“Vidite da ju uvijek oslovljavam s gospođo. Vi morate poštovati protokol u službenim razgovorima, pogotovo u Saboru”, istaknula je Urličić, čiji je brat Žarko Domljan bio prvi predsjednik Sabora.
“Ja sam nevjerojatno ponosna na svog brata Žarka. Užasno sam ponosna što je jedan dr. Franjo Tuđman koji je jedan politički genije znao baš u mom bratu prepoznati čovjeka koji je bio prvi predsjednik Sabora neovisne Hrvatske”, rekla je.
Ksenija Urličić već je 18 godina u mirovinu.
“Zapravo kad sam otišla u mirovinu, okrenula sam jednu vedru stranicu života. Lijepo je kad čovjek u toj mirovini nađe neke svoje sadržaje. Ja sam odlazeći s televizije odsadnjala taj svoj televizijski san. Isfiltrirala sam sve ono što je bilo loše i ostale su mi samo lijepe stvari. Sam posao koji je bio naporan nikad nije bio prepreka tom mom veselju”, kazala je.
Neizostavna tema bila je i Hrvatska radiotelevizija, za koju njezina bivša urednica ima samo riječi hvale, govoreći da je i dalje najviše gleda.
“Ostala sam vjerna tome jer je ta televizija je zapravo dio moga života. Još uvijek smatram da HRT nema konkurenciju, bar u sadržajima koji mene zanimaju. Kad vidite taj golemi opseg koji HRT pokriva, onda vidite da je taj HRT nedostižan po mom mišljenju”, rekla je Urličić.
Upitana o tome je li upravo ona glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića nagovorila da vrati Doru u program, s obzirom na to da joj je zet, Urličić je kazala:
“Ja sam uvijek navijala za Doru i nisam ga baš nagovarala, ali je on znao da je taj projekt meni prirastao srcu i da sam ja na neki način mama Dore. Dora je zapravo jedan dobar projekt za kojim sam ja uvijek žalila kad je nestao. Ja ga ne savjetujem. Nikad nikoga nisam savjetovala. Nemam običaj savjetovati nekoga tko me ne traži. Kazimir Bačić je dosta svoj u tom svom poslu”.
Prisjetila se svojih početaka na HRT-u, tadašnjoj Televiziji Zagreb.
“Činjenica je da sam, kaopočetnivca, 1959. vodila Opatijski festival. Ja sam to odradila, bila je tu jedna mala pauza. Kad sam diplomirala romanistiku onda sam prvo od HRT-a dobila ponudu za stalni posao i ja sam prihvatila”, pojašnjava Urličić.
O vođenju zabavnog programa u ratu je rekla kako je to jedan vrlo delikatan i odgovoran posao, ali zanosan posao.
“Bez neke lažne skromnosti mogu reći da je to vrijeme procvata zabavnog programa. Ja sam organizirala doček nove ratne godine 1991./1992. Mi smo dočekali Novu godinu razgovarajući s ljudima koji su bili na ratištu. Bezrezervnu podršku smo pružali domoljubnim sadržajima i koncertima domoljubnog sadržaja”, kazala je Urličić.
Megy M. /Foto:pxll
.
