Karolina V. Krišto u priču o komunizmu i kriminalu ubacila i Emila Tedeschija

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma obilježava se 23. kolovoza kao spomendan u Republici Hrvatskoj i europski je dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.

Tim povodom na Facebooku se oglasila saborska zastupnica Domovinskog pokreta Miroslava Škore Karolina Vidović Krišto

23. kolovoza 2020., europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima

NESUOČAVANJE S TOTALITARNOM PROŠLOŠĆU I NJEGOVE POSLJEDICE U HRVATSKOJ

Društvena manipulacija koja u Hrvatskoj stvara društvenu nepravdu, opću depresiju i raseljavanje, te skupinu privilegiranih – primjer: Emil Tedeschi

Sutra ćemo obilježiti 81. obljetnicu kada su dva totalitarizma (Staljin i Hitler) ujedinili svoje snage kako bi raskomadali jednu suverenu državu, u ovom slučaju Poljsku, a što je bio i početak II Svjetskog rata. Europski parlament proglasio je taj dan Danom sjećanja na žrtve totalitarnih režima, s punim pravom. Svaki razuman čovjek mora osuditi ograničavanje i kršenje temeljnih ljudskih prava, bez obzira na to u čije se ime ono provodilo, a pravo na život jest temeljno ljudsko pravo. Za mene kao kršćanku život je dar koji sam primila od Svemogućeg Gospodina. Život se može okončati samo prirodnom smrću.

Međutim, u Hrvatskoj vladajuće elite i 2020. godine ne prihvaćaju ta elementarna civilizacijska dostignuća. Poslijeratne zločine koje su činile komunističke partizanske snage i dan danas se pravdaju i poprimaju groteskne, patološke razmjere. Tako profesor na pravnom fakultetu, koji je čak bio i predsjednik hrvatske države, Ivo Josipović, izjavljuje da su ubojstva bez suđenja legitiman vojni cilj.

Izjave o ubojstvima na Bleiburgu i križnim putevima od predstavnika hrvatske samozvane elite natjecanje je u vrijeđanju žrtava i njihovih potomaka. Opravdavati zločine nedopušteno je. Nitko od civiliziranih političkih čimbenika u Europi danas ne opravdava zločine, izuzev današnje hrvatske političke elite (te Republike Srbije koja opravdava zločine u Vukovaru i Srebrenici).

Poznate su nam dojmljive fotografije Francoisa Mitteranda i Helmuta Kohla na vojnom groblju u Verdunu na kojima se drže za ruke i odaju počast pokopanim vojnicima. Mrtva osoba ne podliježe zemaljskim sudovima i zaslužuje pijetet. Nažalost, u Hrvatskoj su titoistički totalitaristi porušili groblja, a masovne grobnice s ubijenim hrvatskim civilima otkrivamo gotovo svakodnevno.

Postavlja se razumno pitanje – kako je to moguće da se putem main-stream-medija u Hrvatskoj i podobnih i odabranih povjesničara slave vođe režima koji su vršili masovne zločine?

U biti, stvar je vrlo prozaična. Vladajuće strukture u Hrvatskoj koje čine u velikoj mjeri djeca komunističkih moćnika, ili oni sami, proglasile su antifašizam dogmom, a titulu antifašista dodjeljuju main-stream-mediji, koji su, pak, opet pod kontrolom tzv. antifašista (i o tome ćemo govoriti). Onaj tko ima titulu antifašista, pa bio rođen i 1967., automatski stječe društveni privilegij te spada u bogatu elitu hrvatskog društva. Za njih ne vrijede zakoni kao za nas obične smrtnike.

Slučaj Tedeschi – Plenković:

Evo konkretnog primjera: slučaj Emila Tedeschija. To je čovjek koji se za vrijeme Domovinskog rata počeo protupravno bogatiti na račun hrvatskih državljana, te je taj svoj korupcionaški niz nastavio do današnjih dana (dokaze za to i o zaštiti DORH-a koje posjedujem iznijet ću na prvom Aktualnom satu u Saboru). Ovdje nije riječ o slučaju „sin“, nego o drugom, još većem skandalu.

Taj isti čovjek koji sve te protupravne rabote radi u suglasju s hrvatskom političkom elitom, sustavno blati hrvatsku državu te kleveće hrvatski narod (njegove izmišljotine o Hrvatima koji navodno po rasnoj osnovi bacaju ljude u more, itd.), a istovremeno sponzorira prijam vojske Republike Srbije u srcu Zagreba.

Pametnome dosta!

Kod Tedeschija u Atlantic Grupi drugi čovjek je Neven Vranković, koji je demokratske promjene 1990. dočekao kao član predsjedništva SKOJ-a, a nedavno je objavljen podatak da mu je mjesečna plaća 261.000,00kn.

Visoku poziciju u toj Grupi obnaša i Ivica Mišetić, generalni tajnik Atlantic Grupe (hrvatski: glavni tajnik), koji je pak, otac predstojnice Ureda Andreja Plenkovića.

Taj isti Andrej Plenković, kao što je poznato, također potječe iz privilegirane komunističke obitelji. Tako bismo mogli napisati cijelu knjigu životopisa ljudi koji upravljaju ministarstvima, državnim tvrtkama, fondovima, itd. Mogli bismo ih nazvati crvenom buržuazijom.

Problem je u tome što su ti ljudi svoje pozicije i bogatstva stekli privilegijima, a ne znanjem i radom. To im protupravno omogućuju državna tijela kao što su DORH, Porezna uprava, Mirovinski fondovi, itd.

Ovdje nije riječ o izdvojenom slučaju, nego o sustavu. Taj sustav funkcionira na način da jedna ekstremno uska i mala skupina, proistekla iz totalitarnog komunizma, upravlja svim vitalnim društvenim područjima. Svako rasvjetljavanje totalitarnog komunizma razotkrilo bi njih te bi izgubili društvenu kontrolu. Te skupine su kreatori korupcije i ne-funkcionalnosti pravosuđa. To stanje ima za posljedicu visoke poreze, siromašne građane i ekstremno bogatu malu skupinu za koje zakoni ne vrijede.

Plenković – Butković – i Goli otok:

Sutra je najavljen Plenkovićev i Butkovićev posjet Golom otoku. Jedna obična, jeftina i uvredljiva manipulacija. Plenković, čiji je politički otac Vladimir Šeks, suradnik UDBE, a glavni ministar i najbliži suradnik mu je Davor Božinović, čovjek koji je stasao iz Teritorijalne obrane Jugoslavije, a savjetnik mu je Vladimir Drobnjak, koji je još 1990. slao izvješća u Beograd kao dopisnik Vjesnika iz New Yorka.

Ministar Butković je, pak, čovjek koji se hvali prijateljstvom s Vanjom Špiljkom, sinom puno poznatijega Mike Špiljka. Prema pravomoćnoj presudi njemačkoga suda u slučaju Prates, zbog tog Vanje Špiljka i njegove korupcije još u komunizmu, a po nalogu njegova oca, ubijen je Stjepan Đureković. Taj dvojac tobože odaje počast žrtvama komunističkog totalitarizma? Ne, dragi prijatelji, oni vrijeđaju zdrav razum i ponovno čine nepravdu nad tim žrtvama i njihovim potomcima.

Jesu li Poljaci, Slovaci, Njemci, Česi, Rumunji, Bugari, i tako dalje, naivni zato što su rasvijetlili komunističke nepodopštine (proveli lustraciju) i time osigurali gospodarski rast i razvoj? Njima ljudi ne bježe iz država jer su uveli red (proveli lustraciju) i time osigurali razvoj i stabilnost. Ili smo mi pametni koji to ne činimo?

Samo istinom možemo izgrađivati zdrave društvene odnose. I zato ponavljam i ponavljat ću: pravo i pravda nemaju alternativu.”

R.I. /Foto: facebook