Mi imamo Hum, najmanji grad na svijetu, a njegova populacija od 20-ak stanovnika zvuči kao velegrad u usporedbi s Monowijem, američkim gradom čija je populacija ukupno 1 stanovnik, odnosno stanovnica.
Elsie Eiler živi ovdje čitav svoj život, pa je gledala kako se populacija postepeno smanjuje. Gradonačelnica, blagajnica, tajnica grada, knjižničarka, vlasnica kafića samo su neke od njenih funkcija.
Svake godine na svom kafiću objesi znak “Izbori za gradonačelnika” te potom glasa sama za sebe. Po zakonu je dužna osigurati izbore. Kao vlasnica kafića obvezna je tražiti dozvolu za alkohol i duhan, pa zahtjev šalje državi, koja ga potom proslijeđuje gradonačelnici, pa kada ga, kao gradonačelnica potpiše, vraća ga nazad sebi, kao vlasnici bara.
Prije 90-ak godina Monowi je imao oko 150 stanovnika. Tada su postojale čak 3 trgovine, nekoliko restorana, pa i zatvor. A grad je bio postaja na željeznici Elkhorn.
Eiler je ostala zadnja stanovnica nakon što je njen muž Rudy umro. Upoznali su se još u vrtiću, oženili su se kada je ona imala 19 godina i čitav su život proveli u Monowiju.
Crkva je posljednji pokop održala 1960., do 1970. zatvorila se zadnja trgovina i pošta, škola se zatvorila 1974., a u 70-ima odselila su i Eilerinina i Rudyjeva djeca. 1971. Eiler i Rudy otvorili su kafić. Do 1980. u gradu je ostalo još samo 18 stanovnika, a 20 godina kasnije ostao je samo ovaj bračni par. Rudy je preminuo 2004.
Unatoč tome, Eiler se nije htjela preseliti. Tvrdi da nije usamljena jer 12 sati radi u svom kafiću gdje ima redovne goste iz susjednih mjesta, a i turiste iz cijelog svijeta koji dolaze vidjeti ovaj gradić sa samo jednim stanovnikom.
Kako izgleda život u minijaturnim gradićima pogledajte u videu.
