SIMPLIFIKACIJA KOJA ZNATNO PREMAŠUJE GRANICE IDIOTIZMA: Naime, pravo je novinara Pupovčevih Novosti da ne zna pročitati – nije to kažnjivo, samo je sramota!
PIŠE: Mate Bašić
U najnovijem broju zagrebačkoga snajperističkog fanzina Novosti/Новости – uz ingenioznu napomenu da je riječ o “polupismenim programskim načelima (tog) projekta sijanja straha i mržnje” – stanoviti Dragan Grozdanić tvrdi da u Nacrtu Programskih načela Projekta Velebit piše da se u Hrvatskoj “trebaju izbaciti i odredbe po kojima je hrvatska država nastala na temeljima državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženima u odlukama ZAVNOH-a”.
Nije trebalo ni sumnjati, ali svakako valja istaknuti: bjelodano je tko je tu nepismen – to je upravo autor te crtice naslovljene kao “ZAVNOH eliminator”!
http://www.portalnovosti.com/zavnoh-eliminator
Naime, njegovo pravo jest da ne zna pročitati – nije to kažnjivo, samo je sramota! – ali u Nacrtu Programskih načela ipak ne piše to i tako, već više nego jasno stoji:
2. PROJEKT VELEBIT se zalaže da se u najkraćem roku u Hrvatskom Saboru raspravi te da se promijeni Preambula Hrvatskoga ustava izbacivanjem: a. skandalozne “odredbe” po kojoj je hrvatska država nastala i “u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)” ( http://projektvelebit.com/programska-nacela )
Zašto je, dakle, taj Grozdanić, jednako svojim urednicima i jednako kao u većini napisa u toj aktivističkoj tiskovini, nepismen, a usto, i neskriveno maliciozan?
Prvo, zato što ne zna ili ne želi pročitati ono što jasno piše, pa stoga cenzurira i svojim nahođenjima prilagođava dio teksta iz Nacrta Programskih načela Projekta Velebit (klasičan primjer novinske manipulacije!).
Drugo, zato što “lektorira” (izraženim > izraženoj) i cenzurira čak i dio teksta izvorno citiran iz preambule hrvatskoga Ustava (nestala je cijela polovica pasusa, u kojemu bi trebalo stajati: “izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.).
Treće – ono maliciozno! – zato što mu cijeli taj “literarni” postupak služi da bi u turbo-finišu mogao ultra-senzacionalno “otkriti” i pod snajperski nišan priložiti da su autori Nacrta Programskih načela Projekta Velebit “inspirirani Nezavisnom Državom Hrvatskom” (jer: “u programu predviđaju i vraćanje imena Hrvatskoga državnog sabora. Ali to već nije samo njihova ideja”).
Isti taj tekst sročen je u svega 4 pasusa, tj. u svega 10 rečenica, od čega cijeli prvi pasus (3 rečenice) zapravo predstavlja autocitat jednoga drugoga pamleta iz prethodnog broja Novosti/Новости pod naslovom “Lokalne fašistovizije” ( http://www.portalnovosti.com/lokalne-fasistovizije ), s time da su prvi i polovica drugoga pasusa posvećene Marku Juriču, donedavnom voditelju ukinute emisije Markov trg na lokalnoj Televiziji Z1.
Tekst “Lokalnih fašistovizija” posvećen opet Televiziji Z1, pa Osječkoj i Vinkovačkoj te televizijama Jadran te 4 rijeke (Karlovac), a gdje je ponovo u dobrom dijelu apostrofiran Jurič, uz njegove kolege Velimira Bujanca, Dražena Stjepandića, Krešimira Kartela, Tatjanu Marić, Zorana Vrbatovića i Antu Prkačina, te sugovornike Igora Vukića, Romana Leljka, Franju Čirka, Vladimira Fučeka, Željka Olujića, Anu Herman, Dražena Keleminca, Milana Ivkošića; Jakova Sedlara, Božidara Alića, Marka Skeju…
Autorice pak “Lokalnih fašistovizija” su Paulina Arbutina i Tamara Opačić, s time da je ova druga u impressumu potpisana i kao izvršna urednica, inače poznatija kao autorica famoznih godišnjih biltena Srpskoga narodnog vijeća (izdavača Novosti/Новости) o “mržnji i nasilju prema Srbima” u Hrvatskoj (ne treba, valjda, posebno naglašavati kakvim se metodama ona koristi u Biltenu, uostalom pogledajte sami na poveznici: http://www.mfa.gov.rs/bilten_snv_2015.pdf ).
Dakle, i slijepci to vide: u svega nekoliko tekstova u zagrebačkim su Novostima/Новостима SNV-a/СНВ-а za odstrel su snajperskim okom markirani desetci javnih osoba (od kojih neki jesu, ali neki s Projektom Velebit nisu nikako, ili barem nisu još, povezani!), ali – avaj! – te brojne osobe nisu markirane u ime demokratske rasprave, u ime slobode govora na koju se aktivisti iz Novosti/Новости pozivaju (nota bene: odreda umreženi u sasvim određene “udruge civilnog društva”), već baš, i isključivo, u ime i s intencijom javnoga odstrela, micanja iz javnoga diskursa, pa čak i kaznenog progona, koji sobom obično donosi niz poželjnih i neželjenih sankcija i/ili posljedica.
No, kad je riječ o Projektu Velebit, ipak u oči upada jedna dosta neobična činjenica: naime, osim u Novostima/Новостима uvriježena mišljenja da je “kritika SNV-a i njegova predsjednika dr. Milorada Pupovca identična mržnji i nasilju prema Srbima u Hrvatskoj” (što je, priznat ćete, simplifikacija koja znatno premašuje granice idiotizma!), tamošnje slabo obaviještene samogetoizirane nevježe Projekt Velebit – a u najnovijoj Grozdanićevoj eskapadi, kako vidimo, i Nacrt Programskih načela Projekta Velebit – povezuju uglavnom s Markom Juričem.
Možda je korak dalje otišao tek negdašnji glavni urednik Novosti, negdašnji glavni urednik pokojnog Ferala i negdašnji glavni urednik riječkoga Novoga lista, sve u jednom liku, književnik i scenarist Ivica Đikić, koji je u svojemu pamfletiću-tjeraličici pod naslovom S riječi na tijela, osim Juriča, s Projektom Velebit povezao i Marka Markovića, “Božu Vukušića i krug umirovljenih časnika SIS-a bliskih Nikoli Štedulu i Hrvatskom državotvornom pokretu”, Dinka Dedića te – Danke Kameraden! – osobno mene (Matu Bašića), dometnuvši:
“U najužoj jezgri ‘Projekta Velebit’ još su i Željko Sakić, novinar portala Narod.hr čiji je nakladnik udruga U ime obitelji Željke Markić, umirovljeni general Željko Glasnović, nezavisni saborski zastupnik, te Igor Vukić, bivši novinar i sadašnji tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, društva koje se bavi proizvodnjom kvaziznanstvenih dokaza da Jasenovac nije bio ustaški logor smrti, nego komunističko stratište poraženih Hrvata i drugih protivnika Titove vlasti.
Vukić i Dedić nedavno su upriličili incident na Privrednikovoj tribini o negiranju Jasenovca i ulozi Katoličke crkve u povijesnom revizionizmu: agresivno su tražili da im se predoče dokazi o postojanju leševa jasenovačkih žrtava. Negdje u blizini ove revolucionarne kuhinje pozicionirani su i Velimir Bujanec, i Željko Olujić, i trio HDZ-ovih saborskih zastupnika (Hasanbegović, Esih, Culej), i Zorislav Lukić iz Matice hrvatske, i HNiP, i U ime obitelji, i Vigilare, i Vice Vukojević, i Zvonimir Šeparović, i Zdravko Tomac, i Domazet Lošo”. ( http://www.portalnovosti.com/s-rijeci-na-tijela )
Dakle, i slijepci to vide: u svega nekoliko tekstova u zagrebačkim su Novostima/Новостима SNV-a/СНВ-а za odstrel su snajperskim okom markirani deseci javnih osoba, ali ne u ime demokratske rasprave, u ime slobode govora na koju se tamo pozivaju (nota bene: odreda umreženi u sasvim određene “udruge civilnog društva”), već baš i isključivo, u ime i s intencijom javnoga odstrela, micanja iz javnoga diskursa, pa čak i kaznenog progona, koji sobom obično donosi niz poželjnih i neželjenih sankcija i/ili posljedica.
Iza svega ostaje pak pitanje: zbog čega bi BILO KOJA TEMA, naznačena u emisijama/tekstovima/javnim istupima spomenutih i nespomenutih javnih osoba (ili u Nacrtu Programskih načela Projekta Velebit) uopće trebala zdravorazumski biti podložna takvom obliku javnoga (rekoh: snajperističkoga, često verbalno vulgarnoga) markiranja, osobito s primišlju na progon, bilo kakav, poglavito ako je on kampanjski?
Zar u demokraciji (pa čak i u lošijim demokracijama od hrvatske, recimo, u srpskoj ili u ruskoj ili nekoj inoj) nisu sve takve teme legitimne, odnosno, legitimnije nego u RH? I zašto je tome tako?
Može li im se miroljubiv čovjek suprotstaviti javnom rječju, a da se ne izloži podmuklom delekometnom snajperskom pucnju s vrha jedne zagrebačke zgrade blizu negdašnjega sjedišta Vojnoga suda JNA, nasuprot dekonstruiranoga sjedišta zagrebačke ekspoziture JAT-a?
Ilustracija:Mate Bašić
