Košarkaški dres zamijenio svećeničkim ruhom, a bio je prvak Europe

Sam naslov ove priče u sebi nosi neku posebnost, možda čuđenje tko je taj koji je sportski dres, zamijenio sa svećeničkim ruhom, koji moli i blagoslivlja s oltara. Pred njim je bila perspektivna košarkaška karijera. Međutim, u 27. godini života odlučio je ostaviti košarkašku loptu i postati svećenik, on je don Luka Klarica.

Lijepu priču o don Luki Klarici objavio je sinjski portal Ferata.hr (autor Ante Botić), a mi ju preuzimamo uz dopuštenje redakcije.

U ovim danima kada njegov rodni grad slavi svoju nebesku zaštitnicu Čudotvornu Gospu Sinjsku, stigao je iz Rijeke kako bi bio nakratko s obitelji i pomagao svećenicima u sinjskom svetištu. Puno je posla pred njim, njegovom obitelji i vjerskom zajednicom ovih dana. Naime, 28. kolovoza u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske reći će svoju mladu misu.

Za bolje upoznavanje s ovom osebujnom mladom osobom podsjetimo na događaj od prije dva mjeseca. U perivoju svetišta Majke Božje Trsatske, polaganjem ruku i posvetnom molitvom don Luku Klaricu u subotu, 26. lipnja zaredio je za svećenika riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, tijekom euharistijskog slavlja koje je predvodio u zajedništvu s riječkim nadbiskupom koadjutorom mons. Matom Uzinićem i svećenicima Riječke nadbiskupije.

Svoju životnu priču za Hit radio i Feratu don Luka nam je prepričao na terasi obiteljske kuće u Sinju, poviše srednjoškolskih zgrada u Gundulićevoj ulici.

‘Započnimo od početka. Rođen sam u Sinju 1989. godine, u kojem sam završio osnovnu i srednju školu, nakon koje sam studirao u Splitu, gdje sam stekao diplomu Pravnog fakulteta. Međutim, od kada znam za sebe, sport, posebno košarka je nešto bez čega nisam jednostavno mogao. U Sinju me u mlađim uzrastima trenirao i naučio prvim košarkaškim koracima Damir Domazet.

 

Potom je slijedila dilema ili Split ili Cibona. S ćaćom sam otputovao u Zagreb na razgovor s tadašnjim čelnicima Cibone. Tamo su imali plan mog razvoja, a smještaj je trebao biti Cibonin internat. Međutim, kada smo se iz Zagreba vratili kući, na vratima me dočekala uplakana majka i toga puta majčine suze su presudile da izaberem blizinu rodnog grada i KK Split. Mlad dječak, daleko od kuće, nekakav internat, nije mogla to podnijeti i pala je odluka, pravac Split’, prepriča nam don Luka svoj košarkaški put.

‘Bio sam u Splitu od svoje 14. do 20. godine, od najmlađih uzrasta do seniorskog sastava, zatim kratko u Alkara, pa u Solina, potom sam tri godine igrao u mostarskom Zrinjskom, malo u triljskoj Cetini i na kraju košarkaške karijere ponovno u prvoj hrvatskoj ligi za KK Ribola Kaštela. Kroz to vrijeme igrao sam u mlađim uzrastima nacionalne selekcije U-16 i U-20. Sa splitskom sveučilišnom momčadi bili smo sveučilišni prvaci Europe 2013. godine’, kazuje don Luka sve te događaje na košarkaškom parketu.

U toj slavljeničkoj momčadi splitskih studenata on je, uz još jednog igrača koji je poslije nosio dres Alkara – Stipu Tešiju, bio u najboljoj petorci prvenstva Europe. Za splitsku momčad igrao je još jedan poslije istaknuti Alkarevac Toni Vitali.

 

Ne samo potpisnika ovih redaka nego i širu, posebno košarkašku javnost, zanimalo je kako to da je košarkaški dres zamijenio svećeničkim ruhom.

‘Puno puta sam to govorio. Susret sa živim Bogom doživio sam u svojoj u 24. godini. Bilo je to na susretu molitvene zajednice Dobri Pastir u Kaštelima, kada me potpuno iznenada, neočekivano, Duh Sveti prožeo i zahvatio. To je bio neopisiv, čudesan, nadnaravan i preradostan trenutak od kojega u mom životu ništa više nije isto. No, što se tiče odaziva svećeničkom pozivu, za mene je ključan bio susret s don Josipom Radićem, utemeljiteljem duhovne obitelji Omnia Deo čiji sam danas član.

 

Susret se zbio ni manje ni više nego pod slikom Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju. Do tada nisam poznavao don Josipa, koji je prije nego li je postao svećenik imao perspektivnu poslovnu karijeru. Nekoliko godina radio je u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza u Zagrebu kao savjetnik. Službu savjetnika u Ministarstvu obavljao je do potkraj 1997. godine. Tada je u 32. godini upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i nakon svega, 28. lipnja 2003. zaređen je za svećenika’, ističe don Luka svoj početak cjelovitog razmišljanja o tome da postane svećenik.

“Pitao sam ga tada: ‘Don Josipe, možete li mi pomoći svojim savjetom? U meni je ogromna privlačnost prema svećeničkom pozivu, ali i privlačnost prema djevojkama i zasnivanju braka, što učiniti?’

Kazao mi je puno toga, ohrabrio i rekao mi da se zavjetujem Gospi Sinjskoj da mi pomogne prepoznati i izvršiti volju Božju u mom životu. Nakon toga zavjeta koji sam napravio podno Gospine slike, Bog je još intenzivnije ušao u moj život. Nisam se mogao ne odazvati žaru Božje ljubavi koja je tinjala u mom srcu i uporno me poticala da krenem putem svećeničkog poziva. Potaknut don Josipovim savjetima, učvrstio sam svoju odluku da se odazovem Gospodinovu pozivu. Nakon toga više u meni nije bilo dileme, nego Zagreb, točnije Jordanovac, gdje sam proveo pet godina na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove kao bogoslov Riječke nadbiskupije”, ispričao je o svom svećeničkom školovanju don Luka.

Nakon tih lijepih pet godina u Zagrebu, kako ističe don Luka, njegov put svećeničke formacije vodi ga do Riječke nadbiskupije. Tamo je zaređen za đakona, a već spomenutog 26. lipnja zaređen je za svećenika. Cijelu đakonsku službu proveo je kao osobni tajnik nadbiskupa Ivana Devčića.

Nakon 306. Sinjske alke i blagdana Velike Gospe, Sinjane čeka još jedan važan događaj u ovim kolovoškim danima. Pred kraj mjeseca, točnije 28. kolovoza don Luka će imati svoju mladu misu.

‘Polako se pripremamo da do tada sve bude spremno. Vjerujem da ćemo unatoč ovoj korona situaciji uspjeti sve pripremiti. Brat Krešimir glavni je koordinator tih logističkih aktivnosti, a tu su naravno i roditelji kojima ovim putem iskreno i od srca hvala. A za onaj najvažniji, liturgijski dio oko svete mise pomažu nam vrijedni čuvari našeg sinjskog svetišta, sinjski franjevci. Nakon mise u crkvi, svečani ručak bit će na prostoru dvorišta Franjevačke gimnazije, kraj Alkarskog trkališta. Naravno, propovjednik na mojoj mladoj misi bit će tko drugi nego don Josip Radić. Pored toga što je vrsan propovjednik, poznat je i po duhovnim nagovorima, pružanju pomoći ljudima kroz osobne duhovne razgovore te vođenju duhovnih obnova. Na misnom slavlju pjevat će zbor javnog vjerničkog društva “Omnia Deo – Sve Bogu”,- naglašava don Luka, napominjući kako je važno spomenuti ovo društvo kojem pripada.

‘Član sam ovog društva kojeg je don Josip s gospođom Jozefinom Glasnović, udanom laikinjom, majkom šestero djece, utemeljio, a nastalo je od članova Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina. Inače gđa. Jozefina je duhovna majka naše zajednice, žena kreposna života koja ljubi Boga i Crkvu cijelim bićem i veliku je ulogu imala na putu moje svećeničke formacije. Svojim savjetima i molitvom pomogla mi je i još uvijek pomaže da kušnje Bogu posvećenog života lakše pobjeđujem i prevladavam, te joj ovim putem od srca hvala na tome’, kaže don Luka.

Duhovnu obitelj ‘OMNIA DEO – Sve Bogu’ čine katolički svećenici, bogoslovi, redovnice te brojne obitelji. Kanonsko utemeljenje javnog vjerničkog društva OMNIA DEO Crkva je proglasila 8. lipnja 2018. u katedrali Svetoga Vida u Rijeci.

Prije nego li smo počeli privoditi kraju ovu zanimljivu košarkaško-svećeničku priču, naglasio je don Luka svoje svećeničko geslo: ‘Sva moja radost Ti si Gospode, Ti ćeš ispuniti želje srca moga’.

‘Kada se Gospodinu otvori srce Njegova ljubav sve nadoknađuje, Njegova ljubav sve pokriva, Njegova ljubav je sasvim dovoljna. U ovom geslu sve je kazano, tu je svaka riječ suvišna’, kratko je naglasio don Luka.

Već spomenute dužnosti su prošlost, don Luka ima sada novu službu.

‘Od nedavno sam od strane nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića postavljen za Vicerektora Riječke bogoslovije i raspoređen sam na službu župnog vikara Župe sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali u Rijeci. Upravo ta Kozala je zanimljiva poveznica mene kao košarkaša i sada svećenika. Zanimljivo je da se košarkaški susret koji sam igrao na dan kada sam u srcu donio odluku da ću krenuti za svećenika dogodio na gostovanju u Rijeci, i to na riječkoj Kozali. A evo, Božjom providnošću moja prva svećenička služba bit će također u Rijeci i to gdje drugo negoli na riječkoj Kozali. Ispada da na dan kada sam se zavjetovao Gospi Sinjskoj da me vodi putem volje Božje, da me je baš taj dan dovela na mjesto volje Božje za moj život. Mislim da ovdje svaka slučajnost nije slučajna’, s osmjehom na licu priča don Luka.

Počeli smo sa životom u Sinju, košarkom, svećeničkim pozivom, a na kraju smo se još malo s don Lukom vratili na temu košarke.

‘Toliko sam bio zagrižen košarkom, toliko sam uložio u taj sport. No, kad sam susreo živoga Boga, shvatio sam da je glavna faca, odnosno trener za kojeg se jedino isplati igrati, Isus Krist. On je trener svih trenera’, istaknuo je don Luka Klarica.

Na kraju,  ostaje nam zaželjeti mu puno zdravlja i Božjeg blagoslova u svećeničkoj službi koju je dobio. Čestitamo za ono što će uslijediti 28. ovog mjeseca. Ostat će u svim svećeničkim knjigama zapisano: Svoju mladu misu u rodnoj župi, u Crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske rekao je don Luka Klarica’.

IZVOR: Ante Botić/ Ferata.hr