Je li Adam Lanza iz SAD-a bio inspiracija napadaču iz Prečkog

U osnovnoj školi Sandy Hook u Newtownu, Connecticut (SAD) 14. prosinca 2012. dogodila se masovna pucnjava u kojoj je 20-godišnji Adam Lanza ubio 26 ljudi.

U monstruoznom pohodu ubio je 20 djece u dobi od šest do sedam godina i šest odraslih zaposlenika škole. Sva stradala djeca bila su prvašići. Ranije tog dana, prije nego što se odvezao u školu, Lanza je ubio svoju majku u njihovoj kući u Newtownu.

Kad su hitne službe stigle u školu, Lanza se ubio hicem iz vatrenog oružja u glavu. Posljednji hitac ispalio je u 9:40:03

Incident je najsmrtonosnija masovna pucnjava u povijesti Connecticuta i najsmrtonosnija u osnovnoj školi u povijesti SAD-a. Zločin je bio stravičan, a policija je, da bi zaštitila roditelje od užasnih scena, identifikaciju tijela obavila preko fotografija.

Poznat mi je identitet napadača iz Prečkog koji je usmrtio jedno dijete, više njih ozlijedio, a učiteljici koja je štitila djecu nožem nanio višestruke ozljede, pa pokušao samoubojstvo.

Njegov identitet i fotografije ne objavljujemo, što zbog etičkih, što zbog zakonskih ograničenja, no jedna druga stvar me šokirala.

Kad sam vidio njegovu fotografiju – kadar, pozu i frizuru – prva asocijacija bila je na Adama Lanzu, masovnog ubojicu iz osnovne škole Sandy Hook u Newtownu

 

Adam Peter Lanza ( 1992. – 2012.) živio je sa svojom majkom, Nancy Lanza, u Newtownu, 8 milja od osnovne škole. Nije imao kazneni dosje. Imao je pristup oružju preko svoje majke, koja je opisana kao “ljubiteljica oružja koja je posjedovala najmanje desetak komada vatrenog oružja”. Često je vodila svoja dva sina u lokalnu streljanu, gdje su učili pucati.

Lanza je četiri i pol godine pohađao osnovnu školu Sandy Hook. Srednju je nastavio školi Newtownu ali prema riječima njegove majke “razbijala ga je tjeskoba”. Diplomu srednje škole stekao je kroz kombinaciju podučavanja i samostalnog učenja.

Učenici i profesori koji su ga poznavali u srednjoj školi opisali su Lanzu kao “inteligentnog, ali nervoznog i nemirnog”. Izbjegavao je privlačiti pozornost i bilo mu je neugodno u druženju. Nije poznato da je imao bliske prijatelje u školi.

Kada je imao 13 godina, Lanzi je psihijatar dijagnosticirao Aspergerov sindrom. Kada je imao 14 godina, roditelji su ga odveli u Centar za proučavanje djece Sveučilišta Yale, gdje mu je također dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP). Često je prao ruke i mijenjao čarape 20 puta dnevno, do te mjere da je njegova majka prala tri pune rublja dnevno.

Katkada je trošio paket maramica dnevno jer nije želio dotaknuti kvaku golom rukom.

U tjednima prije ubojstava živio je u gotovo potpunoj izolaciji u svojoj sobi, provodeći većinu vremena na internetu igrajući World of Warcraft i druge video igre. Jedina komunikacija s vanjskim svijetom bila je s članovima cyber-zajednice, “male zajednice pojedinaca koji su dijelili njegov mračni i opsesivni interes za masovna ubojstva”.

U to vrijeme Lanzina majka je razmišljala da ga preseli u drugi grad. Planirala je kupiti rekreacijsko vozilo u kojem će on boraviti kako bi potencijalni kupci mogli vidjeti kuću, a da njega ne ometaju. Izvješće Zastupnika djeteta navodi sljedeće:

U svjetlu navedenog plana gđe Lanze da se iseli iz Newtowna 2012., a možda potaknut strahom od napuštanja ” zone udobnosti ” svog doma, Adam je isplanirao i izvršio masakr u osnovnoj školi Sandy Hook 14. prosinca 2012. Njegovi teški i sve lošiji unutarnji mentalni zdravstveni problemi bili su kombinirani s atipičnom preokupacijom nasiljem. U kombinaciji s pristupom smrtonosnom oružju, to se pokazalo kao recept za masovna ubojstva.”

U izvješću Državnog odvjetništva Connecticuta iz studenog 2013. navodi se da je Lanza djelovao sam i planirao svoje akcije: “Lanza bio upoznat s vatrenim oružjem i streljivom i pristup im te je bio opsjednut masovnim ubojstvima, posebice pucnjavom u travnju 1999. u srednjoj školi Columbine u Coloradu.”

U izvješću se ne navodi konkretan motiv pucnjave: “Dokazi jasno pokazuju da je napadač planirao svoje akcije, uključujući i oduzimanje vlastitog života, ali nema jasnih naznaka zašto je to učinio ili zašto je ciljao Osnovni školu Sandy Hook

U izvješću Ured za djecu u studenom 2014. navodi se da je Lanza imao Aspergerov sindrom i da je kao tinejdžer patio od depresije, anksioznosti i opsesivno-kompulzivnog poremećaja, ali je zaključeno da ti čimbenici “nisu uzrokovali niti doveli do njegovog ubojstva djela”.

U izvješću se dalje kaže: “Njegovi teški i sve lošiji unutarnji mentalni zdravstveni problemi u kombinaciji s netipičnom preokupacijom nasiljem (i) pristupom smrtonosnom oružju pokazali su se receptom za masovni zločin.”

Bivši Lanzin učitelj primijetio je da je on pokazivao antisocijalno ponašanje, rijetko komunicirao s drugim učenicima i bio opsjednut pisanjem “o bitkama, razaranju i ratu.”

Izvješće Ureda za zaštitu prava djeteta zaključuje:

“Nije postojala jedna stvar koja je nužno bila prijelomna točka koja je natjerala Lanzu da počini ubojstvo. Prije je postojao niz događaja, od kojih su se mnogi sami nametnuli, koji su uključivali: gubitak škole, prekid odnosa s jednim prijateljem, praktički potpuna izolacija, strah od gubitka doma i promjene u njemu, odnos s gđom Lanzom, njegovom jedinom skrbnicom, sve veća depresija i anksioznost, te sve veća opsjednutost masovnim ubojstvima koja se javljaju u sve većoj mjeri alternativni svemir u kojem je razmišljanje o masovnim ubojstvima bila njegova središnja preokupacija”.

Autori su također primijetili da unatoč brojnim problemima u razvoju i mentalnom zdravlju, Lanza nije dobio odgovarajući tretman mentalnog zdravlja. Napisali su: “Pošteno je pretpostaviti da bi, da je Lanzina mentalna bolest bila adekvatno liječena u posljednjim godinama njegova života, jedan predisponirajući faktor za tragediju Sandy Hook mogao biti ublažen”.

Izvješće se također provizorno ne slaže sa zaključcima državnog odvjetnika o tome zašto je Lanza ciljao na Sandy Hook. Napomenuli su da će “prema FBI-u, strijelci vjerojatno gađati mjesta ili ljude koji su im poznati (…)

Osnovna škola je možda bila meta jer je mogao nadjačati ljude, što je dinamika koja je vrlo važna za masovne ubojice jer oni to čine ne želeći biti spriječeni”.

Ponovimo na kraju ranije napisanu rečenicu. Ako je mene, na prvi pogled, fotografija napadača iz Prečkog asocirala na Adama Lanzu, imam pravo očekivati da je isto trebala izazvati i kod osoba koje su brinule o zdravstvenom stanju i ponašanju napadača iz Prečkog.

M. Marković/Foto: CNN