Nema jasnijeg znaka ropstva od onoga kada narod slavi svoje krvnike i prešućuje svoje žrtve!
A kao što znamo, neki i danas slave, neki bi i danas htjeli da šutimo! Mahom su to apostoli „srpskog sveta“ ili zaljubljenici u različite tobože regionalne, a u biti jugoslavenske ideje i inicijative.
Zato treba dići glas – ne radi se o pukoj historiografiji, nego o slobodi i dostojanstvu hrvatskoga naroda! Baš zato su s nama danas trebali biti i najviši predstavnici hrvatske vlasti”, napisao je Jonjić.
Boričevac je naselje u Ličko–senjskoj županiji. Nalazi se uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom.
Godine 1941. Boričevac je s okolnim mjestima imao oko 2.000 stanovnika i svi su bili etnički Hrvati. Četnici iz Srba naslje su do temelja spalili, a sve koje su zatekli pobili.
Najprije 27. srpnja 1941. ubili 37 Hrvata u obližnjem selu Brotinja, a kad su Hrvati napustili Boričevac, opljačkali su i spalili 1. i 2. kolovoza 1941. sve kuće i crkvu u Boričevcu. Pritom su pobili sve Hrvate koji su u selu ostali – 11 staraca te 44 žena i djece.
Ubijeno je 24 članova obitelji Ivezić. Najmlađi Jakov imao je 2, a najstariji Luka 82 godine.
Do stradanja Boričevca došlo je kao izravna posljedica četničkog ustanka u Srbu 27. srpnja 1941. koji je kasnije proglašen i slavljen kao antifašistički. Počinitelji zločina bili su lokalni četnički odredi uz suradnju i potporu komunista.
Nakon Drugog svjetskog rata Hrvatima nije bio dozvoljen povratak u Boričevac, kao zapravo ni u jedno drugo mjesto koje je bilo zahvaćeno ustankom iz 1941. godine.
M.M. /Foto: Facebook
Komentiraj