Za vrijeme Ivice Račana, Hrvatska narodna banka, koju je vodio guverner Željko Rohatinski, prodala je 13,127 tona zlatnih rezervi 2001. godine, a 2005. godine po odluci Ivana Šukera, prodano je dodatnih 1.3 tone zlata iz sukcesije.
Nedavno su me hrvatske kolege, ekonomisti s London Business School, Ekonomskog fakulteta i Zagrebačke škole ekonomije i managementa, uvjeravali da je to bilo dobro za Hrvatsku i da je prodaja zlatnih rezervi bila i više nego opravdana.
Ovom prilikom im “poklanjam” skromnu analizu kako bi spoznali o kakvom propustu se radi.
Zlatne rezerve jedne zemlje su najbolje jamstvo. Možemo slobodno reći da je zlato frakcionalni minimum, kao u središnjim bankama kojeg svaka banka mora imati, a što također predstavlja jedan vid jamstva. Zemlja koja ima zlato, prestaje biti rizična zemlja.
Ako Iran i Rusija sa 125 kg zlata (vrijednost 5 milijuna €) iz gornjeg primjera, mogu napraviti posao od 95 milijuna eura, Hrvatska je mogla s 13 tona zlata ostvariti posao od 10 milijardi eura.
Zamislite situaciju da Hrvatska svojom kunom kupuje po svijetu bez da uzima strane kredite, a sve garantira zlatom kojeg je na žalost prodala? Cijena roba i usluga bi bila umanjena za kamate koje Hrvatska ne bi morala plaćati. Gospodarstvo Hrvatske bi se preporodilo.
Tko je Hrvatsku oštetio i zašto, ostat će vječno pitanje za buduće generacije koje će skupo platiti ovaj povijesni propust. Razvlaštenje Hrvatske od zlatnih rezervi nije se dogodilo slučajno. Uklanjanjem fizičkog zlata, otvorio se put za davanje novih kredita Republici Hrvatskoj koja postojeće kredite vraća novim kreditima, čime se faktički nalazi u dužničkom ropstvu.
Za sve koji se pitaju kada će ova agonija stati, odgovor je vrlo kratak i jasan: kada Hrvatska rasproda sve resurse, kada razvlasti sve građane i kada rasproda sve što je u javnim rukama, tada će vjerojatno stati ova agonija. Ipak, kada malo bolje razmislim, agonija će tek početi.
Osobna autonomija će biti do kraja uništena. Svi će ovisiti o milosti nekoliko svjetskih korporacija, koje će umjesto država upravljati svim bitnim elementima društva.
Iskreno se nadam da sam vam približio ulogu i mogućnost fizičkog zlata? Konačno znamo zašto suverene zemlje masovno kupuju zlato. Skromnu analizu ću završiti najavom nove analize koja će biti još interesantnija, a koja će otkriti staru paradigmu i priliku za izlaz iz ekonomskog pesimizma bez “krvavih revolucija”. Ekonomija nije, niti će ikada biti znanost. Radi se o disciplini koja, kao u džudu, omogućava iskorištavanje snagu jačeg u vašu korist. Potrebno je samo logično i kreativno razmisliti.
Iza svakog grama fizičkog zlata, zasigurno stoji ljudski rad. Netko je zlato morao pronaći, iskopati i izliti, a u što nema nikakve sumnje. Zlato ne pada s neba, niti ga možemo tiskati u tiskari. Govorimo o fizičkom zlatu. Ako ga imaš, ono vrijedi, tu spora ne može biti.
S klasičnim novcem je stvar puno kompliciranija. Iza novonastalog novca, također bi trebao stajati ljudski rad. Tako bar kaže teorija. U praksi se susrećemo s niz problema. Kada banka procijeni nečiji budući projekt i odobri kredit, ona nije sigurna hoće li poduzeće za taj novac nešto napraviti – stvoriti vrijednost i dodatnu vrijednost svojim radom. Ako poduzeće napravi ono za što je uzelo kredit, tada novonastali novac pokriva novo stvorene vrijednosti. U slučaju da dođe do problema – početna ideja se ne ostvari – novonastali posuđeni novac nema što pokrivati i dolazi do njegove deprecijacije (inflacije).
Pošto nitko ne zna u realnom vremenu koliko su banke novcem pokrile koristan rad, primorani smo vjerovati u izvješća banaka i financijskih institucija.
Kod zlata ovaj problem ne postoji. Rad utrošen na iskopavanje određene količine zlata uvijek ima protuvrijednost u novcu, pošto se zlato može uvijek unovčiti.
Novac i investicije ne stvaraju rad i radna mjesta, nego rad i nova radna mjesta stvaraju novac i investicije. Interesantno, zar ne? O ovome ćemo drugi put. Vratimo se na zlato.
Svakodnevno čitamo u medijima: “Rusija i Kina masovno kupuju fizičko zlato”. Svi se pitaju zašto? Mnogi misle da će zlato preuzeti ulogu klasičnog novca u trgovini usluga i roba, a time ukinuti dominaciju dolara.
Odmah vam mogu reći, to se nikada neće dogoditi, a ovo su tri glavna razloga zašto:
Definitivno više nema potrebe govoriti o zlatu kao mogućem klasičnom platežnom sredstvu.
U prethodnom paragrafu smo vidjeli da zlato ima svoju unutarnju vrijednost koja proizilazi iz rada, a ne vrijednost temeljenu na povjerenju kao kod klasičnog novca na čiju vrijednost svojim radom utječu banke.
Zlato je rijetko i potreban je težak rad da bismo ga imali u “džepu”. Zbog toga kod zlata nemamo inflaciju. Već tisućama godina vrijednost zlata je dogovorna i tako će vjerojatno ostati u budućnosti jer alternative “još nema”.
Upravo ova činjenica razotkriva razlog masovne kupovine fizičkog zlata u svijetu, ali i nagovještava novu veliku financijsku krizu.
Velike zemlje ne kupuju zlato da od njega prave platežno sredstvo, nego ga planiraju koristiti za jamstvo u međunarodnoj trgovini.
Sjedinjene američke države brane korištenje dolara uvodeći sankcije. Sankcionirane zemlje moraju živjeti i trgovati. Zlato ne mogu koristiti za trgovinu iz tri bitna razloga koje smo već naveli, ali zato mogu svojim fizičkim zlatom dati jamstvo da će drugoj zemlji isplatiti eventualni dug potreban za kupovinu usluga i roba.
Primjer: Iran želi od Rusije (ruske tvrtke) kupiti putnički zrakoplov koristeći svoj nacionalni novac u protuvrijednosti od 50 milijuna eura. Jamči da u slučaju inflacije domaće valute ili više sile, Rusija neće izgubiti ništa, jer će cijena biti vezana za zlato ili nešto drugo. Plaćanje želi izvršiti u 60 mjesečnih rata u domaćoj valuti ili rubljama, ako ih ima.
Da bi ruska tvrtka bila sigurna u naplatu, ona od Irana traži jamstvo u fizičkom zlatu, tako što će Iran deponirati (blokirati) 1250 kg zlata. U slučaju da Iran ne mogne vratiti kredit, ruska tvrtka će preuzeti zlato i tako naplatiti dug Irana.
Tijekom plaćanja, Iran može kontinuirano oslobađati količinu zlata koja više nije potrebna za jamstvo i iskoristiti ga za druge poslove. Nakon 30 mjeseci, Iran će isplatiti 50% duga i osloboditi 625 kg zlata za novi financijsku transakciju – kupovinu.
Ako ste dobro pratili, fizičko zlato omogućava sigurnu trgovinu bez korištenja dolara. Pričamo o klasičnoj dedolarizaciji gospodarstva.
Stvar postaje interesantnija, ako Rusija u isto vrijeme kupuje naftu od Irana u vrijednosti od 45 milijuna eura. Kompenzacijska razlika iznosi samo 5 milijuna eura.
U prijevodu, za posao od 95 milijuna eura, potrebno je imati samo 125 kg fizičkog zlata kao jamstvo.
Sada vam je sigurno jasno zašto svi kupuju zlato. Ono ne služi za trgovinu, nego za jamstvo. Što je trgovina dinamičnija i što više teži kompenzacijskoj nuli, zlata treba manja. Dolar više uopće nije potreban jer svi mogu koristiti čak i “toalet papir” koji ima jamstvo u zlatu.
VAŽNO: Deponiranje zlata može napraviti mali problem. Zato su potrebne zemlje od povjerenja. Jer tko će garantirati Rusiji da će Iran isporučiti zlato ako dođe do problema. Slične transakcije traže treću stranu.
Ovo će biti također jedan veliki globalni izazov koji će na prvo mjesto staviti zemlje s visokom razinom poštenja, tj. one zemlje, koje neće u datom momentu blokirati tuđe jamstvene zlatne rezerve iz geopolitičkih razloga. Švicarska je do sada bila vrlo sigurna, ali veliki pritisak zadnjih godina je natjerao ovog svjetskog financijskog lidera da napravi određene iznimke.
Bivši ministar zdravstva Vili Beroš, koji je u istražnom zatvoru zbog sumnje na korupciju u…
Domagoj Juričić, nekadašnji predstojnik ureda Kolinde Grabar-Kitarović, je u podcastu Krešendo Nove tv ispričao kako je…
Dragan Marković Palma preminuo je u 65. godini nakon kratke bolesti. Osebujni bivši gradonačelnik Jagodine…
Komentiraj