Premijer Andrej Plenković jučer je na Trsatu komentirao koncert Imotskom kazavši da “očekuje kazne od strane sudova. “Meni su dragi Thompson, Mate Bulić i Dražen Zečić, ali ovo što se događalo na trgu je bilo nedopustivo, to najoštrije osuđujem, to sam uvijek osuđivao. I radim distinkciju između koncerta i nedopustivih događaja na trgu.”
Naglasio da događaji na trgu nemaju nikakve veze s komemoriranjem poginulih pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu.
“Ono što je bilo na trgu nema nikakve veze s komemoriranjem pogibije pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu. I to je ta razlika, pa to je iz aviona jasno”, dodao je premijer jazavši da ovakvi ispadi zaslužuju osudu i odgovarajuće sankcije te kako “očekuje kazne od strane sudova“.
Premijerovu izjavu komentirao je predsjednički kandidat Tomislav Jonjić:
ČEMU SIJANJE RAZDORA U BRANITELJSKIM REDOVIMA I MIJEŠANJE U RAD PRAVOSUĐA?
– Kao predsjednički kandidat koji na izborima kani pobijediti, pa će samim time, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, surađivati s Vladom, nemam potrebu koristiti svaku prigodu za demonstraciju različitih ideoloških i nacionalno-političkih pogleda koje zastupamo predsjednik Vlade i ja.
No, kad se radi o načelnim pitanjima, o zaštiti Domovinskog rata te o hrvatskim braniteljima, njihovim simbolima i osjećajima, pravo na šutnju ne postoji, naprotiv!
Jedno od takvih pitanja je današnja izjava predsjednika Plenkovića na Trsatu. Premijer Plenković je tamo „oštro osudio pjevanje ustaških pjesama“ u Imotskome, istaknuo kako to nema „nikakve veze s komemoriranjem poginulih pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu“ te izjavio kako „očekuje kazne od strane sudova“. Time je posve nepotrebno i potpuno pogrješno zauzeo stajalište slično onomu koje o tom događaju ima trenutni predsjednik Republike Zoran Milanović.
Ima predsjednik Vlade pravo na svoju političku ocjenu baš svih događaja u državi, pa slijedom toga ima pravo politički promišljati i intimno se osjećati drugačije, čak i suprotno ne samo od nekolicine tobožnjih prekršitelja nego i od onih nekoliko desetaka tisuća Hrvata koji su se okupili u Imotskome 6. i 8. kolovoza. I on i Milanović su se, uostalom, različito od većine osjećali i 1991., kad je većina sudionika ovih koncerata – ili su to činili njihovi očevi, pa i djedovi – goloruka stala u obranu Hrvatske.
No, nema predsjednik Vlade pravo sijati razdor u braniteljskim redovima i izdvajati pripadnike HOS-a iz jedinstvene Hrvatske vojske. Još manje ima pravo predsjednik Vlade konstruirati zakonske opise prekršaja i kaznenih djela, jer zakone ne donose ni Vlada niti njezin predsjednik, nego ih donosi Hrvatski sabor. Iz onakvih kakvi oni danas jesu, posve jasno je da u Imotskome nije bilo bilo ni govora mržnje niti pozivanja na nasilje.
Nije poznato da se itko od onih koji su pjesme na svoje uši čuli, potužio na prijetnje niti se osjetio ugroženim, a čitava je afera izmišljena i konstruirana prema prokušanom receptu kojim su Hrvatima desetljećima nabijani kompleksi krivice, kako bi se onemogućilo stvaranje hrvatske države.
A ponajmanje od svega ima predsjednik Vlade pravo određivati sudovima kako trebaju postupati, kakve presude donositi i kakve kazne izricati. Kao školovani pravnik i kao prvi predstavnik izvršne vlasti koja je zbog takvih zloupotreba političkog utjecaja na temelju odluka Europskog suda za ljudska prava ne jednom platila visoke kazne (Peša protiv Hrvatske itd.), Andrej Plenković mora znati da je takvo miješanje u rad pravosuđa ne samo izraz nedemokratskog duha, nego je i politički štetno te protivno hrvatskom Ustavu i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Svaki onaj koji bi zbog bilo kakvog sudjelovanja u imotskoj manifestaciji ponosa, slavlja i prkosa bio osuđen, upravo će ukazivanjem na taj nedopustiv pritisak na pravosuđe izboriti oslobađajuću presudu i pravo na naknadu štete. Čemu onda služi ta trsatska udvornička parada?
D.M. /Foto: Boris Šćitar
