U utorak, 3. prosinca 2024. u 18 sati u dvorani Doma branitelja HVIDR-e u Zagrebu, Slovenska 21, bit će predstavljena nova knjiga Mladena Pavkovića – “Andrija Artuković, dokumenti o uhićenju, saslušanjima i presudi“.
Pored autora knjigu će predstaviti i odvjetnik Željko Olujić, koji je u ovom sudskom predmetu zastupao okrivljenika te akademik Josip Pečarić. Moderator će biti Dražen Stjepandić.
Ovaj sudski proces bio je jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji, u bivšoj Jugoslaviji, tim prije što se za Artukovićem tragalo punih 40 godina.
Putem ove knjige, koja je izazvala iznimnu pozornost već samim time što je izbačena iz službenog programa predstavljanja na nedavnom Interliberu, autor želi i nastoji kroz originalne dokumente s ovog procesa, podsjetiti kako se sudilo u vrijeme komunizma, ne samo Artukoviću već i brojnim drugima koji tijekom II. svjetskog rata nisu bili na strani pobjednika.
Također je važno svjedočanstvo na koji je način optuženi izručen komunističkoj Jugoslaviji i u njoj osuđen na smrt, da bi nakon toga njegovi posmrtni ostaci netragom nestali.
Artuković, koji je, kako kažu, star i bolestan, uništio Nobila na suđenju, umro je u zagrebačkom zatvoru 16. siječnja 1988.
Lex Artuković
Kremiran je u večernjim satima 20. siječnja 1988. na Mirogoju, a gdje su završili posmrtni ostaci nikad se nije doznalo. Komunističke vlast tad su, po ubrzanom postupku, donijele zakon koji danas možemo nazvati Lex Artuković.
Po tom zakonu osobe pogubljne nakon presude na smrtnu kaznu, nemaju pravo na grob. Zakon se odnosio i one koji umru u zatvoru čekajući izvršenje smrtne, a grobno mjesto ostaje u tajnosti i za rodbinu.
“Dvojica agenata tadašnje Udbe pepeo su odnijela u vrećici kak rajčice s pijace”, ispričao mi je kremator u veljači 1992. godine.
Akciju kremiranja organizirala su pravosna tijela tadašnje SR Hrvatske, Odjel za izvršenje kaznenih sankcija, ( šef je bio Mile Ribarić), a akciju je osobno nadzirao Josip Perković, tada šef Udbe Hrvatske.
U vrijeme kremiranja, uvečer oko 20 sati, Perković je osobno bio na Mirogoju.
“Mi smo davali vanjsko osuranje. Sjedio sam u autu i čekao da se operacija provede. Kad smo primo vijest da akcija završena povukao sam ljude. Gdje je završio pepeo nije mi poznato”, svjedočio mi je Josip Perković u travnju 1994. godine.
Neslužbeno, pepeo Andrije Artukovića osobno je preuzeo Mile Ribarić i posut je po livadi u Krematoriju gdje se, nakon kremiranja, posipa pepeo nepoznatih osoba. Više puta sam na tu temu razgovaro s Milom Ribarićem (danas je pokojni) ali nikad nije želio pričati o detaljima ni službeno otkriti gdje je završio pepeo Andrije Artukovića.
Na poljani Krematorija gdje se posipa pepeo N.N. osoba travnju 1994. bio je postavljen križ na kojem je pisalo: Andrija Artuković 1899. – 1988. Nakon nekoliko dan križ je uklonjen.
Nakon stvaranja hrvatske države, donijet je zakon o ukidanju smrtne kazne, ali ne i o tome da svatko ima pravo na svoj grob.
Ulaz na predstavljanje knjige je slobodan.
M.Marković /Foto: Press
