Danas 11. ožujka obilježava 22. obljetnicu smrti kardinala Franje Kuharića koji je ostavio veliki trag u vremenu i čijih se misli i stavova rado i danas prisjećamo. Večernji list podsjeća što je kardinal Kuharić kazao o dolasku demokracije i ulozi Crkve u političkom životu, kao i o ratu i odnosima sa Srpskom pravoslavnom crkvom u ratno i poratno vrijeme.
Kardinal Kuharić s oduševljenjem dočekao je pad komunizma, slobodnu i suverenu Hrvatsku, no vrlo je budno pazio da ga nova vlast, koja je bila oduševljena crkvenim angažmanom u rušenju komunističkog sustava, ne iskoristi i da ne zloupotrijebi crkvenu autonomiju.
“Nikako i nikada ne bismo prihvatili da bilo koja vlast, bila ona totalitarna ili demokratska, instrumentalizira Crkvu u političke svrhe. Dakle, Crkva svakako hoće biti Crkva, neće biti politička stranka niti politička organizacija, već hoće biti Crkva sa svim svojim poslanjem, sa svojom strukturom, sa svojom organizacijom, sa svim onim što ona kao takva jest.
Dakle, ona je zajednica vjere i njezino središte je Isus Krist, objava, spasenje čovjeka, kroz njegovu savjest i život mijenja svijet na bolje, da to bude bolji svijet, da to bude svijet pravednih odnosa, svijet ljubavi i svijet mira. To je svrha poslanja Crkve u svakom sistemu, u svakoj kulturi i u svakom vremenu. Jer, kao takva ona želi biti slobodna. Zato se ona ne vjenčava ni s jednim zemaljskim poretkom, ni s jednom zemaljskom vlašću.
Istina, ona respektira odgovornost vlasti, koja je tu da vodi život naroda i život građana države prema općem zajedničkom dobru, osiguravajući prava osobe, osiguravajući prava i dostojanstvo obitelji i slobodu i ravnopravnost, raspored prava i dužnosti svih građana.
To je odgovornost zemaljske vlasti, a zemaljska vlast, ako je izabrana na demokratskim izborima, slobodno, od naroda, onda ona prima mandat od toga naroda koji ju je izabrao“, objasnio je svoj stav o odnosu Crkve i vlasti kardinal Kuharić.
“Dakako, Crkva djeluje u svakom sistemu, i demokraciji i totalitarizmu. U totalitarizmu ona je bila veoma ograničena, zapravo proglašena negativnom prisutnošću, kao Crkva će umrijeti, ona nema smisla i budućnosti i to je bila stalna atmosfera u kojoj smo živjeli. Zato je bila isključena apsolutno iz škole i opasna za odgoj, zato je bila isključena s radija i televizije i, zapravo, svih javnih prostora.
Dakako, ona je i tu doživjela svoje poslanje, rezistirajući, zauzimajući se za prava i slobodu vjere, slobodu čovjeka“, rekao je kardinal Kuharić, naglašavajući kako su Crkvi svi jednaki, bilo na vlasti ili u opoziciji.
„Crkva stoji na svojim principima, i u odnosu prema vlasti i u odnosu prema opoziciji i odnosu prema sindikatima, Crkva naprosto ima svoje principe, a oni su da se svako društvo, prema tome i državna zajednica i narodna zajednica, zaista gradi na temeljima prava, pravednosti i međusobne suradnje i poštovanja u slobodi. Crkva ne konstituira države, ona ih ne stvara, niti ih ruši.
Crkva jednostavno živi u stvarnosti ovoga svijeta, pa tako živi i u stvarnosti države, bez obzira kakvi su sistemi i vlade u tim državama. Crkva respektira određenu vlast, nastoji biti korektna u odnosu prema njoj, ali ako se nešto događa što nije u skladu s principima koje Crkva zastupa, onda ona i kritički nastupa prema toj vlasti.
Budući da nema nepogrešivih, onda ima razloga da budemo i kritični. To ne znači da Crkva želi igrati ulogu opozicije, jer ona nije politička kategorija, ona je vjernička kategorija i vjernika ima svuda, i u opoziciji i u vlasti”, jasan je Franjo Kuharić.
Ta načela zagovarao je i tijekom Domovinskog rata, koji je zadesio Hrvatsku i razorio tisuće domova i na stotine i stotine crkava diljem zemlje.
„Crkva mora stajati na strani istine i na strani pravednosti, pravde. Što to konkretno znači? Kad bi bila obratna situacija, kad bi Hrvatska povela rat protiv Srbije na srpskom teritoriju i kad bi hrvatska vojska na srpskom teritoriju rušila gradove, sela, bolnice, tvornice, crkve, i kad bi protjerivala mirno pučanstvo s njihovih ognjišta u Srbiji, Crkva bi protestirala protiv te vlade i protiv tog rata, jer bi i tada bila protiv nasilja, protiv agresije, protiv nepravde.
Da se, dakle, obratno događa, ja bih vikao protiv takvoga rata. Budući da se to događa na hrvatskom području, da se ruše nemilosrdno hrvatska sela, hrvatski gradovi, da se protjeruje hrvatsko pučanstvo iz svojih obitavališta i svojih ognjišta, da im se ruše i pljačkaju domovi, da se napadaju bolnice, crkve na hrvatskom tlu, onda smo mi protiv te agresije već i kao Hrvati, jer ne možemo prihvatiti takav rat, takvo nasilje koje razara našu domovinu.
To nije nikakav šovinizam, kao što nam znaju predbacivati oni koji uopće ne razumiju situaciju. Oni koji su uopće daleko kao nebo od zemlje od poznavanja problema predbacuju da je Crkva kod nas previše nacionalistička. Ne, ona nije nacionalistička!
Ja stalno ponavljam: što god želim hrvatskom narodu, želim isto svakom narodu. I njima želim mir i spokojstvo, i pravedan i dostojan život, i želim odnose sa srpskim narodom bilo ovdje u Hrvatskoj, bilo u Srbiji, te da ti odnosi budu zaista ljudski odnosi u međusobnom poštovanju ravnopravnosti“, rekao je kardinal Kuharić, čije riječi iz propovijedi u Mariji Bistrici iz 1991., kada je Hrvatska bila napadnuta svom žestinom, i danas odjekuju.
“Kad je rat već bio nametnut, kad je planuo, ja sam u Mariji Bistrici na Veliku Gospu 1991. apelirao na savjest hrvatskog naroda koji je većinom katolički, kako ćse se ponašati u tome ratu koji mu je nametnut. Apelirao sam u ime kršćanske naše kulture i civilizacije da se uzvraća zlo zlom. I zato sam kazao i ponavlja, ako protivnik sruši moju kuću, ja ću njegovu čuvati.
Ako ubije moga oca, ja ću štiti život njegova oca, ako sruši moju crkvu, ja njegovu neću ni dirnuti. To sam navijestio i to naviještam stalno. Jedno je zakonita samoobrana u granici etičkih principa i međunarodnih konvencija, a drugo je na zlo zlom, što ti meni više, ja tebi više. Mi smo se s naše strane ipak uglavnom držali pozitivnih etičkih principa. Ako je bilo zločina oštro ih moramo osuditi, makar to bili pojedinačni zločini.
Crkva u Hrvata trajno se molila za mir i opraštanje, a vani su joj čak i u nekim katoličkim krugovima spočitavali suprotno, na što je i reagirala Hrvatska biskupska konferencija. Crkva u Hrvata moli se za mir. Ja sam kazao na početku rata: „Braćo Srbi, mi vas ljubimo u Isusu Kristu. U ime te ljubavi mi vas molimo – odustanite od nasilja, jer naša je sloboda i vaša sloboda i naš je mir i vaš mir.“
Dakle, odmah smo htjeli mir. Ali se moraju osigurati prava svima, sloboda i sigurnost svima“, bio je evanđeoski rezolutan kardinal Kuharić, istodobno neumorno uvjeravajući svijet da se ne radi o vjerskom ratu, nego o agresiji na Hrvatsku.
“Stalno dobivamo apele iz inozemstva: vi crkveni velikodostojnici, što ne zaustavite rat! To su naivci. Prvo, ovo nije vjerski rat. Nije Crkva navijestila rat drugoj crkvi i drugoj vjeri pa da ćemo mi vjerski predstavnici, sada kada smo se naratovali, sjesti pregovarati o miru.
To je rat izvan vjerskih kategorija. Ne dopuštam ni jednom stranom novinaru tvrdnju da je to vjerski rat. Bio je kod mene jedan znanstvenik pa mi je rekao kako mu ništa nije jasno. Odgovorio sam: Meni je pak sve jasno. A kako nam ne bi bilo jasno kad mi u tom problemu dugo živimo, a ja s više od sedamdeset godina života, pa ga moram razumjeti. Jasno je da je to politički rat i osvajanje teritorija. Što ima vjera s tim nekrštenim ratnicima?”, pitao se kardinal Kuharić, koji je godinu dana nakon propovijedi u Mariji Bistrici rekao kako vjeruje u naše ljude i da će poslušati njegov poziv da se ne osvećuju.
D.M: /Foto: press
