Petar Vlahov je otišao na teren za koji se ni jedan novinar ne otima, zapravo je teško zamisliti gori zadatak od izvještavanja s fronta.
Javljanje Petra Vlahova s HTV-a uživo iz Tel Aviva nakon zračnog napada pripadnika Hamasa podijelilo je javnost pa čak i novinare. Mnogi koji nikad nisu bili u sličnoj situaciji – na nekom ozbiljnijem terenu, kamoli na ratištu – našli su bezbroj zamjerki, poput navodno nepotrebnog “bildanja dramaturgije” jer Vlahov govori o zračnom napadu dok neke žene iza njega tipkaju na mobitel i razgovaraju.
Drugi su mu spočitavali “dress code” jer je na glavi nosio vojni šljem bez oznake press, koji novinara čini prepoznatljivima u sličnim okolnostima.
Mnogi su previdjeli činjenicu da je Vlahov ipak – otišao na gadan teren. Nije išao raditi reportažu o vjerskom turizmu, niti izvještavati s lakoglazbenog festivala; da se razumijemo, i to zna biti stresno i naporno, no ipak je povod lijep. Za razliku od ratnog.
Vlahov je otišao na teren za koji se ni jedan novinar ne otima, zapravo je teško zamisliti gori zadatak od izvještavanja s fronta. Petra su novinari uspjeli dobiti telefonski u Tel Avivu, u večernjim satima, i pitati ga je li doista bio u opasnosti – zbog onih koji imaju obraza vjerovati da se tamo čovjek zabavlja
– Da bio sam, ja i moje kolege, u opasnosti: snimatelj Stjepan Kotarski i tonac Stjepan Beti mogu posvjedočiti. Išli smo na zadatak u jedno naselje u blizini grada Ashelona na poziv ministarstva vanjskih poslova Izraela u pratnji naše Veleposlanice u Izraelu.
Na prilazima Ashelonu putem sms-sustava izraelskog obavještavanja stigla nam je informacija da na prostor grada u roku 60 sekundi padaju neprijateljski projektili upućeni iz pojasa Gaze.
Novinar HRT-a se “skrivao” od raketa tijekom javljanja, iza njega ljudi se mirno dopisivali
Prema utvrđenoj proceduri Izraelske sigurnosti svi moraju zaustaviti automobile na cesti, potražiti ako je moguće zaklon pored autoputa. To smo učinili mi, novinarska ekipa, kao i ostatak drugih ljudi – čekajući i gledajući kako iznad naših glava na nebu izgleda kiša raketa Hamasovih i PZO Izraelskih snaga…
U automobilu smo imali pancirke i kacige koje su bile predviđene da koristimo u obilasku naselja u blizni Gaze a osiguralo nam ih je naše Veleposlanstvo. Iz prtljažnika smo dograbili samo kacige kanadske proizvodnje i ležeći čekali prestanak napada. Kad je to završilo još “vrući” smo napravili “stan up” i objasnili što se dogodilo. Ljudi uokolo su se podigli s poda, počeli javljati rodbini na mobitele i tražiti informacije o eventualno oglašenoj novoj opasnosti, da znaju hoće li nastaviti put – objasnio je okolnosti Vlahov.
Apropo ostatka opreme koju (ni)su imali kazao je:
– Ne postoji ni prava ni kriva kaciga. U Izrael smo krenuli jedva osiguravajući zrakoplovne karte, s limitiranom prtljagom; dakle, bez pancirki i kaciga iz Hrvatske. To je oprema isključivo namijenjena za prvu crtu ratnih djelovanja, koju nabavljamo u hodu kada je potrebnom, pojasnio je Petar onima koji ne razumiju kako izgleda “stani-pani” situacija.
Rekao je i da iz država regije na ratištu nema nikoga osim HTV-ova reporterskog trojca (!), ali stvar prate kolege iz Njemačke, Francuske, SAD-a. Trenutno, kaže, nije u izravnoj opasnosti u Tel Avivu, ali realno postoji mogućnost raketnog udara i na glavni grad, rat je neizvjesna situacija u svakom trenutku.
– Tako je ovdje manje-više već 70 godina – trpko primjećuje.
Priznaje i da osjeća strah.
– Da, strah me kao i svakog čovjeka koji cijeni život i prihvaća rizik najgoreg ishoda. Ovo je moj posao i poziv ni više ni manje, tako je – Vlahov će.
A propos kasnijeg javljanja u večernjem Dnevniku gdje je intervjuirao Đovanija Rossu, poznatog sportaša koji živi u Izraelu, rekao je sljedeće:
– Čovjek ovdje živi, nije pripadnik Izraelske vojske ni policije, i nije na prvoj crti, ali svojim radom – humanim također – kao sad već sportska ikona Izraela daje golem obol tamošnjim građanima koji se samo bore za svoja prava i sigurnost.
Kaže da ne zamjera onima koji su ismijavali njegovo javljanje za HRT.
– Ne zamjeram ljudima ništa što govore i pišu u vezi mog javljanja, ali zamjeram kolegama iz nekih redakcija koji su ismijali mene i moju ekipu ovdje u Izraelu gdje je, ponavljam, proglašeno ratno stanje. Tužno je što me osamdeset posto njih vrijeđalo na osobnoj i ljudskoj razini, potpirujući najniže strasti kod čitatelja i(li) gledatelja, koliko sam stigao vidjeti. To nije greška, niti nenamjerno – u suprotnom umjesto konstrukcija koje su stvorile ozračje javnog linča prije bi nazvali izravno mene ili HRT i tražili bi tzv. drugu stranu i pojašnjenje
Sad je sve izlišno, ovo što sam kao novinar iz Hrvatske od nekih hrvatskih medija doživio je, po meni, sramotno, jadno i ponižavajuće. Da ne govorim o “kolegijalnosti” – kazao je Petar Vlahov
R.I. /Foto: hrt
