledamo manipulacije braniteljskim i kasnije obrambenim snagama Republike Hrvatske, gospodarsko uništenje prevorbom i privatizacijom i gospodarsku politiku danas, ta dva prioriteta potpuno su zanemarena i današnja hrvatska iseljenička statistika vjerojatno već nadilazi brojku hrvatskih iseljenika u Australiju 1965.-1973.

Namjerno ili ne, paralelno s kontinuitetom programa hrvatske kolektivne krivnje, nastavlja se i “bivši” jugoslavenski program istrijebljenja. Hrvatska ne može preživjeti ovoliko demografsko krvarenje i to više nije pitanje demokratskog procesa, nego pitanje golog opstanka.

Ako je demokracija odraz volje hrvatskog naroda, onda ta volja za sigurno nije osiromašiti u gospodarskom kaosu, biti vojno nesposobni obraniti se od vanjskog napada niti nestati u iseljeničkom egzoduzu. To onda nije demokracija kao odraz vlasti naroda nego demokracija kao okvir obmane i uništenja naroda čiji bi interesi tim procesom inače trebali biti zaštićeni.

Tko god sluša vladine hvalospjeve o napretku i rezultatima i misli da je ovo alarmantno preuveličavanje, neka sam pogleda gospodarske i političke statistike, podatke o iseljavanju mladih profesionalnih kadrova i program psihološkog rata, žigosanjem hrvatskog naroda fašističkim kako iz Beogada tako i iz Zagreba.

Hrvatskoj predstoje izbori i ako vlada, koja god se nađe na čelu, ne poduzme hitne i značajne korake, na brzinu zaustaviti ovaj proces, Hrvatska bi se mogla naći u poziciji sličnoj onoj poznatoj kao “Runaway Greenhouse Effect” (nezaustavljivi staklenički efekt tj. proces rasta temperature koji nikakva ljudska intervencija više ne može zaustaviti).

U tom slučaju odluka čekati iduće izbore, kao što je bila dosadašnja praksa, bila bi fatalna. Demokracija ne može biti provoditelj uništenja svog nosioca. To bi bila politička verzija auto-imune bolesti po kojoj imuni sistem napada svoje vlastito zdravo tkivo.

Dinko Dedić/foto: arhiv