Kajkić objavio imena četnika ubijenih u agresiji na Vukovar

“Srbin iz Negoslavaca zaposlen je u Hrvatskoj,  prima plaću od 1000 eura, a invalidnost u iznosu od 300 eura dobiva iz Srbije jer je ostao bez stopala kao neprijateljski vojnik.”

Nikola Kajkić koji se svojedobno kao djelatnik MUP-a bio zadužen za istraživanje zločina na Ovčari, na svom Facebook profilu objavio je imena agresorskih vojnika koji su tijekom borbi poginuli na području Vukovara.

Kajkić za portal Dnevno.hr kaže kako je do spiska došao prvenstveno iz beogradskog arhiva JNA u koji je ulazio putem kartice od Nataše Kandić. Neke je podatke, kaže, pronašao u vukovarskoj arhivi koja sadrži imena svih sudionika iz redova srpske vojske i milicije SAO Krajine, a osim osobnog imena i datuma rođenja, navedena su i mjesta stradavanja. Prikupljanjem se, otkriva nam, bavio više od godinu dana.

Na pitanje zbog čega je objavio imena srpskih dobrovoljaca poginulih u Vukovaru i što time dobiva, Kajkić kaže:

“Prvenstveno želim pokazati da nije toliko komplicirano napraviti registar neprijateljskih vojnika koji u Hrvatskoj i dan danas – ne postoji. Stalno se govori kako je to nemoguće ali, evo… Ja sam do sada objavio oko 500 imena poginulih, a mislim da ću ih objaviti barem tisuću. Među njima ima dobrovoljaca iz Vukovara, Srbije, Kosova, BiH, a ima i nešto pripadnika redovne JNA.”

On kaže kako u objavi registra ubijenih neprijateljskih vojnika ne vidi problem:

“Srbi lažu da su njihovi vojnici stradali na vojnim vježbama”

“Zašto bih imao problem? Baratamo sa brojem i imenima naših 2717 pobijenih branitelja i civila u Vukovaru, pa neka se onda znaju imena agresora koji su pucali po našim ljudima i pritom poginuli. Ne znam zbog čega bi i ovaj registar bio nepoželjan.

Dapače, srpska vlast kontinuirano laže i umanjuje broj svojih ubijenih vojnika, pa tako brojne obitelji njihovih žrtava uopće ne znaju kako su okončali njihovi sinovi, braća i očevi. Od kraja Domovinskog rata na ovamo, lažu im da su izginuli na vojnim vježbama u npr. Novom Sadu i slično, a sve kako bi prikrili tadašnju pogibeljnost prilikom osvajanja.”

Kajkić ističe kako je za agresije na Vukovar, većinom zbog granatiranja,  poginulo  500 do 600 branitelja i civila te da je do masovnih, osvetničkih likvidacija došlo tek nakon pada.

“Većina Hrvata ubijena je nakon 18. studenog, a o tome svjedoče masovne grobnice u Negoslavcima, Pačetinu, Dalju, Borovu Selu, Trpinji, Boboti, Ovčari… Njihovi su vojnici stradali u izravnim borbama, a to vam puno govori…”

Radeći na ovom spisku, Kajkić je došao do vrlo intrigantnih podataka:

“Jedan Srbin iz Negoslavaca je kod nas zaposlen i prima plaću od 1000 eura, a invalidnost u iznosu od 300 eura dobiva iz Srbije. Ostao je bez stopala kao neprijateljski vojnik.”