Katolički portal: Papa Franjo je sablaznio katolike u Hrvatskoj

Ovo nije prvi put da papa Franjo svojim izjavama sablažnjava katolike, ali je možda do sada najočitije, piše portal Katolik.hr, čiji je nakladnik Apologetska udruga bl. Ivan Merz  čiji je čelni čovjek vojvođanski Hrvat dr. Ivan Poljaković.

Na dan 21. listopada 2020. godine u medijima širom svijeta citira se istup pape Franje o homoseksualnosti i napose o istospolnim partnerstvima, sadržan u upravo praizvedenom biografskom dokumentarnom filmu „Francesco“, kojega je snimio rusko-američki režiser Evgeny Afineevsky.

U filmu sam Papa iznosi detalje o svojem životu i naučavanju,[1] a trenutačni – i sigurno posve očekivani – odjek širom svijeta imaju njegovi komentari o homoseksualnosti.

Pa doslovno kaže Papa Franjo: „Homoseksualne osobe imaju prava biti  u obitelji. Oni su djeca Božja i imaju pravo na obitelj. Nitko ne smije biti isključen ili ostavljen nesretnim u tom pitanju. Ono što trebamo stvoriti je zakon o građanskim partnerstvima. Na taj su način pravno pokriveni. Borio sam se za to.“ Riječi su u sekularnim medijima prenijete kao jasna podrška Pape pravnom priznanju istospolnih zajednica. [2]

U katoličkim krugovima (naime, u onih katolika koji za Katoličku Crkvu doista mare) su odmah reagirali brojni uobičajeni kritičari pape Franje, ali i oni koji uobičajeno okolišaju oko iznošenja negativnih sudova o Papi. Tako američki portal „LifeSiteNews“ – konzervativni katolički medij, koji je profesionalno uređen te zauzima stajališta tek uz dobru i trijeznu argumentaciju – jezgrovito piše:

„Ovo nije prvi put da papa Franjo protuslovi naučavanju Crkve u pitanju homoseksualnosti, ali je ovo jedan od njegovih najjasnijih izjava u protuslovlju s ustaljenim naučiteljstvom Crkve. 2003. godine, u dokumentu kojega je sastavio tadašnji kardinal Joseph Ratzinger (Papa Benedikt XVI.), a odobrio i dao na objavljivanje papa sv. Ivan Pavao II., Crkva je izdala jasne upute o potrebi da se odbace prijedlozi za istospolna građanska partnerstva.  Dokument pod naslovom ‘Promišljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje životnih zajednica među homoseksualnim osobama’ iznosi da su ‘svi vjernici dužni suprotstaviti se zakonskom priznanju zajednica homoseksualnih osoba’.

Katolička Crkva naučava, štoviše, da su homoseksualni čini ‘u svojoj biti neuredni’ i da poštovanje prema homoseksualcima ‘ ni na koji način ne može uključivati odobrenje homoseksualnoga ponašanja ili zakonsko priznanje zajednica homoseksualnih osoba’. “

Neki drugi katolički mediji su se pak požurili protumačiti da su svjetovni mediji  riječi pape Franje u dokumentarcu istrgnuli iz konteksta – u pravcu “ne bi valjda Papa mijenjao službeno naučiteljstvo Crkve putem dokumentarca”. Vidjeti ćemo ubrzo, hoće li nam doći takvo nekakvo službeno priopćenje iz Vatikana. Ili neće. Dodatno se saznaje da Papa te riječi uopće nije izrekao pred autorima dokumentarca, nego godinu i pol dana ranije pred kamerama meksičke TV „Televisa“ – koji intervju nije bio izazvao ovakva tumačenja, ali da su u ovom dokumentarcu kojega je režirao Evgeny Afineevsky  te riječi istrgnute iz konteksta… uglavnom krivi su zlonamjerni sekularni mediji, koji namjerno iskrivljuju Papine riječi.[3]

Za pretpostaviti je da će većina čitatelja katoličkih medija (to su u principu praktični vjernici, koji Katoličku crkvu zbilja vole, i uglavnom se svakodnevno mole za Papu), baš tako i zaključiti. I biti će im drag Papa, još više jer ga tako nepravedno napadaju.

Sekularni mediji, naravno, ni ne pomišljaju da su nešto pogriješili: oni prenose Papine riječi točno onako kako se mogu čuti u dokumentarcu, i  tumačenje kakvo oni daju je – posve dosljedno tim riječima. Većina katolika koji u crkvu slabo zalaze, koji za Crkvu baš i ne mare … ionako prate samo sekularne medije. Te će im biti drag Papa, još više jer ga sekularni mediji ovako hvale.

Svi sretni… ali tko je tu u pravu? Oni koji misle da današnji Papa misli točno onako kako su mislili i naučavali pape prije njega, ili oni koji misle da on misli malo modernije (tj., drugačije) od službenog naučavanje Crkve?

Dakle ovako: riječi koje je papa Franjo doista izrekao u intervjuu za meksičku „Televisu“ u svibnju 2019., ali te Papine zapravo riječi nisu bile objavljene na TV. Kada papa daje takve intervjue, on i njegovi suradnici dobiju cijeli snimak, pa odrede koji dio se smije objaviti: tako je to uređeno. I odlučili su (papa Franjo i/ili njegovi suradnici) da te riječi neće biti objavljene. Vjerojatno stoga, što su predviđali baš ovakve reakcije javnosti, kakve vidimo u listopadu 2020. godine. I onda, odakle to autoru ovog novog dokumentarca? A eto valjda, od suradnika pape Franje, koji su doista imali cijeli „meksički snimak“, uključivo onaj dio koji nije objavljen.[4]

A je li onda Evgeny Afineevsky zloupotrijebio povjerenje? Takvo što je slabo vjerojatno: da je tome tako, do sada bismo nesumnjivo imali službenu reakciju iz Vatikana.

I zapravo, što tu Papa Franjo govori? Onaj prvi dio (po svemu sudeći) govori o odnosu homoseksualaca s njihovom biološkom obitelji: očevi, majke i braća homoseksualaca ne trebaju ih izbaciti na cestu, niti su zapravo ovlašteni zanijekati homoseksualcu koji je član njihove obitelji – svu onu podršku koju ljudi i inače dobivaju od svoje obitelji. I sada ide nastavak: „Ono što trebamo stvoriti je zakon o građanskim partnerstvima. Na taj su način pravno pokriveni. Borio sam se za to.“

E sada, konstatirajmo da gore već spomenuti dokument ‘Promišljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje životnih zajednica među homoseksualnim osobama’, kojega je sv. Ivan Pavao II. službeno odobrio na blagdan sv.  Karla Lwange i njegovih drugova, mučenika 2003. godine – dokument danas možemo uredno čitati na službenim stranicama Svete Stolice[5] – vrlo jasno naučava ovako:

„Nema nikakve osnove za izjednačavanje ili utvrđivanje čak ni dalekih sličnosti između zajednica homoseksualnih osoba i Božje zamisli o braku i obitelji. Brak je svet, dok su homoseksualni odnosi protivni naravnomu moralnomu zakonu. Naime, homoseksualni čini ‘zatvaraju spolni čin daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni’ (Katekizam Katoličke crkve, toč. 2357). U Svetom pismu homoseksualni su odnosi  ‘osuđeni kao teško izopačenje… (usp. Rimljanima 1, 24–27; Prva Korinćanima 6, 10; Prva Timoteju 1, 10).

Taj sud Pisma ne dopušta zaključak da su svi koji trpe od te anomalije za to osobno odgovorni, nego tvrdi da su homoseksualni čini svojstveno (bitno, iznutra) neuredni’ (Zbor za učenje vjere, Izjava ‘Persona humana’ od 29. prosinca 1975., br. 8). Isti se moralni sud nalazi i kod mnogih crkvenih pisaca prvih stoljeća (usp. primjerice sv. Polikarp, Poslanica Filipljanima, V, 3; sv. Justin, Prva apologija, 27,1–4; Atenagora, Zauzimanje za kršćane, 34) i jednodušno je prihvaćen u katoličkoj Predaji. Uza sve to, prema učenju Crkve, muškarce i žene s homoseksualnim sklonostima ‘treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i obzirnošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije’.

Uostalom, takve su osobe, kao i drugi kršćani, pozvane živjeti čistoću (pozitivnu integraciju spolnosti u osobi). (Katekizam Katoličke crkve,  toč. 2358 i 2359; usp. Kongregacija za nauk vjere, Pismo ‘Homosexualitatis’o pitanjima u pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe, 1. listopada 1986., br. 10 i 12) No, homoseksualna je sklonost ‘objektivno neuredna'(Katekizam Katoličke crkve,  toč. 2359) i homoseksualni su čini ‘teški grijesi protiv čistoće (neporočnosti)’. (Katekizam Katoličke crkve,  toč. 2396)”.

Dakle, riječi pape Franje iz dokumentarca objavljenog u listopadu 2020. godine na prvi pogled odstupaju od tako iznijetog katoličkog nauka.

I na drugi.

Trebamo naime, znati da je u vrijeme izbora za papu 2013. godine Jorge Bergoglio, tadašnji nadbiskup Buenos Airesa imao u vrhu katoličke hijerarhije dobro potvrđen ugled prelata koji je 2010. godine ušao u vrlo oštri sukob s tadašnjom predsjednicom Argentine Christinom Fernández de Kirchner, koja je navalila uvesti „gay brak“ u Argentinu. I uspjela u tome, kao i uvođenju besplatne kontracepcije i još nekih takvih stvari.[6] 

Moramo pretpostaviti da su kardinali kod biranja Pape u konklavi znali informirati jedan drugoga o načinu na koji je Bergoglio pokušao razriješiti taj konflikt s bezbožnom predsjednicom i njenim partijskim kolegama. Tada je kompromisni prijedlog nadbiskupa Bergoglija bio, da se umjesto braka argentinskim homoseksualcima omoguće – istospolna građanska partnerstva.[7]

I sada, nemojmo dalje zavaravati sami sebe: papa Franjo je rekao što je rekao.

Obzirom da je reakcija na Papine riječi u katoličkim medijima diljem svijeta brza, da svi citiraju točan sadržaj crkvenog naučiteljstva i da se u katoličkim krugovima za sada ne prepoznaje baš nikakva podrška ovog novog ispada (da, doista ih je bilo i do sada, na našu žalost) Pape Franje, svjetovni mediji sada izlaze s naslovima koji sadrže riječ „fijasko“.[8]

Legalizacija istospolnih zajednica je legalizacija smrtnog grijeha sodomije. Prema tome, zalaganje za legalizaciju istospolnih zajednica je s moralne strane gledišta u istoj ravni sa zalaganjem za legalizaciju abortusa (smrtni grijeh), ili prostitucije (smrtni grijeh).

Znam, ovo je strašno frustrirajuće kada vam takve izjave dolaze od pape, Kristovog namjesnika. Utjeha nam je jedino to što znamo da je posrijedi njegovo privatno mišljenje, koje stoga nikoga ne obvezuje. No, iako nikoga ne obvezuje, ono sablažnjava s obzirom na to od koga dolazi. A za one koji sablažnjavaju malene Isus baš i nema nekih lijepih riječi (usp. Mt 18,6; Mk 9,42; Lk 17,2).

Dario Čehić/katolik.hr