U HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 gostovao je Đuro Kovačević, junak Domovinskog rata, koji je otvoreno govorio o ratnim iskustvima, utjecaju rata na naše društvo te načinima na koje se možemo truditi da se slično razaranje više nikada ne ponovi.
Đuro Kovačević, porijeklom iz Metkovića, tri je puta bio ranjen u Domovinskom ratu, ali se svaki put vraćao na prvu crtu bojišta. Njegova supruga, Maja Kovačević, istaknula je kako život s Đurom nije lagan, ali nikada nije dosadan. Đuro je s dozom humora komentirao vlastitu sudbinu:
“Možda sam mogao biti sjajan sportaš ili pisac, a evo sad sam tek dobar invalid,” rekao je Kovačević, koji i danas nosi metak u tijelu. Kroz više od 200 šavova i brojna ranjavanja, malo je dijelova tijela koje su mu ozljede zaobišle.
Đuro je voditeljem Aleksandrom Stankovićem podijelio je svoja iskustva iz ratnih dana, progovorivši o teškim sjećanjima, ali i o svom odnosu prema ratu te izazovima koje je život donio nakon sukoba.
Nakon povratka iz JNA, Kovačević je, unatoč protivljenju roditelja koji su mu osigurali siguran život u Švicarskoj, odlučio ostati i pridružiti se obrani Dubrovnika.
Uspomene iz rata uključuju i njegovo najteže iskustvo na Dinari, gdje su se suočavali s ekstremnim hladnoćama, dok je u Bosni i Hercegovini, prilikom zadatka “čišćenja” bunkera, bio ranjen i suočio se s gubitkom prijatelja.
Ranjen sam vukao prijatelja 6 sati po snijegu na Dinari, liječnik se čudio što sam preživio. Đuro Kovačević – Ajant
—-
ĐURO KOVAČEVIĆ: Mi smo trebali počistiti te bunkere. To su bili bunkeri, ja ne znam, ja to nisam vidio nego u onim filmovima Omaha Beach i tako. I kako bilo, u prvih 10 minuta obrisano je pola naše satnije. Ja sam se dovukao do onoga vrha i htio sam preskočiti. Međutim, pokazuje tamo da je ranjen moj prijatelj. Što ću, ne mogu ostaviti čovjeka. Jedini način, ja sam udaljen 4 metra od bunkera, je da ja izađem pred cijev i da ispalim hrpu metaka i onda pokušam njega gurnut doli da ga uhvate, a sa mnom gotovo, kraj priče. Međutim, on je poginuo, nisam znao. I onda su me oni tu izbušili žestoko i spasio me Ivan Gotovac, jedan plemenit čovjek. On me previo i rekao da je nevjerojatno, to su bile baš ono strašne rane.
– Liječnik je rekao da se čudi kako ste preživjeli. Ako se ne varam, Vi ste hodali 6 sati, po snijegu do koljena, da biste došli do medicinskog osoblja.
Došli smo do transportera. Nažalost, Matan Vuletić je umro.
– Čovjek kojeg ste nastojali spasiti?
Da, njega smo vukli. Sad zamislite, je sam ranjen i vučem tog čovjeka. Koliko sam izgubio krvi, trebao sam umrijeti, a nisam. U svakom slučaju, ušao sam u taj transporter, vozio se i pokvario se.
– Dobro, to je i crni humor u svemu tome.
Prvi put u povijesti da se pokvario, naravno kad sam ja unutra.
Objavljuje Nedjeljom u 2 u Nedjelja, 10. studenoga 2024.
–
Njegovo gostovanje na HRT-u komentirao je Andrija Jarak:
“Treba nešto napisati o prijatelju s kojim si odrastao, kojeg poznaješ 50 godina, a da nije floskula. Pa evo. Drago mi je da su ljudi mogli uživo vidjeti kako izgleda i razmišlja istinski hrvatski heroj. Od svega izrečenog, osim razmišljanja o ljubavi i oprostu, najviše me vesele jasne poruke profiterima i huškačima
Čestitke kolegi Stankoviću na odabiru gosta i načinu na koji je vodio ovaj zahtjevan intervju
Ajante, ponosu naš, volimo te”, napisao je Jarak.
D.M. /Foto: hrt
