KOLINDA: Gubitak izbora nije bio bolan, najgora stvar dogodila mi se prije 20 godina

Bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović Jutarnjem listu dala je veliki intervju u kojemu je govorila o svome mandatu i o životu nakon njega te dosad nepoznatim detaljima iz diplomatske karijere koje smatra najtežim u karijeri.

“Pandemija je poremetila planove koje sam imala. No, dobro. Prilagodila sam se. Radim online, radim volonterski”, rekla je Kolinda Grabar Kitarović u intervjuu Jutarnjem listu komentirajući u njemu i operaciju na kičmi koju je odradila u zadnji čas.

“Operacija kralježnice između kralježaka C4 i C5. Ugrađena je titanijska pločica s četiri vijka”, pojasnila je.

Njena medijska šutnja ove godine bila je, kaže, namjerna: “Ne želim biti dnevnopolitički komentator, ne želim biti prisutna u unutarnjoj politici, niti želim komentirati odnose na unutarnjoj političkoj sceni. To je prvi razlog, a drugi je što ne želim da ljudi misle da sam gladna javne pozornosti, medijske pažnje. Želim se odmoriti od medija i neka se mediji odmore od mene”, rekla je.

Osvrnula se u razgovoru na pitanje predsjedničkih ovlasti koje su po njoj bile ‘prilično ograničene’.

“Ovisi i o onoj drugoj strani, Vladi. Koliko oni prihvate moju ispruženu ruku za suradnju, imaju želju za zajedničkim radom. Uvijek sam držala da se sinergijom može postići puno više. Važna je i stabilnost i kontinuitet državne vlasti. A u mojem su se mandatu izmijenile tri vlade. Doista sam nastojala biti neutralna. Kad sam postala predsjednica, izašla sam iz HDZ-a. Bila sam predsjednica svih građana. Važno je i da mediji i građani razumiju tematiku o kojoj govorim”, poručila je dodajući da ni sada nije u nekoj stranci.

Na pitanje je li očekivala drugi mandat kaže: “Svatko tko ulazi u bitku želi pobjedu, ali čovjek mora znati biti dostojanstven i u pobjedi i u porazu. Ljudi koji su radili sa mnom potvrdit će vam da sam ovakav razvoj situacije predvidjela još prije nekoliko godina. Neću reći da se nisam borila, ali istina je da sam predvidjela sve što se dogodilo. Ne volim riječ poraz. Radije kažem da nisam dobila tu bitku. Život ide dalje.”

Nije je, dodaje, pogodilo što nije dobila tu utakmicu.

“Ne možeš žaliti za nečim čega više nema. Idemo dalje. Nije to bila najteža situacija u mom životu. Imala sam puno težih situacija koje, zapravo, pomažu da očvrsneš i koje te čine otpornijom, puno više negoli neka pobjeda. Zapravo je najteža epizoda u mojem životu bila prije dvadeset godina”, kazale je i pojasnila o čemu se radilo:

“Tada je iz neopravdanih razloga napravljena velika čistka. I osobno sam to osjetila na doista neljudski način. Bila sam tada u našem veleposlanstvu u Kanadi, kad mi je na telefaks iscurilo rješenje o povratku u roku od dva mjeseca, sedam mjeseci prije isteka mandata, bez ikakvog profesionalnog razloga za povratak.

Bila sam trudna i u pitanju je bila patološka trudnoća. Apelirala sam da me puste samo dok rodim i rekla da ću se vratiti drugi dan nakon poroda. Odbili su to. Imala sam mogućnost boriti se na sudu, napraviti možda nekakav javni skandal, zato što su kršili Zakon o radu da se trudnicu ne može premjesti na drugo radno mjesto bez njene suglasnosti. Međutim, meni je tada bio najvažniji život djeteta koje sam nosila. I, vratila sam se u Zagreb iz Ottawe. Nisam mogla shvatiti to potpuno nepostojanje empatije.

U tom mom slučaju doslovno je vrijedila ona poslovica: što te ne ubije, to te ojača. S time da su ovdje u pitanju bila dva života: moj i bebin. Dok sam bila u bolnici na čuvanju trudnoće, iskoristila sam to vrijeme te aplicirala za Fulbrightovu stipendiju. Pisala sam rukom, Jakov je to doma pretipkavao. I – okolnosti su se promijenile. Sve u životu ima nekog smisla. U konačnici, kako bismo zapravo znali cijeniti ono što je dobro u životu kad ne bismo prošli i puno toga lošega?”

Jeste li zadovoljni ponašanjem medija prema predsjednici, prema vama?

“Postavila sam se da kao predsjednica neću kritizirati rad medija. Rijetko smo uopće dali neki demanti, a nikad nisam ni jednog novinara tužila sudu. Međutim, bilo je u medijima omalovažavanja, seksizma, pa čak i kleveta. Bilo je uvreda i mene i institucije. Bilo je izvrtanja mojih riječi, izvlačenja iz konteksta, reinterpretacija onoga što sam zapravo mislila reći onime što sam rekla. Kad sam bila u Južnoj Americi, zahvalila sam Čileu, Argentini i Brazilu što su pružili prostor za život i slobodu generacijama naših iseljenika.

U medijima su neki to protumačili kao zahvalu tim državama što su pružile šansu pojedincima koji su bili zločinci iz II. svjetskog rata. Ni u snu ne bih bila pomislila da će neki to tako izvrnuti. To me je doista prenerazilo. Uostalom, uvijek sam i sama govorila da potječem iz antifašističke, ali nikad komunističke obitelji.

Drugi je primjer državni posjet Izraelu kad su riječi jedne novinarke koja je bila na sastanku prenesene kao moje. Nešto što nisam rekla. Zašto je ona to napisala? Vjerojatno iz svoje unutarnjopolitičke perspektive. Naši mediji su se uhvatili njenog napisa i pisali danima samo o tome do te mjere da naša javnost i danas ne zna koliko sam toga odradila tijekom tog posjeta. To je valjda i bila nečija namjera.”

Na pitanje je li, dok je ona radila, Jakov ‘preuzeo dužnost i čast – mame obitelji’, kaže:

“Ma, ne. To nije fer prema meni. Zaboravljate mene. Sad kad više nisam predsjednica mogu vam reći: boljelo me kad su ljudi gledali na mene kao na nekoga tko ne brine o svojoj obitelji. Uložila sam mnogo napora da bih bila sa svojom djecom, komunicirala s njima. Bila sam na svakom događaju koji je bio bitan za njihov život, sve dok me oni više nisu sami htjeli kad su postali tinejdžeri.”

Komentirala je i je li za vrijeme predsjednikovanja bila zadovoljna plaćom i privilegijima.

“Da mi je novac bio vodilja u životu – nikad se ne bih bila kandidirala za predsjednicu. Niti bih ušla u politiku. Ako si pošten, u politici se ne može zaraditi. Naravno, državni dužnosnici zarađuju pa i puno više od prosječnoga građanina. Ali naše dužnosničke plaće u odnosu na ostale države, pa čak i na one u susjedstvu, su mizerne. Ljudi misle da dobijete novce za odjeću i slično. No, tome nije tako”, rekla je i dodala:

“U Hrvatskoj državni dužnosnici nemaju pravo na te privilegije, ni na rezidenciju, ni na odjeću, uopće na garderobu. Jedino što sam imala: vozili su me autom na posao i s posla. I imala sam osobnu zaštitu, sukladno zakonu. Šminka, frizura, haljine, sve sam kupovala za svoj novac. Javnost očekuje da nekako izgledaš, pa ti onda u nekim novinama pobroje ‘gle koliko je ona potrošila na haljine’ i na kraju ih iskomentiraju kao da si imam luksuz priuštiti dizajnerske modele i stiliste. Za svoj sam novac kupovala ono što se sviđa meni i što sam si mogla priuštiti.”

O tome je li što pogriješila kao predsjednica, rekla je, da, ‘naravno, je’.

“Tko radi, taj i griješi. Bilo je grešaka. Ali držim da nijedna od mojih grešaka nije naškodila ugledu države ni našem sustavu. Rekla bih da su to bili samo faux pas”, zaključuje Grabar Kitarović.

R.I. /Foto:pxll