Rusko vojno zapovjedništvo dobilo je oštre kritike zbog zaustavljenog rata u Ukrajini. Dva su glasa bila glasna – čečenski čelnik Ramzan Kadirov i Jevgenij Prigožin, osnivač Wagnerove plaćeničke skupine. Zbog čaga su njih dvojica postali važni u Kremlju?
Njih dvojica službeno ne vode nijednu rusku vojsku ili sigurnosnu službu, a ipak im je dopušteno kritizirati vojne zapovjednike i hvaliti stavove jedan drugoga.
Ruski rat u Ukrajini narušio je imidž ruske vojske kao učinkovite i dobro vođene organizacije – od neuspjelog obećanja da će državnu televiziju u Kijevu zarobiti u roku od tri dana do povlačenja s velikih dijelova ukrajinskog teritorija. Novoimenovani čelnik ruskih snaga u Ukrajini, general Sergej Surovikin, zasad se može pohvaliti samo uspjehom u dizanju u zrak ukrajinskih elektrana.
Ali sama činjenica da ova dva čovjeka nisu ušutkana zbog nečega što bi se činilo nečuvenim pokazivanjem lojalnosti Vladimiru Putinu čini njihova stajališta važnima.
Konkretan primjer je sudbina general-pukovnika Aleksandra Lapina. Jedan od ruskih najviših zapovjednika u Ukrajini, prema nepotvrđenim, ali raširenim izvješćima, smijenjen je tijekom vikenda.
Ramzan Kadirov ga je prije samo dva dana opisao kao “bez talenta”, okrivljujući ga za nedavne poraze, uključujući ponovno zauzimanje istočnog grada Limana od strane ukrajinskih snaga početkom listopada. Čečenski čelnik je na društvenim mrežama poručio da generalu Lapinu treba oduzeti čin i “poslati ga na prvu crtu kao običnog vojnika”.
“On svoju sramotu treba oprati krvlju”, rekao je.
Aleksandar Lapin /Foto: Ministarstvo obrane Rusije
Jevgenij Prigožin pridružio se kritici. Probijao se kroz ruski zatvorski sustav regrutirajući zatvorenike za borbu u Ukrajini. Takva akcija ne bi bila moguća bez odobrenja s više razine. Čak je otišao toliko daleko da je pohvalio Ukrajinca Volodimira Zelenskog kao “snažnog, samouvjerenog, karizmatičnog i dragog čovjeka”.
Tko su Prigožin i Kadirov?
Jevgenij Prigožin prvo je postao poznat pod nadimkom “Putinov kuhar”, jer je pripremao hranu i piće za službena događanja u Kremlju.
Poslovni čovjek iz Sankt Peterburga, drugog po veličini ruskog grada, navodno je poznavao Vladimira Putina 1990-ih kada je budući predsjednik radio u gradonačelnikovom uredu i posjećivao njegov restoran, popularan među lokalnim dužnosnicima.
Do 2010-ih nekoliko ga je novinarskih istraga povezalo s takozvanom “tvornicom propagande” u Sankt Peterburgu – jedinicom za dezinformiranje čija je uloga navodno bila proizvodnja sadržaja koji omalovažava rusku političku oporbu na internetu i prikazuje Kremlj u povoljnom svjetlu.
Godine 2016., prema kasnijoj istrazi američkog posebnog tužitelja Roberta Muellera, sudjelovao je u pokušaju Rusije da se umiješa u američke predsjedničke izbore. Prigožin je zanijekao bilo kakvu povezanost sa zavjerom.
Dugi niz godina nijekao je bilo kakvu povezanost s tvrtkom za regrutiranje plaćenika pod nazivom Wagner Group. Wagner se prvi put pojavio u istočnoj Ukrajini 2014., a njegovi borci kasnije su se pojavili u Siriji i mnogim afričkim zemljama.
Nedavno je priznao umiješanost u Wagner, koji se, po izvješćima ruskih medija, pokazao kao jedna od najučinkovitijih ruskih jedinica u ratu u Ukrajini.
Također je godinama bio uključen u javnu svađu s guvernerom Sankt Peterburga Aleksandrom Beglovom, idući toliko daleko da ga je optuživao za “podržavanje ukrajinske vojske”.
Malo je Putinovih saveznika tako lojalnih kao čečenski predsjednik Ramzan Kadirov, kojeg je ruski čelnik 2007. postavio da vlada autonomnom republikom u regiji Sjevernog Kavkaza.
U 1990-ima Čečenija se neuspješno borila za neovisnost. Pod vladavinom g. Kadirova svi pokušaji čečenske neovisnosti su zaustavljeni, dok su ljudska prava pogoršana, a njegova privatna milicija “Kadirovci” optužena je za ozbiljna zlostavljanja.
Bio je nepokolebljivi pristaša ruske invazije na Ukrajinu od samog početka, slao je vojne postrojbe Kadirovce i tvrdio da su oni među najbolje obučenim, najhrabrijim i najnemilosrdnijim vojnicima u okupacionoj ruskoj vojsci.
Možda su nemilosrdni, ali neki komentatori njihove ljude nazivaju i “TikTok snagama”, više zainteresiranima za objavljivanje videa svojih pothvata na društvenim mrežama nego za borbu.
Aktivisti za ljudska prava kažu da je veliki broj čečenskih vojnika unovačen protiv njihove volje, nakon što je obiteljima prijećeno iznudom ili fizičkim zlostavljanjem.
U znak da Kremlj cijeni njegovu lojalnost, čečenski vođa je promaknut iz brigadnog generala u pukovnika.
Zašto su ta dva čovjeka važna?
Iako u prošlosti nisu smatrani saveznicima Kadirov i Prigožin nedavno su počeli puhati u istu tikvu i hvaliti jedan drugoga. Čečenski vođa opisao je biznismena iz Sankt Peterburga kao “rođenog heroja”, a njegove Wagnerove plaćenike “neustrašivim domoljubima Rusije”. Prigožin je uzvratio kompliment: “Ramzane, pališ!” napisao je u jednoj od objava na društvenim mrežama.
Obojica su kritični prema vojnom vodstvu, koje predstavljaju ministar obrane Sergej Šojgu i njegov zamjenik i načelnik stožera, general Valerij Gerasimov. S kuražom da imenuje i sramoti one koji su odgovorni za neuspjeh u Ukrajini, to bi mogla biti njihova prilika da steknu veći utjecaj.
Analitičari smatraju da njih dvojica, čečenski čelnik i vođa Wagnera sami po sebi nemaju dovoljnu težinu. Službena politička elita ih ne voli i doživljava ih kao autsajdere. Ali ako se ujedine, mogu izazvati ljude u najužem krugu predsjednika Putina, jer se pojavljuju podjele.
Ruski politički analitičar Abbas Galiamov kaže da je ponašanje Kadirova i Prigožina neuobičajeno za zemlju u ratu: “Čini se da vertikalni sustav savezne vlasti koji je uspostavio predsjednik Putin ne funkcionira na jednom mjestu gdje je najpotrebniji – u vojsci.” On opisuje okruženje “kaosa”, u kojem se zapovjednici različitih vojnih jedinica svađaju, a ne bore kao tim.
Stručnjaci američkog Instituta za proučavanje rata (ISW) smatraju da u neposrednom okruženju predsjednika Putina postoje dvije velike skupine. Oni koji žele zaustaviti rat kako bi spasili imovinu načetu zapadnim sankcijama – i oni žele nastaviti rat
Ova dva čovjeka, Prigožin i Kadirov, žele nastavak rata. To bi mogla biti poruka koju ruski čelnik očajnički želi čuti i i zato ih, barem zasad, odlučio držati bliže sebi.
M.M. /Foto: TASS
